Katolička crkva i njezini biskupi u mnogim demokratskim zemljama, s
kojima se inače volimo uspoređivati, daju općenite naputke vjernicima
kako bi i za koga trebali glasovati na izborima. I svi to mahom uzimaju
pod normalno, nitko se oko toga previše ne uzbuđuje, niti itko misli da
će to presudno utjecati na ishod izbora.
Crkva je po svome nauku uvijek bliža konzervativnijim strankama, pa se
oni drugi, znajući to, i ne uzbuđuju previše oko toga, niti će bilo tko
ozbiljan oko toga dizati prašinu – pogotovo ni od čega, i čak to
prenijeti i na međunarodnu razinu, kao što je ovaj tjedan učinio
predsjednik Stjepan Mesić s vojnim biskupom Jurjem Jezerincem.
Istina je da pojedini politički i drugi čimbenici Jezerinca drže
jastrebom, crkvenim radikalom, to više uzme li se u obzir da su njegovi
najbliži suradnici vikar Josip Šantić i kancelar Anđelko Kaćunko
poznati u javnosti po nastupima kakvi inače nisu uobičajeni za većinu
drugih crkvenih ljudi. Barem na takve nismo navikli.
Štoviše, ima (nad)biskupa koji se često nikako ne slažu s načinom na
koji Jezerinac, kao i njegovi spomenuti ljudi, istupa u javnosti, ali
to nikad neće otvoreno reći zbog kolegijalnosti niti će išta spočitnuti
iza zavjese, jer je Jezerinac kao biskup jednak “gazda” u svome
dvorištu kao i svi drugi, i jedino podložan papi koji ga imenuje.
Također je istina da je i Vojni ordinarijat pretrpio teške kritike zbog
izgleda svoga sjedišta na zagrebačkom Ksaveru. Ali sve to ne daje za
pravo nikome, pa ni predsjedniku Mesiću, da sad vodi hajku protiv
njega, a onda i protiv Crkve, iz tko zna kojih razloga.
Ako se dobro iščita što je to zapravo Jezerinac izrekao u propovijedi,
tad će svakom dobronamjernom i objektivnom promatraču biti jasno da je
sve kasnije bilo samo fabriciranje i montiranje, na što se uhvatio i
sam Mesić. Jer, Jezerinac ni jednom riječju SDP-ov program nije nazvao
sotonskim.
Usto bismo se i u ovom slučaju trebali malo okrenuti praksi u drugim
demokracijama. U svijetu postoji više od 40 vojnih ordinarijata, vojni
biskup nigdje nije podložan državnoj vlasti, nego je samo na čelu
specifične biskupije koja skrbi za vjerničke potrebe pripadnika vojske
i policije, kako gdje.
Jezerinac jest u činu general bojnika, ali samo po primanju plaće, a
nikako nije vojna osoba nad kojom je vrhovnik koji ga može maknuti kad
god hoće. Pozivanje na Vatikan potpuni je promašaj, jer Jezerinac nije
drastično pogriješio; možda je bio samo nedovoljno odmjeren.
OSOBA TJEDNA
