Kad bi se striktno pridržavali slova zakona, baš onako k'o pijan plota, svakodnevica obitelji Kunčić iz Međimurja u vrijeme pandemije izgledala bi kao u nekom skeču. Kad bi, na primjer, Dragutin Kunčić otišao sjesti na terasu, morao bi po povratku u dnevnu sobu na dva tjedna u samoizolaciju. Obiteljska kuća na brijegu u selu Banfi kod Štrigove sagrađena je baš na graničnoj crti sa Slovenijom, pa su stanari, kad prelaze iz sobe u sobu i na terasu, čas u jednoj, čas u drugoj državi.
- Ma, ne muče mene propusnice, živim dugo tu na granici i stalno sam pod nekim kontrolama. Policija se redovito okreće na mom dvorištu i na to sam već navikao, postalo mi je potpuno normalno. Eto, sad i drugi vide kako je to živjeti kad te stalno netko kontrolira - smije se Kunčić, poznati međimurski vinar. Službeno, preko graničnog prijelaza, nije, veli, bio već mjesec dana u Sloveniji.
- Baš i nemam potrebe odlaziti. Dovoljno je da stanem na terasu i vidim Sloveniju. To mi je dosta - napominje.
No, u susjednom slovenskom selu Raskrižju ima prijatelje, pa mu nedostaje povremeno druženje. Pomoću dalekozora bez problema bi ih vidio s terase. Mogli bi si mahati. Njegov sin sagradio je kuću pokraj roditeljske, i ona je cijela na slovenskom teritoriju. Srećom, ne trebaju im propusnice da se posjećuju. Kad su se crtale granice među državama, nije se uspjelo zaobići baš svaki sporni dio, pa su neke nekretnine ostale u svojevrsnoj tampon zoni. Kao vinar i obrtnik Dragutin je usmjeren više prema hrvatskom tržištu. Kao sam svoj poslodavac izdaje si propusnice i obilazi mušterije.
- Evo, za sat vremena idem u Zagreb - kaže nam.
Mjere za brobu protiv pandemije utječu, naravno, i na njegovo poslovanje jer su zatvoreni restorani i kafići.
- Prodajemo devet do deset posto vina. Baš neki dan smo nas trojica vinara u Štrigovi razgovarali o prodaji, i velim im da prodam oko deset posto količina vina, a oni vele da ne uspijevaju prodati niti dva posto. Izdržat ćemo nekako ovo što je dosad bilo, ali problem je najavljeno otvaranje s ograničenjima i uvjetima koje ugostitelji moraju zadovoljiti. Imat će, računam, oko 30 posto prometa u odnosu na prije. Ne znam što će biti. Ima lokala s lijepim terasama, ali terasa im je po površini jedna trećina objekta. Veći dio je u unutrašnjosti. No, što je tu je, ne možemo ništa protiv toga, kak' bude bude - kaže.
Posljedice za gospodarstvo bit će, smatra, ogromne. No, tako je, dodaje, na cijeloj kugli zemaljskoj.
- Imam brata u Australiji, tamo su isto restrikcije, skoro je sve isto kao i kod nas - napominje.
Načelnik Općine Štrigova Stanislav Rebernik kaže da život u tom području normalno teče. U jednom od općinskih naselja zaražena je četveročlana obitelj, no nitko nije životno ugrožen. Općina pomaže Slovencima koji u Međimurju imaju vikendice i vinograde, pa im šalje preslike izvadaka iz katastra, kako bi si mogli ishoditi propusnice za dolazak u Hrvatsku. I preko granice na snazi su ograničenja kretanja unutar Slovenije. Slovenac Martin Baumgartner živi u kući koja je na teritoriju Hrvatske, no do nje može samo cestom koja je cijela u Sloveniji.
Roman Cimerman prvi je Martinov susjed, i njegova je kuća na slovenskom zemljištu.
- Normalno se posjećujemo, nema problema. Dolaze policijske patrole, okrenu se i odu - kaže Cimerman. U tom kraju korone nema, najbliži oboljeli je u Ljutomeru. I Slovenci trebaju propusnice za kretanje po općinama.
- Mi iz Razkrižja možemo bez njih u Ljutomer jer nemamo banku i trgovinu bijelom tehnikom, pa su nam vlasti išle na ruku - pojašnjava.
