Polarne ledene ploče tope se, oceani zagrijavaju, razina mora raste. Na jednom kraju Europe prinose desetkuju sve intenzivniji toplinski valovi i ekstremne suše, a na drugom oluje, obilne poplave i kiše, što uz sve ostalo, poput geopolitičkih previranja, ratova, sve neizvjesnijih opskrbnih pravaca, rasta cijena energenata i sirovina, sve više bolesti poljoprivrednih kultura i štetnika, itekako utječe na kvalitetu života, okoliš, dostupnost hrane i vode – i cijene.
Raste broj klimatskih izbjeglica, a prema nekim procjenama katastrofe poput poplava i oluja uzrokuju tri do 10 puta više gubitaka domova od ratova i nasilja. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) ovih je dana upozorila da su lani oboreni svi globalni klimatski rekordi te oglasila "crvenu uzbunu u svijetu". Prosječne temperature dosegle su najvišu razinu u 174 godine mjerenja – 1,45 Celzijevih stupnjeva iznad predindustrijskih razina, čemu je pridonio i klimatski fenomen El Niño, a znanstvenici upozoravaju kako bi ova godina mogla biti i gora. U najnovijem istraživanju Europske središnje banke tvrdi se pak kako će globalno zatopljenje u budućnosti dodatno povećati i cijene hrane između 1,49 i 1,79 postotnih bodova svake godine do 2035. Jesmo li zakasnili?
Klimatologinja Dunja Mazzocco Drvar, direktorica programa zaštite prirode u WWF Adriji, kaže kako iz perspektive struke i kao netko tko ovu tematiku komunicira u javnosti već više od 15 godina, mora reći da joj je iznimno žao što smo se doveli u situaciju u kojoj razgovaramo o tome koliko i zašto kasnimo s provedbom klimatskih politika.
POVEZANI ČLANCI:
– Imali smo priliku da napokon stavimo na snagu propise koji će ubrzati tranziciju i rezultirati ispunjavanjem ciljeva koje smo si zacrtali, a sad se nalazimo pred prekretnicom za koju je sve jasnije da će nas usmjeriti u nešto drugačijem smjeru. Najbolji je dokaz za to i činjenica da je neka sasvim nevezana politika utjecala na nedonošenje jednog od temeljnih europskih propisa za očuvanje i vraćanje prirode u zdravije stanje, Uredbe o obnovi prirode. Emissions gap, odnosno raskorak u postizanju ciljeva smanjenja emisija postoji i na europskoj i na globalnoj razini. Već uoči klimatske konferencije u Dubaiju Okolišni program UN-a objavio je izvješće o neispunjenju ciljeva, čiji je podnaslov "Temperature dosežu nove vrhunce, a svijet ne uspijeva smanjiti emisije (opet)". Riječ "opet" vrlo je efektno dodana u ovu frazu. U izvješću je navedeno da smo svjedoci uznemirujućeg ubrzanja u broju, brzini i razmjeru oborenih klimatskih rekorda. Do danas, dakako, srušeni su novi. I novi – napominje ona te dodaje kako je od COP-a 27 2022. do rujna 2023. samo devet zemalja predalo nove nacionalno određene doprinose (NDC). Kombinirani učinak tih devet doprinosa iznosi svega 0,1 gigatona CO2. I dok broj obećanja o klimatskoj neutralnosti raste, povjerenje u ostvarivanje tog cilja ostaje nisko.
U vrijeme usvajanja Pariškog sporazuma 2015. predviđalo se da će se emisije stakleničkih plinova u 2030., na temelju važećih politika, povećati za 16%, a danas je predviđeno povećanje 3%. Međutim, emisije stakleničkih plinova 2030. moraju pasti za 28% da bismo ostali na putanji Pariškog sporazuma od 2°C odnosno za čak 42% za putanju od 1,5°C. Redovni izvještaji o razini emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj pokazuju da naše emisije već godinama stagniraju, čak i rastu, što jasno upućuje na činjenicu da politike i mjere nisu baždarene prema postavljenoj ambiciji smanjenja.
