Koncertom Zagrebačke filharmonije "Mozart za Mozarta" u Lisinskom, promocijom stripa o Draženu 'Dječak' autora Frane Petruše, predstavljanjem zanimljive knjige o životu i djelu najvećeg europskog košarkaša i još nizom zanimljivih događanja koji će se upriličiti u Zagrebu i Šibeniku, majka Biserka, otac Jole, brat Aco, suigrači, brojni prijatelji i još brojniji poštovatelji legendarnog Dražena Petrovića obilježit će njegov 50. rođendan.
Na sam dan njegova rođenja, 22. listopada, u njegovu rodnom Šibeniku u Gradskoj knjižnici bit će priređena izložba radova djece iz šibenskih vrtića o njihovu sugrađaninu koji je tragično poginuo 7. lipnja 1993. na autocesti u Njemačkoj. Svi ti zanimljivi događaji upriličeni nekoliko dana prije i na sam dan Draženova rođenja bit će prilika da se hrvatska javnost još jednom podsjeti na kratki i bogati život tog hrvatskog sportskog velikana. Njegovo ime nose Cibonina dvorana, muzej, trg, spomenici u Zagrebu, Šibeniku i Lausanni, stan-muzej i košarkaško igralište u Šibeniku, kup koji se svake godine na početku košarkaške sezone održava u Zagrebu.
Mislila sam da znam sve...
– Možda bi Dražen, kako je živio, rekao da je njemu to previše. Poznajući ga, sigurno bi to rekao. Ali ja mislim da to nije previše i da nismo ni u čemu pretjerali – kaže majka Biserka s kojom smo razgovarali nekoliko dana uoči njegova 50. rođendana.
Našli smo se s njom u Draženovu muzeju ispod Cibonina tornja kamo dolazi kada god ima vremena dočekujući brojne posjetitelje iz cijeloga svijeta, koji, kada dođu u Zagreb, redovito obilaze to mjesto na kojemu uz brojne fotografije, njegove trofeje i sve predmete vezane za njegov život i sportsku karijeru mogu vidjeti na jednom mjestu i upoznati se sa životom tog košarkaškog velikana.
Svake godine Draženovim muzejom prođe više od 16 tisuća ljudi, a za strane posjetitelje, posebno one iz Španjolske u kojoj je Dražen igrao, poseban je događaj što im o njemu koju riječ može reći i njegova majka Biserka. I ona će reći kako u Draženovu muzeju, iako misli da je o svome sinu znala sve, od posjetitelja uvijek sazna nešto novo o Draženu.
– Nedavno je muzej posjetila jedna obitelj iz Španjolske. On je iz Madrida, a supruga mu je sportašica iz Švedske. Sa sobom su doveli i tromjesečnog sina kojemu su dali ime Dražen. Pokazali su mi njegove dokumente i ispričali priču zašto su svome jedincu dali to ime. Otac je bio Draženov veliki fan, gledao ga je dok je igrao u Realu i tada, još kao dječak koji obožava Dražena, rekao je da će, kada se oženi i dobije dijete, nazvati ga njegovim imenom. S time se složila i njegova supruga koja je o Draženu znala sve. Ganula me ta njihova priča i ljubav prema mome Draženu koji je 1989. bio u Madridu. Da nije ovoga muzeja i susreta s ljudima, nikada ne bih saznala da je moj Dražen ostavio toliki pečat u gradu i zemlji u kojoj je igrao prije 25 godina – kaže majka Biserka.
Veliko srce
Teško je riječima opisati bol majke koja izgubi sina. Iz razgovora s gospođom Biserkom da se naslutiti da tu nemjerljivu bol, koju ne mogu otupiti ni tolike protekle godine od Draženove smrti, malo ublažava ponos koji osjeća kada joj ljudi dolaze i pričaju što je za njih učinio njezin sin Dražen. Upitao sam je što misli što bi danas, da je živ, Dražen radio. Bi li ostao u košarci, bio trener...?
– Ne bi sigurno bio trener. To bi ga previše trošilo. Sigurna sam da bi bio humanitarac. To kažem zbog toga što je Dražen uvijek bio spreman ljudima pomoći. Za to nikada nije tražio dozvolu od nas roditelja, niti nam je to ikada spominjao. A koliko je veliko srce imao, to doznajem od ljudi i godinama nakon njegove smrti – govori Biserka Petrović.
