Neki neskloni novoj hrvatskoj vladi tvrde da se u njoj “napokon svi znaju prekrižiti”! Znaju li se doista svi članovi Vlade prekrižiti? Moguće je, ali je i malo vjerojatno zbog činjenice da su u njoj i pripadnici drugih konfesija, odnosno možda i ateisti. No to, u istinskoj hrvatskoj kulturno-političkoj tradiciji i nije najvažnije.
Počev od vremena oca domovine Ante Stračevića pa do današnjih baštinika te starčevićanske tradicije. Vladi je najvažnije znanje njezinih članova, a ne njihova vjerska pripadnost, kako joj podmeće lijeva idiosinkrazija, kojoj je mrsko svako spominjanje hrvatstva i hrvatskog identiteta. Širenjem takvih objeda vjerojatno se želi nametnuti mišljenje o “povratku na staro”, tj. sugerirati da su za “primitivni tip hrvatstva” vjera i nacija identični. Zapravo, da su katolicizam i hrvatstvo isto! A tako već nije od učenja Ante Starčevića. Hrvatstvo u toj tradiciji nikada nije vjerski određeno ni vjerski isključivo. Zašto bi se onda u Vladi RH svi trebali znati prekrižiti?
Kao pobornik i štovatelj demokratskoga nasljeđa Francuske revolucije, Ante Starčević, ljevičar toga vremena, nikada nije držao da je vjera bitna odrednica nacije. Pogotovo da nisu istoznačnice. Politička je misao u Hrvatskoj sa Starčevićem demokratski evoluirala i emancipirala se do razine da Hrvatom može biti svatko tko se takvim osjeća, bez obzira na vjersku pripadnost ili etničko podrijetlo. Da je Starčević bio sklon takvim rigidnim političkim stavovima, za koje ga mnogi i danas optužuju, on već u svoje vrijeme ne bi ni teoretski dopuštao da Hrvatom mogu biti i pripadnici židovske, muslimanske i pravoslavne vjere kao i mnogi nevjernici. U hrvatskoj je povijesti niz primjera poznatih i važnih osoba koje i nisu bile katolici, a ipak su neodvojivi dio hrvatskoga nacionalnoga korpusa.
U današnjoj hrvatskoj nacionalnoj svijesti izvorno je starčevićanstvo ponekad potisnuto do nepriznatosti i neprepoznatljivosti. No, u rigidnijoj nacionalnoj varijanti hrvatstvo se čak izjednačava s katoličanstvom! Pa se tako tupi da Hrvatom može biti samo netko tko je katolik. Da je tako bilo, onda Hrvatom nikada ne bi bio ni Vatroslav Lisinski, ni Svetozar Boroević von Bojna, ni Mak Dizdar, ni ateist Miroslav Krleža...
Bez njih bi hrvatska kultura i politika bile ne samo siromašnije nego i nezamislive. U novoj obnovi nacionalnoga identiteta tradicija će očito služiti kao temelj. I u današnjem je hrvatskome društvu, njegovoj kulturi i u javnosti nemali broj pojedinaca kojima njihove vjerske odrednice nisu smetale da se osjećaju Hrvatima, premda nisu ni katolici ni vjernici. Hrvatska kultura, sport i znanost sigurno ne bi bili isti kada se u njih ne bi brojili i mnogi koje se prvim dojmom ne doživljava kao “prave” Hrvate. Ne moraju se valjda svi Hrvati znati prekrižiti da bi bili “pravi” Hrvati!
>> Tko kaže da Milanović nije nekome platio da viče 'Za dom spremni' na skupu potpore televiziji Z1?
U Sarajevu gospodina Hadžibegovića predstavljaju kao vodećeg bošnjačkog povjesničara i člana Islamske vjerske zajednice. Da lipo tome ispada da je i on veliki Hrvat i katolik. Ovi kritičari nove vlade ispadaju mi malo kao Norvežani. Žale se da su izgubili zbog sudaca koji su govorili njima čudnim jezikom.