– Mala smo zemlja, ne emitiramo puno u usporedbi s velikim ekonomijama ili mnogoljudnim državama. Međutim, naše je gospodarstvo peto ugljično najintenzivnije gospodarstvo EU, iza bugarskog, poljskog, češkog i rumunjskog. Emisije iz prometa čine ukupno 28% nacionalnih emisija te i dalje rastu. Vrijeme nemilosrdno curi i 2030. je iza ugla. Neispunjenje postavljenih ciljeva ima svoju cijenu, Hrvatska će od ove godine morati plaćati penale za neostvareni cilj smanjenja emisija u sektorima zgradarstva, manje intenzivne industrije, prometa, poljoprivrede i gospodarenja otpadom. I dok klimatske politike ne postanu sastavni dio svih nacionalnih sektorskih politika te dok se ne počnu sustavno provoditi, neće biti drukčije – upozorava Mazzocco Drvar.
FOTOGALERIJA Znate li koja je rijeka najhladnija na svijetu? Teče i kroz Hrvatsku
Napominje kako su najstrašnije i ultimativne globalne posljedice klimatskih promjena ratovi i migracije te ugroženo ljudsko zdravlje, a to su efekti koji se u nekim dijelovima svijeta u većoj ili manjoj mjeri već vide. Poznat je direktan utjecaj klimatskih promjena na kvalitetu zraka, vektorske bolesti, psihičke bolesti, opstanak ogromnog broja biljnih i životinjskih vrsta, dostupnost hrane i vode, izdržljivost infrastrukture, kulturne baštine, turističku ponudu...
– Istraživanja pokazuju da se područje Sredozemlja grije 20% brže od globalnog prosjeka odnosno da pripada među svjetske hot-spotove, odnosno vruće točke, i u jezičnom i u doslovnom smislu. Osim toplinskih valova, možda protuintuitivno, jasna je i čvrsta poveznica između klimatskih promjena i ekstremnih hladnoća. Slijede suše, ekstremne oborine, uključujući i snijeg i led, tropske i izvantropske ciklone i šumski požari. Posljednjih godina pojavljuju se u Europi ekstremne oluje koje su na našem kontinentu bile ili rjeđe ili su imale manje razmjere, kao što je primjerice tornado u Južnoj Moravskoj koji je 2021. odnio šest života ili katastrofalna poplava s 243 žrtve i više od 50 milijardi materijalne štete koja je istoga ljeta zahvatila dijelove zapadne i srednje Europe. U kolovozu 2023. 183 općine u Sloveniji pretrpjele su u strašnim poplavama 7 milijardi eura štete, a stradalo je sedmero ljudi. Zagreb se u srpnju 2020. suočio s dotad neviđenom poplavom, a 2023. strašnom vjetrenom olujom. Prema podacima Europske okolišne agencije, od 1980. do 2022. od vremenskih i klimatskih katastrofa stradalo je u Europi više od 220 tisuća ljudi, a ukupna materijalna šteta iznosi više od 650 milijardi eura. U Hrvatskoj materijalna šteta iznosi 3,7 milijardi eura, izgubljeno je 906 ljudskih života. U prosjeku, štete iznose oko 0,5% bruto domaćeg proizvoda, a dugoročno, najviše nas koštaju suše, čak 31% ukupnih desetogodišnjih iznosa šteta, zatim mraz, 20%, slijede poplave s 18% i požari otvorenog prostora s 15% – upozorava Mazzocco Drvar te dodaje kako djelovanje može i mora postojati na svim razinama.
Unazad godinu-dvije napravljen je izračun softverom koji se zove Pathways Explorer, a na kojem rade s Fakulteta elektronike i računarstva. Njihovi izračuni pokazali su da je tranzicija koja se oslanja isključivo na tehnološki razvoj i implementaciju infrastrukturnih rješenja najskuplja, a ona koje obuhvaća i promjenu ponašanja građana – najjeftinija. Najveće emisije stakleničkih plinova imamo iz sektora energetike u koji ulazi i proizvodnja električne i toplinske energije, ali i cijeli sektor prometa. U Hrvatskoj udio proizvedene energije iz obnovljivih izvora, prije svega vode i vjetra, raste i u usporedbi s drugim zemljama Europe i europskim prosjekom prilično je visok.
