Posavljaci u svakodnevnom govoru koriste mnoge riječi koje na drugim područjima uopće ne postoje. Vođeni tom spoznajom, autori Anto Knežević i Tomislav Lukić krenuli su u sveobuhvatan istraživački projekt koji je rezultirao objavom Enciklopedijskog rječnika Bosanske Posavine.
Riječ je o izdanju zaklade “Fraternitas” župe Gornja Močila-Sijekovac, Synopsisa i Galerije Goll, koje na čak 680 stranica donosi neprocjenjivo bogatstvo i različitost jezika i izričaja karakterističnog za jednu regiju. Izvori su bili brojni, ali najvažniji je izravan kontakt sa starijim ljudima s tog područja koji se u običnom vokabularu služe tim izrazima, a dvojica autora nekoliko su ih godina intervjuirali.
S radom počeo još 2009.
– Istraživanjem govora svog rodnog sela Potočana u općini Odžak počeo sam se baviti još u srednjoj školi, dok na samom rječniku radim od 2009., otkako sam se vratio iz Amerike. U taj sam projekt, dakle, uložio više od deset godina rada – kaže Knežević.
Ovaj po mnogočemu poseban rječnik donosi oko 7500 natuknica te još 2500 objašnjenja drugih srodnih pojmova ili suprotnog značenja. Svaka natuknica ima gramatičku kategoriju (imenica ili glagol), objašnjenje na standardnom hrvatskom jeziku i prijevod na engleski, dok je kontekstualna upotreba višeznačnih riječi dodatno pojašnjena uz pomoć citata. Rječnik je vrlo važan zato što spašava govor koji nestaje.
– Nažalost, devedesetih godina prošlog stoljeća iz Bosanske Posavine iselilo se 150 tisuća ljudi. Ti ljudi danas žive diljem svijeta, adaptirali su se u svojim sredinama. U samoj Posavini ostalo ih je tek oko 30 tisuća. Naš rječnik spašava taj izvorni govor, postajući istovremeno spomenik jednom življenju, prostoru i autohtonom, karakterističnom govoru ljudi koji su obilježili povijest tog kraja – kaže Lukić.
Jezik Bosanske Posavine specifičan je po svom vokabularu koji je korišten u tradicionalnom načinu života. Autori se uglavnom oslanjaju na seoski govor i predmete koji su bili u uporabi prije 30 i više godina. Primjerice, svi predmeti koji su bili povezani uz žetvu pšenice srpom i kasnije vršidbu uz pomoć vršalice izašli su iz upotrebe, jer danas više nitko ne upotrebljava riječi snopar, pljevar, slamar, užar itd., a to su ljudi koji su opsluživali vršalicu kad su vršili pšenicu. Gubitkom i nestankom tih radnji i starih običaja, nestale su i riječi iz uporabe.
Za stručnjake, znanstvenike...
– Za neke riječi postoji više izraza koji se razlikuju od sela do sela. Primjerice, za ono što se u Slavoniji naziva ajdamak (dio kukuruznog klipa očišćen od zrna) Posavljaci koriste čak 11 izraza – otučak, bataljuška, čokotina, kočanj, komaljika, komušika, okomak, paturina, sršika, šepurina i tekunica. U Bosanskoj Posavini postoje riječi koje nisam pronašao ni u jednom drugom jeziku. Primjerice, dani koje slijede nakon sutra i preksutra nazivaju se zaksutra i naksutra, što znači za tri dana i za četiri dana. Isto tako imamo preksinoć, zaksinoć i naksutra – objašnjava Knežević.
Kao ogledni primjer autorima je poslužio Oksfordski rječnik, odnosno rječnik engleskog jezika, u kojem su potražili izvornu ideju za opremu i uređenje. Knjiga je namijenjena stručnjacima i znanstvenicima koji proučavaju jezik, ali i običnom stanovništvu.
– Enciklopedija je izazvala jako velik interes ljudi koji su otišli izvan domovine. Javlja nam se jako puno Posavljaka iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Amerike i drugih zemalja koji žele imati tu knjigu u rukama i sjetiti se svojih osnovnih izričaja. Oduševljeni smo što smo pogodili “u sridu” – ističe Lukić.
Nažalost, već sada se može reći da ova knjiga pripada povijesti. Radi se o riječima i izrazima koji su mlađim naraštajima danas uglavnom nepoznati, dok stariji ljudi koji ih još uvijek rabe polako izumiru i s njihovim će odlaskom vjerojatno izumrijeti i te riječi.
