Josip Friščić gotovo dvije godine vodi Hrvatsku seljačku
stranku s mjesta župana Koprivničko-križevačke županije. Za Večernji
list govori o tome što je u tom periodu napravio, u kakvim
je odnosima sa svojim prethodnikom te ocjenjuje političke suparnike i
suradnike.
VL: Na čelu ste HSS-a
gotovo dvije godine. Kako biste saželi ono što ste napravili
u tom razdoblju?
– Kad je riječ o radu u stranci, jedna je od bitnih stvari to
što smo napravili inventuru članstva i danas imamo
evidenciju, koju mnoge stranke nemaju. Što je najvažnije,
broj članova se nije smanjio, a značajno je poboljšana
struktura, kako dobna tako i ona vezana uz članstvo s gradskih
područja. Primjerice, u Zagrebu je u godinu dana više od
tisuću novih članova koji nikad nisu bili ni u jednoj stranci
ušlo u HSS. Mnogi su nam govorili da smo stranka za ruralne
prostore, poljoprivredu, gotovo nas pretvarali u seljački sindikat.
Uvijek sam govorio da nam za poljoprivredu treba poljoprivredna komora,
a HSS je politička stranka. Drugo, danas ni u jednoj županiji nemamo
povjerenike, svagdje su održane skupštine i izabrana
rukovodstva, što zasigurno pridonosi boljem i učinkovitijem
funkcioniranju stranke. Donesen je novi statut, koji će se primijeniti
od prve izborne skupštine. Prema tom statutu povećan je broj
članova predsjedništva jer sve organizacije moraju imati
svoje najodgovornije ljude u tom tijelu da se izbjegne funkcioniranje
po posrednicima i poveća učinkovitost u radu stranke.
VL: Smeta li vam u radu
to što niste zastupnik u Saboru i što vas se
doživljava više kao lokalnog političara?
– Mnogi su mi sugerirali da ostavim mjesto župana i dođem u
Sabor. Dva puta izabran sam za zastupnika, nikad nisam
“konzumirao” tu funkciju jer rad u Saboru nije
šminkeraj. To je vrlo odgovoran posao. Temeljno
što sam si zadao jest da se stranka ne može voditi iz
našeg sjedišta s trećega kata u Zvonimirovoj
ulici, nego da svakodnevno treba ići na teren. Kao župan mogu
organizirati svoje radno vrijeme jer tu ja određujem intenzitet rada. U
saboru neki drugi određuju rokove, što je normalno, pa sam
mislio da je u vremenu do izbora bolje da ostanem župan. Prije se
događalo da ako je nešto dobro, to je bilo dobro svih, a kad
nije, onda je to bilo “ne-dobro” rukovodstva ili
predsjednika stranke. Ovako sam pokazao kako ne želim da se nastavi
funkcioniranje na stari način jer se vidjelo da to nije bilo dobro.
VL: Ta je kritika vezana
uz vašeg prethodnika. Čujete li se katkad sa Zlatkom
Tomčićem?
– Povremeno se čujemo ili sretnemo. Zahvalan sam mu jer je
upravo svojim načinom ponašanja umnogome pridonio tome da su
se procesi o kojima sam govorio mogli ostvariti. Jer, mnogi su
očekivali da će se nakon stranačkih izbora stranka raspuknuti, da će
Zlatko ići osnivati neku drugu stranku, neki su ga, koliko znam,
zvali... Bilo je konstrukcija kako raspoloviti naš klub
zastupnika. Da je htio, mogao je to učiniti. Zahvalan sam mu
što to nije napravio. U zadnjem mi je razgovoru rekao:
“Ja ti se neću nametati, kad budeš me trebao, ti
ćeš me zvati.” Svjestan sam, a i on, da nije s
nama svijet počeo, ne daj, Bože da s nama završi, no dali
smo svoj doprinos. Niti je to moja želja, niti bih bio
pošten čovjek da idem negirati ono što je Zlatko
u 11 godina pridonio kao predsjednik stranke.
VL: Je li još
aktualan prijedlog da se Tomčića proglasi počasnim predsjednikom?
– Mislim da ta ideja uvijek stoji. On je jedan od veoma
zaslužnih članova stranke i ljudi koji su obilježili njeno
funkcioniranje u određenom razdoblju. Bio je uspješan
predsjednik Sabora i samo bi osobne taštine išle
na poništavanje onoga što je netko napravio.
VL: Kako ste doživjeli
primanje HSS-a u Europsku pučku stranku?
– To je zasigurno datum koji će se zabilježiti zlatnim
slovima u povijesti ove stranke jer ulazak u zajednicu stranaka
Europskih pučana jest priznanje kontinuiteta. Nakon što smo
nekoliko godina imali status promatrača, došli smo u status
pridruženog člana, ušli u novu zajednicu, u zajednicu
stranaka koja je najmoćnija u Europi jer ima najmoćniji klub u
Bruxellesu. Kapitaliziranje toga bit će moguće tek onog trenutka kad
budemo imali izbore za Europski parlament, kad naši
predstavnici budu sjedili u klubovima u Europskom parlamentu.
VL: Pred nama su izbori.
Zašto bi netko glasovao za HSS, odnosno koaliciju
HSS-HSLS-PGS?
– Mjesecima me se pitalo samo to jesam li za HDZ ili SDP.