Međutim, problem je što te energije nema dovoljno za sve naše potrebe pa polovicu energije koju trošimo moramo uvoziti. Korištenje štedljivih kućanskih aparata, gašenje nepotrebnih svjetala, provjetravanje i ventilatori umjesto klima-uređaja, smanjivanje svjetline i jačine zvuka na ekranima, isključivanje punjača iz struje kad nisu uključeni u uređaj koji pune, izbjegavanje nepotrebnog otvaranja frižidera, smanjenje broja odjevnih predmeta koje glačamo i slično, samo su mali dio postupaka kojima možemo pridonijeti smanjenju potrošnje energije, nepotrebne energije.
– Osim uz pomoć električnih automobila, emisije iz prometa možemo smanjiti i i korištenjem vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Emisije možemo znatno smanjiti ako je automobil dobro održavan, ako su gume dobro napumpane i ako ne vozimo prebrzo. Broj aktivnih vozila možemo smanjiti korištenjem alternativnog prijevoza, javnog prijevoza, posebno onoga za koji je znamo da je pogonjen obnovljivim energentom, ali i car-sharingom. Sektor u kojem nemamo dobrih tranzicijskih rješenja je poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane. Svatko od nas može se individualno angažirati, smanjenjem količine bačene hrane dobrim planiranjem kupnje i vođenjem računa o rokovima trajanja namirnica i smanjenjem unosa hrane životinjskog porijekla. Industrijsku proizvodnju možemo također smanjiti dobrim izborima kao što su primjerice izbjegavanjem nepotrebne kupnje i dugotrajnijim korištenjem odjevnih predmeta, obuće, namještaja... – nabraja Mazzocco Drvar.
POVEZANI ČLANCI:
– Što se plastike tiče, taj je otpad veliki problem jer izravno utječe na sve nas. Mi tjedno "pojedemo" 5 g plastike, što je ekvivalent jednoj kreditnoj kartici. Ta mikroplastika do nas dolazi putem zraka, flaširane vode, morskih plodova… Sredozemno more jedno je od najzagađenijih mora na svijetu, s čak 95% plastičnog otpada u moru i na plažama. Izuzetak nije ni Jadransko more koje se ubraja u mora koja su najzagađenija mikroplastikom u Europi. Veliki problem s kojim se Jadran suočava zaostali su ribolovni alati koji čine čak 50% cjelokupnog otpada u moru, a treba im i do 600 godina da se razgrade, i to nikada u potpunosti – razgrađuju se na mikro i nanoplastiku, koju organizmi hranom unose u sebe, a u konačnici i mi, ljudi. Ribe, rakovi, dupini, morske kornjače i ostali morski organizmi zapliću se u mreže, iz kojih teško mogu izaći pa umiru – kaže Mazzocco Drvar.
K tome, s jedne strane smo prenamijenili 70% prirodnih u obradive površine kako bismo proizveli hranu, a u konačnici od te ukupno proizvedene hrane diljem svijeta baca se čak 40%! Osim zemljišta, proizvodnja hrane zahtijeva velike količine vode i energije. Smanjenjem bacanja hrane smanjuje se i potreba za ovim resursima te, dakako, svakodnevni troškovi svakoga od nas. A to je, razumljivo, i najbolji argument za akciju, poručuje Mazzocco Drvar.
Kad je poljoprivreda u pitanju, donedavna predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir kaže da je Strategijom poljoprivrede RH do 2030. planirano smanjenje uporabe pesticida za 25%, povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u poljoprivredi za 15% i osiguranje dodatnih 25 tisuća hektara pod navodnjavanjem. Sada, naime, ne navodnjavamo ni 3% obradivih površina, niti 30.000 ha. Ambicije europskog Zelenog plana izazvale su niz prosvjeda diljem EU zbog mogućeg negativnog utjecaja na održivost proizvodnje hrane po pristupačnim cijenama, pa Petir smatra kako je u ovom trenutku ključno postići balans između zelenih ciljeva i očuvanja konkurentnosti europske poljoprivrede.