– Ispričat ću vam priču koju do sada nisam nigdje ispričala. Tri godine nakon Draženove smrti, na grob na Mirogoju došao je jedan čovjek. Položio ružu, pomolio se i prišao mi i rekao: "Gospođo Petrović, ja sam vaš dužnik. Moram vam vratiti neki novac.". Gledala sam ga u čudu i pitala se kakav novac, pa čovjeka i ne poznajem? "Kada je vaš sin 1983. igrao u Šibeniku, dao mi je novac za put u Švicarsku. Zahvaljujući toj potpori, ja sam u Švicarskoj uspio, završio sam medicinu, imam obitelj i stekao sam dosta toga!". Dražen nama nije to nikad rekao. On je to učinio i nije zbog toga tražio ničiju zahvalnost. Zbog toga se ta ljubav naroda njemu vraća. Rekla sam gospodinu da ne treba ništa vraćati jer dolaskom na njegov grob i s donesenom ružom sve mu je vratio – kaže Biserka.
Pomogli bez razmišljanja
Godina u kojoj je bivši prvak Europe i klub s kojim je Dražen osvojio sve što se može osvojiti, proživljavao najteže dane u povijesti ujedno je i godina u kojoj se obilježava i 30. godišnjica njegova prelaska iz Šibenika u Zagreb. Povezanost obitelji Petrović s Cibonom, za koju su igrali Aco i Dražen, nikada nije bila čvršća nego u trenucima kada je tom klubu prijetila propast. Aco se na zamolbu gradonačelnika Bandića prihvatio posla oko spašavanja Cibone, a majka Biserka je na zamolbu starijeg sina, bez razmišljanja, u Šibeniku sjela u automobil, ostavila ljudima na brigu nepokretnog supruga Jolu i s računa Draženove zaklade u Grazu na račun kluba uplatila novac potreban da bi mogao nastaviti igrati u ABA ligi.
– Kada me stariji sin nazvao i rekao da moramo pomoći Ciboni, mi kao obitelj ni trenutka nismo dvojili. Znali smo da bi to učinio i Dražen. Vjerujte mi, i on bi istog trenutka sve što je potrebno učinio da Cibona i dalje živi. Neki su to pokušali omalovažiti, ali nije im uspjelo. Najveća nagrada za to mi je reakcija običnih ljudi koji su me zvali iz svih krajeva bivše države. Reakcija običnih ljudi bila je uistinu fascinantna – kaže Biserka.
Nisam se predala
Od Draženove smrti prošla je 21 godina. Roditeljima je teško kada izgube dijete jer taj gubitak je najteže preboljeti. Bol je nastojala ublažiti radom nastojeći kroz mnoge aktivnosti očuvati uspomenu na Dražena. Tako je osnovana Zaklada Dražena Petrovića, muzej koji je stvaran šest godina i sve ono što danas u Zagrebu i Šibeniku nosi njegovo ime.
– Znala sam da se poslije Draženove smrti ne smijem predati. Poslušala sam savjet prof. dr. Grudena koji mi je rekao: "Kada ste mogli roditi takvu djecu, sada se morate izboriti za svoj život da nastavite gdje je stao vaš mlađi sin.". Stalni rad i zaokupljenost oko svih projekata pomogla mi je da se ne predam. Znala sam da to ne bi želio ni Dražen. Ni on se nije predavao. Kada sam vidjela na Mirogoju te ljude koji dolaze na njegov grob, nikada mi nije bilo hladno, niti sam osjećala glad. Baš ta ljubav naroda, običnih ljudi prema mome Draženu održala me na životu – ističe Biserka Petrović.
I danas, toliko godina nakon Draženove smrti, na grob dolaze brojni ljudi. Prije nekoliko dana, kada se vraćala s groba, taman kada je sjedala u golf, auto koji je Dražen dobio od Cibone kada je potpisao prvi ugovor, prišao joj je turistički vodič zamolivši je da se vrati do groba jer su na njemu izraelski turisti koji su izrazili želju da se slikaju s njom.
– Čuvam sve Draženove uspomene pa i taj automobil s kojim odlazim na Mirogoj – kaže Biserka.
Grob su obišli i mnogi sportski velikani, među njima i Maradona koji je poklonio Biserki svoj dres koji čuva u muzeju.
– Mi smo njemu poklonili Draženov. Tada mi je rekao: "Majko, nemojte biti tužni, vaš Dražen će vječno živjeti!"
Najbrojniji posjetitelji Draženova muzeja su djeca iz cijele Hrvatske.
– Uvijek im kažem: "Draga djeco, poruka muzeja nije da brojimo medalje, kojih ima više od 40, nego da uvijek morate pomoći prijatelju kao što je to Dražen činio i da sve u životu možete postići samo radom – kaže Biserka Petrović.
>> Filharmonija i 50 pjevačkih zvjezdica za 50. rođendan Dražena Petrovića