Onda sam ja pitao kako da tražim od biračkog tijela da glasuje za HSS i
koaliciju kad nemam mogućnosti izbora osim da kažem da sam za HDZ ili
SDP. A zašto koalicija HSS-HSLS-PGS? Zato što smo
za zaštitu nacionalnih interesa, bilo da je danas riječ o
ZERP-u, sutra o prodaji poljoprivrednog zemljišta strancima
ili o donošenju odluke hoće li se ići u NATO. Nismo protiv
NATO-a, ali smo za to da se građanima kaže što time
dobivamo, od sigurnosti do pogodnosti na ekonomskom polju. Jednako
tako, građane na referendumu treba pitati što misle o tome.
Mi smo oni koji govorimo kako je došlo vrijeme da se napravi
inventura što ova država zapravo ima i kako da se ono čemu
je država vlasnik stavi u funkciju.
Treba raspustiti HFP i osnovati agenciju za upravljanje državnom
imovinom jer ona može stvarati novu vrijednost i puniti proračun
profitom koji će ta imovina ostvarivati. Ali onda na upravljačke i
nadzorne funkcije treba postaviti ljude prema njihovoj sposobnosti, a
ne po političkoj podobnosti. Govorimo da je nedopustiv proces koji će
ove godine završiti uvozom hrane u vrijednosti većoj od
dvije milijarde dolara. Taj proces moramo zaustaviti i zapravo ga
okrenuti jer Hrvatska, gospodarski gledano, ima šanse u
poljoprivredi, ali reformiranoj, restrukturiranoj, a ima
šansu i u prerađivačkoj industriji te turizmu. Zalažemo se,
kao i drugi, da u EU ne uđemo sa 100.000 sirotinje. Zauzimat ćemo se za
to da najniža mirovina bude 1500 kuna, jer ovo što imamo
sada – da više od 380.000 ljudi prima manju
mirovinu – sigurno nije svota koja im osigurava minimalnu
egzistenciju. Jamčim da ću iskoristiti maksimalnu moć da formiranje
nove vlade ne bude pitanje podjele ministarskih fotelja.
VL: Čime biste bili
zadovoljni nakon izbora, a što biste smatrali neuspjehom?
– Naš je cilj dobiti povjerenje građana za 20
saborskih mandata. On je ambiciozan jer ove tri stranke sada imaju 13
mandata, a sve ispod tih 13 bio bi neuspjeh i ničim ga nitko ne bi
mogao opravdati.
VL: Gdje vidite sebe
nakon izbora?
– Nositelj sam druge izborne jedinice i vjerujem da će u toj
jedinici koalicija postići najbolje rezultate, a jednako tako da ću
nakon tih izbora “konzumirati” taj mandat i ući u
Sabor jer trebat će posložiti odnose i svakodnevno raditi na
funkcioniranju kako stranke tako i kluba.
VL: Nedavno je Božidar
Pankretić rekao da ste programski bliski SDP-u, a slično je izjavila i
Đurđa Adlešić. Jeste li bliži SDP-u nego HDZ-u?
– Božo to nije rekao napamet i ne prateći što se
događa. Predstavljamo svoj program, ali pratimo i ono što su
kao programske ciljeve sebi zadale druge stranke. SDP je sebi zadao
isti cilj kao i mi – rast gospodarstva po stopi od sedam
posto. Ne zato što bi to bile naše lijepe želje,
nego zato što smo angažirali ekonomske stručnjake, koji su
nam rekli: “Ako želite da zemlja ne tone dalje u dužničku
krizu, onda vam je to donji prag stope rasta.” Nakon toga je
i HDZ, koji je dugo uvjeravao sebe i druge da je rastom između 4 i 5
posto moguće funkcionirati, u svoje “tri sedmice”
stavio i rast od sedam posto. SDP se očitovao da za ulazak u NATO
također treba pitati građane na referendumu. Sa SDP-om dali smo
inicijativu za aktiviranje ZERP-a. Ukidanje 0,0 promila, pa ukidanje
participacija, da se ne stvara stanje u kojem čovjek najprije mora u
banku, pa tek onda može otići liječniku, nego da bez participacije
građani imaju pravo na zdravstvenu zaštitu. Upravo su to
odrednice i opredjeljenja s kime bismo mogli ostvariti ono
što smo odredili kao ciljeve svojeg programa.
VL: Kako je uspostavljena
suradnja s Jambom i Kerumom, koji se u javnosti doživljavaju kao
kontroverzne osobe?
– Gotovo u svakom području Hrvatske netko tko je
nešto stekao i uspio u najmanju je ruku došao u
sferu promatranja kao kontroverzna osoba. Kad se promatra Jamba, to je
naglašeno jer Stipe nikome ne ostaje dužan. On je
gradonačelnik Metkovića s punom potporom građana i polazim od toga kako
kad bi bila istina sve ono što se o njemu govorilo, ne
vjerujem da bi mu građani davali takvu podršku. On radi
veoma dobro, osniva ogranke i dao je pun doprinos stabilizaciji stranke
i samo na temelju toga ostvario je svoju poziciju. A priče i članci
vezani uz Keruma... Ako čovjek ima više od 2500 zaposlenih,
sigurno je da je nekoga i otpustio, ali sigurno je da je tisuće
zaposlio. To je nešto što se svakodnevno događa u
životu gospodarskih subjekata.