– Korištenje zaštitnih sredstava i gnojiva koja nisu dozvoljena europskim poljoprivrednicima ili pretjerano krčenje šuma radi stvaranja novih poljoprivrednih površina stavljaju proizvođače iz trećih država u konkurentniji položaj u odnosu na europske poljoprivrednike, a u konačnici takav način proizvodnje hrane ima klimatski utjecaj koji osjetimo svi, zato smatram da je potpuno pogrešno sklapati trgovinske ugovore s trećim zemljama u kojima se ne traže isti standardi za poljoprivrednu proizvodnju koji se traže od europskih poljoprivrednika – tvrdi Petir ističući kako će klimatske ciljeve EU sasvim sigurno trebati revidirati.
No, ako ostanu ovakvi kako su sada zacrtani, treba imati na umu da će to za hrvatsku poljoprivredu predstavljati ogroman izazov jer nemamo iste startne pozicije kao starije članice EU, koje dugo koriste europska sredstva i čiji su poljoprivrednici konkurentniji. Usto, koristimo manje pesticida, mineralnih gnojiva i antimikrobnih sredstava od prosjeka EU pa bi za hrvatske poljoprivrednike smanjenje korištenja pesticida, kako je to predložila Europska komisija, a od kojeg prijedloga se pod pritiskom nedavnih (ne)mirnih prosvjeda poljoprivrednika diljem EU za sada odustalo, bilo pogubno. Slično je i s površinama koje bi trebalo ostaviti pod ugarom, koje nisu prihvatljive hrvatskim poljoprivrednicima jer hranu proizvode uglavnom na malim površinama, a već sada je gotovo 50% površine Hrvatske zaštićeno u različitim kategorijama zaštite prirode.
– Opskrba stanovništva hranom predstavlja pitanje nacionalne sigurnosti. Ključno je da znanje i upute stručnjaka i znanstvenika o metodama kojima možemo podići otpornost poljoprivrede i učiniti poljoprivredu klimatski održivijom i konkurentnijom, prenesemo poljoprivrednicima – objašnjava.
FOTOGALERIJA Pogledajte prizore stravičnog potresa na Tajvanu: Traje akcija spašavanja iz ruševina, ima poginulih
Ona ne bi rekla da je vrijeme uzgoja nekih kultura prošlo već se u uzgoju tih kultura, primjenom novih znanja, tehnika i tehnologija treba prilagoditi klimatskim promjenama. To se među ostalim može i odabirom sorti koje su otpornije na ekstremne vremenske prilike, a daju prinose i uz manju potrošnju vode i ograničenu uporabu sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva. Dodatno, ali ne manje važno je i pridržavati se plodoreda, koristiti pokrovne usjeve između glavnih sjetvi i tako povećati organsku tvar i hranjivost tla, spriječiti degradaciju tla i gubitak vlage, ističe Petir.
– Mi smo kao Odbor inzistirali da se Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne dozvoli postavljanje solara na najplodnije zemljište za uzgoj hrane – P1 i P2, u čemu smo podržani, ali smo također inzistirali da se poljoprivrednicima olakša postavljanje solara na njihove gospodarske objekte i potakne ih se na proizvodnju zelene energije u vlastitom dvorištu te smo o toj temi više puta raspravljali na svojim sjednicama i nudili rješenja. Drago mi je da je ostvaren napredak te je otvoren prostor da se i poljoprivrednici uvrste kao korisnici sredstava u natječaje za OIE – objašnjava. A tu su i ogromni potencijali za navodnjavanje najmanje pola milijuna hektara. Posljednjih 15-ak godina suša je, naime, najviše smanjila prinose u poljoprivrednoj proizvodnji, a od 2013. do 2016. te su štete u poljoprivredi iznosile tri milijarde kuna, što je čak 43% izravnih potpora u poljoprivredi u tom razdoblju.
