– Jednu curicu koja je gledala na drugu stranu zamolio sam da se okrene prema meni i pokaže mi hranu, da je snimim. Međutim, ona je mislila da joj hoću uzeti obrok. Kada sam shvatio da ona meni daje taj obrok koji je njoj taj dan možda jedini, to me je "razvalilo". Tri dana nisam mogao doći k sebi. To je ta tužna varijanta Afrike, na koju se tamo moraš naviknuti – kaže fotograf Saša Ćetković koji je na Crnom kontinentu proveo pet tjedana koji su ga, kako sam kaže, obilježili za cijeli život.
Fotografijama je dokumentirao humanitarni rad hrvatskih misionarki Marijinih sestara čudotvorne medaljice i dirljive trenutke djece, kuharica, naših kuhinja i misionarki u siromašnom Beninu. Obilazio je sela i misionarske zajednice, ambulante, sirotišta, škole i školske kuhinje. Upoznavši se s nezavidnim položajem afričke djece iza koje su teške fizičke i psihičke traume, odvojenost od obitelji, bolesti i glad, Ćetković je zabilježio njihove osmijehe i radost, otpornost i snagu optimizam i igru kojom nastoje povratiti barem dio izgubljenog djetinjstva. Sada organizira humanitarne izložbe na kojima prodaje fotografije, a novac donira organizaciji Marijini obroci, koja hrani djecu u 32 zemlje svijeta. – Posjet Beninu totalno mi je promijenio život. Otkad sam se vratio, sasvim drugačije razmišljam. Recimo, kada uzimam hranu, ne usudim se više uzeti je, a da ne zahvalim Bogu na njoj. Jer tamo je nešto skroz drukčije imati vodu i hranu – nastavlja.
Ćetković je u Benin otputovao na poziv sestre Ivančice, misionarke koja mu je jednostavno rekla – Saša, trebamo te u Africi! Fotografirao je sve što se događa u njihova dva sirotišta s više od stotinu djece, cijeli rad od jutra do mraka. To su djeca s traumama, bez roditelja. Ponekad pokupe "poluživo" dijete, dovedu ga u svoju ambulantu i sirotište, izliječe, školuju i nahrane. Kad dijete malo naraste, nauče ga neki zanat i onda je sposobno za život, ide dalje. Teško, ali lijepo i neobično iskustvo. Svojim fotografijama Ćetković svjedoči istinu o strahotama gladi i siromaštva, što je tragedija na koju je najčešći odgovor ravnodušnost. Svjedoče o nejednakim prilikama zbog neobrazovanosti, ali i o promjenama i nadi koju donose Marijini obroci. Fotografije su to koje mijenjaju našu svijest i savjest.
– Kada iz Zagreba dođeš u takvu sredinu, svaki pogled ti je nov. Kamo god da pogledaš. Bio sam u nekom selu gdje ljudi spavaju u sojenicama koje si sami naprave od nekog drveća. Tražili su me da uđem unutra. Pogledao sam, tamo nema ni stolova ni stolica ni kreveta, samo dječji osmijeh i ništa više. I kad te vide da ulaziš, oni uzmu od susjeda da bi tebi dali. Imaju veliko srce – ističe Ćetković.
Marijini obroci u Beninu svakodnevno osiguravaju oko 3500 školskih obroka u pet škola diljem zemlje. Hranjivi obroci koje poslužuju sastoje se od kukuruzne kaše, jaja i riže s grahom, oni privlače djecu u učionice te čine promjenu u njihovim životima. Procjenjuje se da u Beninu više od 60 tisuća djece osnovnoškolske dobi ne pohađa školu, a gotovo dvije trećine stanovništva ne zna čitati i pisati. Radeći s dobrotvornom organizacijom i misionarkama, Ćetković je upoznao djecu i ljude koji o njima brinu. Upoznao je sasvim novi svijet, spoznao ljudsku bijedu koju donose ratni sukobi i siromaštvo, ali i istinsku radost i ljudsku toplinu. Kako sam kaže, tamo se ljudi puno više vesele, iako imaju puno manje nego mi. Svojim fotografijama on, među ostalim, upozorava društvo da ne dopusti ponavljanje povijesti.
POVEZANI ČLANCI:
Ćetković je dosad imao petnaestak izložbi, ali Afrika je sve promijenila i "zarobila" ga. Sve njegove afričke fotografije zapravo govore jedno te isto, a to je da se djeca jednostavno moraju nahraniti. To je najbitnije u životu. Vjeruje da njegov prvi odlazak u Afriku neće biti i posljednji, no sve će ipak prvenstveno ovisiti o potrebi. Jer Benin nije turistička zemlja, tamo ne odlazite u odmarališta i hotele nego isključivo da biste pomagali kao volonteri.
– Zbog svoje profesije obišao sam stvarno puno zemalja, ali nigdje nisam tako dočekan i primljen. Pogotovo je moj odlazak bio fascinantan. Kad su afričke sestre vidjele kofere, maknule su ih sa strane i opkolile me s bubnjevima, udaraljkama i počele pjevati meni u čast. Tamo sam se stvarno naplakao, ostavivši sve suze i zbog radosti i zbog tuge – zaključio je.
VIDEO Herojski čin Bon Jovija: Prišao je ženi koja je stajala na rubu mosta i pružio joj ruku
