U talijanskim regijama Venetu (nešto manje od pet milijuna stanovnika) i Lombardiji (nešto više od deset milijuna stanovnika) održat će se 22. listopada referendum o većoj autonomiji. Želite li veću autonomiju, pisat će na listićima, a odgovori su, dakako, “da” i “ne”. Talijanske regije imaju pravo, po ustavu, tražiti veću autonomiju od one koju već uživaju. Neki su to referendumsko pitanje usporedili s onim glupim pitanjem koje se postavlja djeci: “Voliš li mamu”.
Odgovor je znan unaprijed. U Venetu je za valjanost referenduma potreban kvorum, a u Lombardiji nije. Već to pokazuje koliko su u Italiji regije međusobno različite. Ali zašto je raspisan referendum? Dakako da organizatori (predsjednik regije Lombardije Roberto Maroni i predsjednik regije Veneto Luca Zaia, obojica iz Sjeverne lige) kažu kako je stanovnicima tih dviju razvijenih regija dosta plaćanja poreza koji većinom odlazi u Rim, ali za takvo što nije potrebno organizirati referendum. Sazvan je zbog svađa unutar Sjeverne lige. Sadašnji čelnik Sjeverne lige Matteo Salvini “zanemario” je dvojicu sjevernoligaša koji su kotirali više za vrijeme Umberta Bossija, osnivača toga pokreta usmjerenog na odcjepljenje sjevernog od južnog dijela Italije. Osim toga, Salvini (vjerojatno će iz imena stranke izbaciti ono Sjeverna) želi na parlamentarnim izborima dobiti glasove u cijeloj Italiji, a ne samo na sjeveru. Više nitko ne spominje ionako izmišljenu “Padaniju”.
Ima, dakle, i takvog čitanja razloga raspisivanja referenduma, odnosno kako je riječ o unutarstranačkom sukobu, a za njegovo organiziranje dvije će regije platiti oko 50 milijuna eura. Ne može se kazati da je Nigel Farage inzistirao na referendumu o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU zbog nekih viših ciljeva, već zbog svojih političkih ambicija. Katalonski premijer Carles Puigdemont isforsirao je referendum, premda je znao da nema većinu, kako bi pokazao da znači nešto više. Koji su sve razlozi koji navode pojedine političare na poteze poslije kojih se teško povući natrag? I Brexit i katalonski referendum, a tako će zasigurno biti i s onima u Venetu i Lombardiji, pokazuju kako nema pobjednika, već su svi gubitnici, posebno kada su predlagači potaknuti vlastitim ambicijama.
