Pitanje za milijun i pol eura – tko je osoba koja je naručila i platila likvidaciju Ive Pukanića prije tri godine, kada su u eksploziji paklene naprave 23. listopada 2008. ubijeni on te Niko Franjić, i danas je bez odgovora. U posljednje tri godine, oko likvidacije jedne od najkontroverznijih osoba hrvatske medijske scene, ispreplele su se mnoge priče, no nijedna od njih nije dovela, barem zasad, do odgovora na najbitnije pitanje – tko stoji iza likvidacije koja je šokirala Hrvatsku, ali i cijelu regiju?
Duhanska mafija
Razne teorije zavjere – od toga da iza Pukanićeva ubojstva stoji tzv. duhanska mafija i njezin najvažniji eksponent – Stanko Subotić Cane, za kojim je Srbija zbog krijumčarenja cigareta raspisala tjeralicu te podigla optužnicu – pa sve do toga da iza Pukanićeve likvidacije stoje udružene državno-političko-policijsko-obavještajne strukture Hrvatske, Srbije i Crne Gore, o čemu bez kraja i konca na beogradskom dijelu suđenja govori Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, do sada nisu dobile nikakvu opipljivu potvrdu. Jer suđenje u Zagrebu nepravomoćno je okončano prije godinu dana, a šestorici optuženika, predvođenih Robertom Matanićem, izrečena je presuda od ukupno 150 godina zatvora. O toj presudi Vrhovni sud još nije raspravljao, no u obrazloženju prvostupanjske presude, među ostalim, piše da pisanje Nacionala o duhanskoj mafiji nije motiv Pukanićeva ubojstva. Što je motiv ubojstva, koje je po načinu koje je izvedeno – paklenom napravom u dvorištu medijske kuće, u samom središtu grada – bez sumnje imalo potpis organiziranog kriminala – zagrebački sud nije uspio ustanoviti. Hoće li to ustanoviti beogradski sud, tek će se vidjeti, no kraj tamošnjeg suđenja još se ne nazire. No ono što je vidljivo iz dosadašnjeg tijeka tog suđenja jest da tamošnji optuženici, Sreten Jocić prije svih, u cijelu priču pokušavaju uvući i hrvatski državni i policijski vrh.
Otrovne strelice
Jocić, koji se u svojim obraćanjima sudskom vijeću, predstavlja se kao ozbiljan poduzetnik koji s mafijom nema veze, do sada je već odapeo brojne otrovne strelice u smjeru bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i ministra policije Tomislava Karamarka. Iz tih njegovih "nastupa", koji prije priliče nekom reality show nego sudnici, može se iščitati da će njegova obrana kad-tad predložiti saslušanje spomenute dvojice političara. A što bi se onda moglo dogoditi, naravno ako beogradsko sudsko vijeće to prihvati, može se samo pretpostaviti.
No kada se na stranu stave Jocićeve verbalne eskapade te oštri napadi i prozivanja, za koje nije priložio nikakve dokaze, ostaje činjenica da se u cijeloj priči oko Pukanićeva ubojstva ni hrvatska policija nije baš proslavila. Istina, neposredni počinitelji su uhićeni u rekordnom roku, od samo tjedan dana. Uhićeni su kao rezultat prve opipljive međuregionalne policijske suradnje u akciji imena Balkan exspress. Ako se tom djelu policijskog posla još i moglo aplaudirati, sve ostalo nije baš bilo za pohvalu. Počevši od toga da policija, koliko je poznato, nije uložila ni najmanji napor da nakon otkrivanja i uhićenja počinitelja uhiti i naručitelja pa preko toga da nikada nije objavljen sadržaj Pukanićeva sefa. Sukladno tome, nisu istraženi ni tragovi koji su iz nađenog u sefu mogli proizaći. Osim toga, nikada nije istraženo ni kako je moguće da se "manekeni" s Interpolovih tjeralica mjesecima šetaju Hrvatskom, a da zato ne znaju ni policija ni tajne službe. Puno je to pitanja bez odgovora, ali očito i bez volje da se odgovori na njih nađu.
Ne bi nas trebalo iznenaditi ako nam pravosuđe \"dokaže\" da je sva mafijaška ubojstva u Hrvatskoj režirao skitnica Šlogar.