Hrvatskoj prijeti val nasilja nad ulicama. Kako je krenulo, malo je koja sigurna. Neki građani koji kao da žive u budućnosti negoduju jer misle da Hrvatska ima većih problema od naziva ulica i trgova, ali jesu li se ikad zapitali tko su ljudi čija imena vise na pločicama pribijenima na njihovim fasadama ili su otisnuta u njihovim osobnim iskaznicama, putovnicama i vozačkim dozvolama? Zar im je doista svejedno? Tko je do prije nekoliko dana znao tko je bio taj lik Masaryk? A vidite sad... Ivo Lola Ribar? Ne, nije Slavonac, u Zagrebu je čovjek rođen.
Valja zato iskoristiti ovaj povjesničarski trenutak i educirati se tko su zapravo svi ti ljudi koji su dobili svoje ulice i trgove po kojima svakodnevno prolazimo. Treba, za početak, priznati da u jednoj maloj državi nije baš bilo lako pronaći imena za desetke tisuća ulica i trgova. Samo Zagreb ih ima više od tisuću, Split oko 700, a gdje su Osijek, Rijeka, Karlovac, Vinkovci...
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Hrvatska ima 6756 naselja. Trebalo je to sve poimenovati pa se ne treba čuditi ako su se potkrali uljezi.
Zato, kad već nakon osamostaljenja 1991. nije provedena politička lustracija, nek’ se barem, kao ilustracija, provede ulična. Zapravo, ona je već na neki način i započela, a prva simbolična žrtva je pokojni maršal Tito. Nakon njega dobili smo Republiku Hrvatsku. Kad je već nije uspio osvojiti na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, trgovac Milan Bandić doveo si ju je na jedan od najljepših gradskih trgova i pribio na zid.
Nekima je žao Tita, ali ti neka se tješe onom Shakespeareovom koja kaže da ime nije ništa i da bi ono što nazivamo ružom slatko mirisalo i s drugim imenom. Ulična lustracija trebala bi biti jednostavnija od one klasične jer se njome ne bi bavili političari, nego povjesničari, ti naši street fighteri, heroji ulice.
Povjesničarima povijesti bi svakako trebalo pridodati i povjesničare umjetnosti koji bi istražili ne krije li se možda i među nekim slikarom kukolj, pa je na akvarelu iz opusa “Morske zvijezde”, subverzivac jedan, zakamuflirao petokraku. S obzirom na to da se može očekivati da će se val trgovačkog revizionizma iz Zagreba proširiti i na provincije, predsjednik Vlade Andrej Plenković trebao bi osnovati posebno povjerenstvo i u njega postaviti i profesore komparativne književnosti koji bi pročitali sva djela pisaca s ulicama, tražeći sumnjive metafore. Svašta se, znate, zna podvaliti prosječnom hrvatskom čitaču. A znanstvenici? I njih treba provjeriti. Ti su još najsumnjiviji jer vrag bi ga znao što su sve zapisali u onim knjižurinama punima tablica i teško razumljivih grafikona.
Što ako je neki kemičar u formulama pretjerano koristio kraticu U, a nije mislio na uranij?
U Hrvatskoj, toj sređenoj, uređenoj, modernoj europskoj državi, takvog šlamperaja ne smije biti! I zato, misle li neki doista da Hrvatska ima važnijih problema, neka razmisle još jednom. Ulica, naime, može biti vrlo, vrlo opasna...
Trg Republike Hrvatske nije rijesenje; ispada kak Hrvatska nema velikih povijesnih licnosti. Skidanje tita je samo 50%. Drugih 50% je nazvati trg po nekome velikome tko je prvi uspostovil Neovisnu Hrvatsku, a Hrvati ga se jos uvijek srame. Treba bit referendum, pa nek narod kaze svoje.