Nezavisni stručnjak za okoliš Viktor Simončić smatra pak kako je najveći doprinos ublažavanju klimatskih promjena sprečavanje nastanka otpada. Kada je otpad nastao, onda mudrost počinje u odabiru načina gospodarenja njime, od načina prikupljanja, iskorištavanja onoga što se može i što se isplati materijalno iskoristiti, pretvaranja u energiju onoga što se ne može ili ne isplati materijalno iskoristiti.
– Svjetska praksa, koja traje već barem 50-60 i više godina, jednoznačno pokazuje da se taj dio, kao i neke druge vrste otpada koji ima određeni energetski potencijal, posebno zbog smanjenja utjecaja na okoliš i smanjenja utjecaja na promjene klime, isplati energetski iskoristiti. Taj dio otpada pretvara se u gorivo pa nije čudo da je broj energana na gorivo iz otpada zadnjih dvadesetak godina unutar EU porastao s oko 400 na više od 500. Izgleda da to od članica EU ne znaju jedino kod nas i na Malti, a koncem osamdesetih smo imali sve spremno za izgradnju takvog postrojenja u Zagrebu.
POVEZANI ČLANCI:
– Danas u centrima za gospodarenje otpadom proizvodima gorivo iz otpada i onda plaćamo visoku cijenu da ga netko iskoristi u svojim energanama. Mi si pravimo trošak, a drugi imaju korist u smanjenu utjecaja na klimatske promjene. Oni praktički koriste naše kvote. Ludost, ili možda čak više od toga – kaže taj stručnjak.
Šali se kako se iz Komiže, preko brda do luke Vis, pa brodom do Splita i kamionima 700 km do tvornice kartona u Belišću ne isplati voziti ni marihuanu u rinfuzi, a kamoli otpadni papir. Osim samog materijalnog troška za građane, utjecaj na klimatske promjene samo je zbog transporta višestruko veći od koristi, objašnjava te dodaje kako se Hrvatska doslovno drži smjernica EU – da se na izvoru prikupi i reciklira 55% dijela komunalnog otpada, iako je upitno isplati li nam se to.
– Finci su odavno rekli da se njima to ne isplati. Zato recikliraju manje od 40% otpada, a ostatak ide u energane – ističe on i dodaje kako veliki utjecaj na klimatske promjene ima i način prikupljanja otpada na izvoru.
– Pobornik sam prikupljanja na izvoru odvojeno samo mokre i suhe frakcije, ali nisam siguran kakvog smisla ima ista logistika odvojenog prikupljanja otpada u Ličko-senjskoj županiji s manje od 10 stanovnika i u Zagrebu, gdje živi više od 1000 stanovnika po km2. Kamion po vrlo pojednostavljenoj logici negdje po Lici skuplja istu količinu otpada 100 puta duže nego u Zagrebu, troši 100 puta više goriva, a svaka tona goriva emitira nekih 3,5 tona stakleničkih plinova, čija je tržna cijena debelo veća od 50 € po toni, a imamo vrhunsku tehnologiju sortiranja koju je razvio Tehnix. Naime, i kada odvojeno prikupimo otpad na izvoru, on je daleko od toga da se može izravno koristiti pa je sortiranje obavezno. Poseban nemar vidi se u postupanju s biootpadom i muljevima za pročišćavanje otpadnih voda. Oba materijala, i nakon obrada i prerada, samo zbog neznanja zakonodavca i nerazumijevanja EU zelenih politika, završavaju kao otpad umjesto da se iskoriste u poboljšanju svojstava tala i u poljoprivredi. Austrijanac i Nijemac, naravno pod određenim uvjetima, mogu s muljevima na polja, a kod nas ni pod razno. Mi radije koristimo umjetna gnojiva. Ne treba čak ni neukima objašnjavati o kakvom se nepotrebnom utjecaju na klimu radi – zaključio je Simončić.
VIDEO Ogromni valovi u Velikoj Britaniji, pogledajte snimke
Šta reći,: Sve je laž, samo pusta laž Što se oko nas u krug vrti.. Geološka arhiva otkriva da je klima na Zemlji varirala otkad planet postoji, s prirodnim hladnim i toplim fazama. Malo ledeno doba završilo je tek 1850. godine. Stoga ne čudi da sada prolazimo kroz razdoblje zagrijavanja.