Sutra u 14 sati u Haagu će biti izrečena presuda Radovanu Karadžiću, političkom lideru bosanskih Srba za vrijeme rata u BiH. Karadžić je prvostupanjskom presudom osuđen na 40 godina zatvora zbog ratnih zločina, uključujući genocid i zločin protiv čovječnosti.
Karadžić je uhićen 2008. nakon što je godinama živio prerušen u nadriliječnika Dragana Dabića. Suđenje je počelo iduće godine, trajalo je 499 dana i imalo 586 svjedoka. Portal Detektor.ba danas je prenio sjećanja nekih od njih na suočavanje s Karadžićem.
Sanija Dževlan rekla je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako se nije dvoumila svjedočiti protiv Karadžića, ali da je njegova pitanja ipak doživjela kao teška i provokativna.
- Kad mi je rekao: ‘Dobro jutro, gospođo Dževlan’, ja sam stvarno bila u strahu i jednostavno nisam znala što odgovoriti. A, naravno, nisam mu ništa ni odgovorila - rekla je Sanija Dževlan, koja je ranjena u sarajevskom naselju Dobrinja dok je biciklom išla po lijekove i vodu.
- Prolazila sam preko mosta, i kao da me neko udario s leđa. Tad sam se, misleći da me neko pogodio kamenom, okrenula i vidjela da nema nigdje nikoga, ali onda sam vidjela po cesti metke koji su se odbijali, i tad sam shvatila da sam ranjena i da se puca na mene… Skupila sam snage, nastavila dalje da idem biciklom i došla sam pred zgradu, gdje su mi susjedi pomogli da siđem s bicikla i odveli me do bolnice - rekla je Dževlan, koja očekuje da će Karadžić i pravomoćno biti osuđen kao ratni zločinac.
Youssef Hajir, kirurg i nekadašnji direktor ratne bolnice u Dobrinji, Karadžića poznaje još iz studentskih dana. Bio je u istom studentskom domu kao i on po dolasku iz Sirije na studij u Sarajevo.
- Kad sam došao, nisam znao ništa, ni jezik. Pomogao mi je, družili smo se izvjesno vrijeme. Nisam nikad vidio neki nacionalni naboj, barem dok sam se ja družio s njim, zaista nisam primijetio… Vrlo me iznenadilo i razočaralo kad sam vidio da je on kao kolovođa toga svega - rekao je Hajir, koji je sa svojim kolegama unatoč teškim uvjetima spašavao živote u ratnom Sarajevu.
Pogledajte video kronologije suđenja Karadžiću:
- Najupečatljivija su bila ozlijeđena djeca. Kako nisam imao opću anesteziju – djeca plaču, boli ih, a vi dajete nešto lokalno, što smo našli, ali to nije to. Dijete ne može surađivati, neće surađivati s vama - rekao je Hajir. Suočavanje s Karadžićem na suđenju proteklo je, kaže, u prijateljskom tonu.
- Pozdravio se sa mnom po imenu. Bio je vrlo staložen. Nije bilo povišenog glasa ni s moje, ni s njegove strane... Nisam imao nikakvu tremu zaista. Ja sam od početka sebi postavio cilj da govorim istinu - ističe Hajir.
Mirsada Malagić, koja je pred Haškim tribunalom svjedočila u četiri predmeta, kaže da se najgore osjećala upravo nakon svjedočenja protiv Karadžića, ali naglašava da nije bila uplašena. Tijekom rata, odnosno nakon pada Srebrenice 1995. godine, ona je izgubila supruga, dvojicu sinova, svekra, dvojicu djevera i druge članove obitelji. Malagić ističe da je znala da će je Karadžić “provokativno” ispitivati, ali da ju je najviše pogodilo kada je on, nakon što mu suci nisu dozvolile da je dalje ispituje, izrazio žaljenje zbog toga, rekavši za njenu obitelj da se radi o “ratničkoj familiji”.
- Ja sam zamolila suca da kažem da je meni žao, a da on nema potrebe da se više sekira i da mene pita koliki smo ratnici. Sve te ratnike je smjestio kao sardine u Memorijalni centar Potočare, svi leže… Svaka žena, odnosno svaki onaj bijeli nišan, ima papir da nije prazan. Mi nemamo što lagati - govori Malagić.
Prisjećajući se srpanjskog dana 1995. godine, kada “se osjetilo da će Srebrenica pasti”, pojašnjava kako je tada s obitelji i ostalim ljudima krenula prema bazi UNPROFOR-a.
- To je bilo kod benzinske pumpe, kod bolnice u Srebrenici, tu smo se rastajali. Dok smo stajali tu, počele su padati granate – nastao je opći kaos… Tu je ostajalo mrtvih, ranjenih, maltene smo se rastali bez pozdrava”, - prisjeća se Malagić i dodaje da je prilikom granatiranja i sama bila ranjena. U drugom stanju i s osmogodišnjim sinom, Malagić je otišla za Potočare, a potom i na slobodu.
Na suđenju Karadžiću ponovila je, kako kaže, ono što je ranije rekla u Haškom tribunalu – da je vojska po ulasku u Srebrenicu uništila tri generacije ljudi. Sud ne razumije suze i nerviranje svjedoka, kako tvrdi Malagić, nego argumente. Objašnjava da je prilikom svojih svjedočenja bila ljuta i nervozna, ali da je sama sebi dala zadatak da se sabere i pomogne što više da to bude vjerodostojno.
Koja je svrha ovog članka o karađiću, prosil bi lepo?