Predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava Zorana Pusića fizički
su napala dvojica muškaraca u nedjelju navečer na Zelenom trgu. Zeleni
je trg u širem centru Zagreba i osvijetljen je čak i noću. Pusić je
policiji prijavio taj slučaj, u kojemu je metom bila i njegova supruga,
izvrijeđana izrazima koje radi pristojnosti nećemo navesti.
Od tada se kroz medije vuče neobična polemika o tome je li Pusić odmah
prijavio sve elemente važne za policijsku procjenu toga napada, je li
jako ili nimalo ozlijeđen, jesu li napadači bili samo pijani ili su se
fizički obračunali s nekim tko drukčije misli. S obzirom na Pusićev
angažman u Građanskom odboru i na činjenicu da je takvim fizičkim
napadima bio izložen u nekoliko navrata prije, tijekom 90-ih, malo je
prostora za dileme. I za zavaravanje da se taj slučaj tiče samo Zorana
Pusića, alkoholiziranih napadača i PU zagrebačke.
Previše je znakova naelektriziranosti društvene klime da bi se moglo
reći kako je sve isto kao prije mjesec dana ili pola godine. Jer da
jest, nezadovoljstvo sadržajem jedne televizijske emisije nastavilo bi
se debatom u drugoj emisiji, a ne bi se dogodilo da vrh zakonodavne
vlasti debatira o sadržaju programa javne televizije. Posljedice su pak
puno dalekosežnije od toga hoće li ili neće biti smijenjen jedan
televizijski voditelj, ili i sam ravnatelj.
Upetljavši se tamo gdje joj nije mjesto, politika si je zavezala ruke u
polju u kojem bi se i te kako trebala angažirati. Kad je stvar otišla
predaleko i previše počela sličiti običnom pokušaju osvajanja vlasti u
najutjecajnijem mediju, povučeno je rješenje o poreznom zaduženju
televizije. Drugim riječima, kad se previše zaplela na pogrešnom
mjestu, država se radi prividne ravnoteže povukla iz zone u kojoj je
nezamjenjiva iz vladavine prava.
Što se događa Hrvatskoj, mogli bismo se upitati i u povodu sadržaja
presude gospićkog suca, koji je s neshvatljivom tolerancijom obradio
seksualno nasilje nad američkom košarkašicom. U isto bi pitanje stao i
slučaj građanina srpske nacionalnosti Svetka Mlinara, koji si je sam
skonačao život nakon što mu nisu povjerovali da je bio napadnut i
zlostavljan zbog svoje etničke pripadnosti. Ili pak slučaj Dušana
Vidića, ubijenog u zadarskom zaleđu prošlog ljeta, u okolnostima koje
ni do danas nisu razjašnjene.
Društvena klima dodatno je naelektrizirana nakon uhićenja generala
Gotovine, što potvrđuju prosvjedni skupovi.
Po jednom tumačenju, to je očekivana reakcija, pa se čak sa svojevrsnim
razumijevanjem gleda na javnu suzdržanost Vlade i premijera. Prema tom
tumačenju, saborska je rasprava nakon sporne Latinice otišla mimo
dogovora u Klubu zastupnika HDZ-a, pokazavši da Sanader ima unutar
stranke jaku oporbu, po drugima da Sanaderu trenutačno odgovara
Hebrangova oštrina.
Kad vrijeme malo odmakne i ako se Zoran Pusić ne bude mogao sigurno
kretati, vidjet će se nije li u pitanju nešto opasnije od odnosa u vrhu
HDZ-a i trenutačnog povijanja raspoloženju masa. Vidjet će se je li HDZ
doista u stanju potisnuti nacionalistički radikalizam ili mu se ispod
površinske maske, sada kad smo napokon dobili pregovore s EU, u dubini
duše i sam priklanja.
Raspoloženje iz sabornice brzo se i lako prenosi na ulicu, gdje međutim
nema govornice i mikrofona, nego se na neistomišljenike ide silom.
Premijer je nedavno rekao kako mu je od osobne popularnosti važnije da
bude respektiran. Političarima koji tako misle sad je prilika da to
dokažu, javnim govorom protiv netolerancije. I da tako indirektno
spriječe neko novo nasilje.
BEZ KRINKE