Bolje poznavatelje prilika u spašavanju Uljanik Grupe odluka uprave o odabiru DIV-a i Fincantierija za strateškog partnera nije iznenadila jer se od početka procesa jedino ta ponuda i činila ozbiljnom.
Iza nje stoje dvije brodograditeljske tvrtke, koje su ujedno i jedine nudile nastavak proizvodnje i zadržavanje brodograđevne djelatnosti u Rijeci i Puli. Odabirom tih partnera nada da će Hrvatska graditi brodove ostaje, ali otvara se pitanje odgovornosti za podmirivanje dugova grijeha iz prošlosti.
Građani će, potpuno je jasno, opet morati podmiriti dugove nastale zbog nesavjesnog poslovanja i nesposobnih uprava, a ceh neće biti manji od šest milijardi kuna.
Već smo platili 2,5 milijardi kuna samo za dugove Uljanika, a ostaje još najmanje 400 milijuna eura troškova jer novi vlasnici ne namjeravaju podmirivati troškove otkazanih brodova.
U tom su dijelu u pravu jer nema razloga da preuzimaju odgovornosti tuđeg nerada, no razumno je pitati hoće li za te milijarde kuna itko biti prozvan.
Brodogradnja je, podsjetimo, građane prije sloma Uljanika već stajala 31 milijardu kuna, u obliku podmirivanja jamstava, planova restrukturiranja i nekoliko sanacija, a uspjeli smo tim novcem zadržati tek jedan pošteni škver, i to onaj u Splitu kojeg je na noge nakon posrtaja stavio DIV, kompanija u vlasništvu Tomislava Debeljaka, koji pak sada preuzima Uljanik i 3. maj.
Kako je rekao i ministar financija Zdravko Marić, valja se sada nadati samo da će ovo biti posljednje milijarde kuna koje će otići na sanaciju te industrije te da je netko u politici konačno shvatio da politika ulijevanja novca poreznih obveznika u rupe bez dna bez čvrstih planova i kontrole troškova zaista nema smisla.
Budućnost Uljanik Grupe i dalje nije sigurna jer je veliko pitanje hoće li se oba škvera u konkurenciji jeftinijih azijskih brodogradilišta nametnuti za nove poslove, ali umiruje činjenica da će im snagu davati veliki Fincantieri. Njemu je u interesu na Jadranu, u blizini svojih dokova, imati škverove s radnicima koji imaju potrebno znanje, a koštaju znatno manje od onih u Italiji.
Predsjednik Štrajkaškog odbora u Uljaniku
Samo da stavimo 31 milijardu kuna isplacenu skverovima u perspektivu. U 10 godina kako bi se spasilo tih 3000 radnih mjesta je dano dovoljno novaca za placanje prosjecne place za 30000 ljudi u istom vremenskom roku. Istovremeno - 31 mlrd kuna je kompletna trzisna kapitalizacija INE (INA-RA). Trzisna kapitalizacija HT-a je 12 mlrd, a nominala HEP-a oko 20 mlrd. U prijevodu - samo za jamstva skverova je isplaceno dovoljno za kupiti HT i HEP zajedno ili kompletnu INU. Ovo pisem cisto zato sto raja generalno ne zna koliko je 31 milijarda vrijednosti.