Župnik župe Orašje fra Jozo Puškarić upozorio je za vrijeme mise na
problem dvadeset nezbrinutih osoba koje u Orašju žive bez adrese,
dokumenata i prava, u uvjetima nedostojnim čovjeka, razrušenim kućama,
barakama, kontejnerima.
Sudjelovali su u obrani Posavine, ali nisu se vratili u svoja matična
mjesta (najviše s područja Dervente i Bosanskog Broda), nemaju
dokumente, pa tako ne mogu ostvariti niti svoja prava.
Na problem je ukazao predsjednik Udruge invalida Orašja Petar Miličić.
Kada mu je susjed preminuo u bolnici i njega su pozvali jer zapravo
nitko nije imao preuzeti tijelo pokojnika, Petar je obavijestio
župnika, angažiran je i oraški efendija Adnan Kukuljević i zatražena
pomoć od oraškog načelnika.
– Pokojni Marko Tomić bio mi je susjed, znao sam da je bio branitelj u
nekadašnjoj Bosansko-brodskoj brigadi, nije se vratio kući i tek kada
se razbolio i kada sam ga odvezao u bolnicu ispostavilo se da je to
nezbrinuta osoba, bez adrese i dokumenata, kao da ne postoji – priča
nam predsjednik Udruge Miličić. Na njegov ispraćaj, kaže, došlo je samo
dvadeset beskućnika iste sudbine. S Miličićem smo krenuli u
njihov obilazak.
Bez osobne i bez prava
Nastanjeni su u barakama, napuštenim kućama ruševnoga stanja,
kontejnerima, barakama u predgrađu Orašja.
Iz kratkih biografija koje je prikupio fra Jozo zamjetno je kako su svi
bili u sastavu posavskih brigada, uglavnom se radi o samcima, osobama
koje nemaju nikoga ili ih je obitelj ostavila.
Ilija Krištić iz Bukovca pokraj Dervente bio je u sastavu
Bosansko-brodske brigade.
Robinzon u gradu
Danas stanuje u oraškoj napuštenoj kući koja je u poluruševnom stanju.
Uspio je zatvoriti tek jednu sobu u kojoj boravi cijelo vrijeme nakon
rata. Bez dokumenata je i ikakvih primanja.
Zaradi, kaže nam, kada ga netko pozove, nacijepa drva, a i u tome ga
bolesna noga sve više sprječava. Stjepana Hajnala pronašli smo uz Savu,
u jednoj improviziranoj baraci u kojoj je sa suprugom živio nakon rata.
– Žena mi je umrla na rukama i od tada živim sam kao Robinzon.
Da mi nije vozača kamiona od kojih najčešće dobijem hranu i kada
ponešto zaradim, ne bih imao što jesti – priznaje Stjepan.
Slične teške životne priče doznajemo i o drugih 18 osoba.
ORAŠJE BEZ BROJA Bivši pripadnici posavskih brigada HVO-a koji se nisu vratili kući