Koliko god se Božo Petrov i Drago Prgomet trudili prikriti međusobno neslaganje oko pozicije Mosta u nekoj budućoj vlasti, čak i površni promatrač vidi da to nije baš tako.
Nije ovdje riječ o nekom benignom taktičkom neslaganju, nego o strateškom sukobu koji bi mogao dovesti do “pucanja” Mosta. Božo Petrov za sada ustraje na izbornim obećanjima da neće ulaziti u klasičnu koaliciju sa Zoranom Milanovićem i Tomislavom Karamarkom, dok je Drago Prgomet jako, rekao bih prejako, zainteresiran za svoj komadićak vlasti. Ponekad se čini da u samo nekoliko dana želi nadoknaditi sve ono što je propustio dok je u HDZ-u bio zamjenik Karamarku. A takve emotivne reakcije, koje su vođene osobnim ambicijama, najbolji su način da čovjek učini nepopravljive greške. Još je gore kada se zaborave predizborna obećanja pa se politika počne voditi zakulisno i bez ikakve kontrole javnosti. Prgomet je napustio HDZ dobrim dijelom i zato što se nije slagao s podzemnim igrama, a sada se sam upustio u jednu prilično riskantnu avanturu. Dobio je veliki kredit javnosti zbog svoje principijelnosti, a sada svojim brzopletim potezima sve to može kompromitirati.
Osim toga, upitan je i njegov legitimitet da postavlja uvjete i pregovara uime Mosta koji je prije svega projekt Bože Petrova. Naravno da je i Prgomet doprinio odličnom izbornom rezultatu ove šarolike skupine, ali uvijek treba reći da se on priklonio metkovskom psihijatru. Ako je želio biti kingmaker, što je sasvim legitimno, onda je trebao izići sam na izbore, iznijeti svoju političku platformu i onda s njom raditi što hoće poslije izbora. Prgomet je izabrao Most, a sada, nakon što je u ušao u Sabor i tamo doveo nekoliko svojih ljudi, pokušava solirati. Može HDZ-ov disident u ovom političkom nadmetanju dobiti ministarsku poziciju i onda iz ugodne fotelje Banskih dvora “vaditi mast” dojučerašnjem šefu Karamarku, ali stavlja na kocku nešto puno važnije. Sumnjam da će mu birači oprostiti “izdaju Mosta”. Želi li ostati upamćen kao političar koji je zastupao visoka načela i lijepo zborio sve dok mu se nije ukazala prilika za mrvicu vlasti? Kako će se obraniti od optužbi da je “trojanski konj” SDP-a koji je i došao Petrovu samo zato da bi nakon izbora osigurao većinu Milanoviću? Takva većina ne bi služila na čast ni Milanoviću koji se barem do sada predstavljao kao političar koji prezire zakulisne igre. Nakon razmontiravanja Mosta mogli bismo samo gorko zaključiti da je riječ o još jednoj izbornoj prijevari. S tom razlikom da Milanović posao “krvnika” političkih suparnika ipak radi nešto suptilnije. Njegove su škare nešto oštrije od onih koje ima Karamarko na plakatu. (HDZ ne razbija Most samo zato što su mu za većinu potrebni svi na okupu). Vlada s krnjim Mostom sasvim sigurno ne bi trajala dugo. Opravdano bi izazvala prijezir građana koji nisu glasali za političku trgovinu i trule kompromise. Pogotovo nisu glasali za to da Hrvatska bude poligon za ostvarivanje nečijih osobnih ambicija.
Postizborna drama iznjedrila je još jedan paradoks. Medijski pritisak samo je na Mostu, koji je nova i još neiskvarena politička snaga, dok su HDZ i SDP ostavljeni da mirno pripremaju plan za miniranje Mosta.
Nisam naivan i znam da političari ne prezaju od najbrutalnijih makijavelističkih metoda da bi se dokopali vlasti. Ali valjda se još uvijek može reći da se ne slažem s takvim metodama te da ih doživljavam kao falsificiranje volje birača. Uvijek sam na strani “ljepotice” kada je napadne “zvijer”.
nažalost, ljudi uopće nisu znali što je to MOST (lista nezavisnih kandidata) -- to nije homogena stranka ljudi koji slično misle... njih nažalost povezuje jedino animozitet spram vladajuće i oporbene stranke, i želja za zauzimanjem vlasti... mnogi moji poznanici vele: da smo znali prije što je ustvari most, ne bismo im dali svoj glas! sad znamo! --- most nažalost nema potencijal ozbiljnog igrača na hrv. pol. sceni - šteta!