ORAŠJE BEZ BROJA Bivši pripadnici posavskih brigada HVO-a koji se nisu vratili kući

Jučer obranili Posavinu, a danas ljudi bez adrese

beskucnici311.jpg
import
10.07.2008.
u 20:10

Župnik župe Orašje fra Jozo Puškarić upozorio je za vrijeme mise na problem dvadeset  nezbrinutih osoba koje u Orašju žive bez adrese, dokumenata i prava, u uvjetima nedostojnim čovjeka, razrušenim kućama, barakama, kontejnerima.

Sudjelovali su u obrani Posavine, ali nisu se vratili u svoja matična mjesta (najviše s područja Dervente i Bosanskog Broda), nemaju dokumente, pa tako ne mogu ostvariti niti svoja prava.
Na problem je ukazao predsjednik Udruge invalida Orašja Petar Miličić.

Kada mu je susjed preminuo u bolnici i njega su pozvali jer zapravo nitko nije imao preuzeti tijelo pokojnika, Petar je obavijestio župnika, angažiran je i oraški efendija Adnan Kukuljević i zatražena pomoć od oraškog načelnika.

– Pokojni Marko Tomić bio mi je susjed, znao sam da je bio branitelj u nekadašnjoj Bosansko-brodskoj brigadi, nije se vratio kući i tek kada se razbolio i kada sam ga odvezao u bolnicu ispostavilo se da je to nezbrinuta osoba, bez adrese i dokumenata, kao da ne postoji – priča nam predsjednik Udruge Miličić. Na njegov ispraćaj, kaže, došlo je samo dvadeset  beskućnika iste sudbine. S Miličićem smo krenuli u njihov obilazak. 

Bez osobne i bez prava
Nastanjeni su u barakama, napuštenim kućama ruševnoga stanja, kontejnerima, barakama u predgrađu Orašja.
Iz kratkih biografija koje je prikupio fra Jozo zamjetno je kako su svi bili u sastavu posavskih brigada, uglavnom se radi o samcima, osobama koje nemaju nikoga ili ih je obitelj ostavila.

Ilija Krištić iz Bukovca pokraj Dervente bio je u sastavu Bosansko-brodske brigade.

Robinzon u gradu
Danas stanuje u oraškoj napuštenoj kući koja je u poluruševnom stanju. Uspio je zatvoriti tek jednu sobu u kojoj boravi cijelo vrijeme nakon rata. Bez dokumenata je i ikakvih primanja.

Zaradi, kaže nam, kada ga netko pozove, nacijepa drva, a i u tome ga bolesna noga sve više sprječava. Stjepana Hajnala pronašli smo uz Savu, u jednoj improviziranoj baraci u kojoj je sa suprugom živio nakon rata.

– Žena mi je umrla na rukama i od tada živim sam kao Robinzon.
Da mi nije vozača kamiona od kojih najčešće dobijem hranu i kada ponešto zaradim, ne bih imao što jesti – priznaje Stjepan.

Slične teške životne priče doznajemo i o drugih 18 osoba.  

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije