Duboka kriza na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, koja se razvlači već mjesecima i zbog koje ustanova tone sve dublje, perfidno, kako su to nazvali sami studenti, povećanje školarina uoči početka nove akademske godine na zagrebačkome Prav - nom fakultetu i cijeli spektar nedaća koji se svako malo do - gađaju na Hrvatskim studijima alarm su svima. No baš nitko ne reagira. Godinama. Tri fakulteta, tri različita područja s različitim smjerovima i jedna konstanta – problemi postaju javni i zakrče medijski prostor tek onda kada se uprava zagrebačkog sveučili - šta “uplete” iz bilo kojeg razloga u njihov rad. No ni ta činjenica nije bila do - voljna da se nešto poduzme na najvećemu hrvatskom sveučilištu – djelovanje priječi odredba o autonomiji sveučilišta koja, u od - nosu na bilo koji drugi zakonski element u cijeloj zakonodavnoj sferi, ima gipkost u tumačenju. No nešto je i do onoga tko tumači autonomiju sveučilišta – no zna - kovito je da je tumačenje uvijek drukčije kada zaredaju problemi na fakultetima zagrebačkog sve - učilišta i kada se uprava toga sve - učilišta “uplete” u rad fakulteta
I nije tu najveći uteg rektor Damir Boras, koji je u veljači 2018. godine osvojio još jedan rektorski mandat, koji mu istječe 2022. godine – znatno su veći problem brojni dekani Sveučilišta u Zagrebu koji već godinama šute i ne podižu glas protiv skandala, prozivki i problema unutar sastavnica zagrebačkog sveučilišta, koji nerijetko u glavnim ulogama imaju jednu te istu osobu. Javno istupaju uvijek isti dekani boreći se za temeljne vrijednosti, ono što autonomija i znači. U javnost ne istupaju često ni glavni akteri priče kad pritisnu problemi – praksa im je slati očitovanja u kojima nerijetko popisuju “grijehe” drugih, svoje nikako, i time stavljaju točku na “i” problemima na bilo kojem zagrebačkom fakultetu. Jer nikakve rasprave, a sveučilište je pravo mjesto za rasprave i poštovanje različitih mišljenja te temelj legalnosti radi generacija koja dolaze, nisu moguće.
Prilika za osvetu
Nikoga ne zabrinjava što zaposlenici fakulteta, profesori, asistenti, ali i sami studenti, reagiraju tek kada njihovim ustanovama zaprijeti uprava sveučilišta. Nitko u tome ne pronalazi uzročno-posljedičnu vezu. S druge strane, autonomija priječi upletanje politike i Ministarstva obrazovanja, ali ne priječi financiranje takvog rada.
– Zastupam stav da sveučilište treba podržavati samostalnost dekana jer ćemo samo uz njih imati snažno i utjecajno sveučilište. Zalagat ću se za akademski pristup i toleranciju – kazao je rektor Damir Boras za svog reizbora, a ove je godine samostalnost u izboru dekana uskraćena upravo Filozofskom fakultetu.
Brojni rektorovi protivnici kazali bi pak da je ta uskrata zapravo prilika i za Borasa i za prorektora Antu Čovića, zbog kojeg su na Hrvatskim studijima studenti i brojni zaposlenici doslovce vrištali, da se osvete dojučerašnjoj dekanici Filozofskog Vesni Vlahović Štetić zbog mobinga nad Čovićem, koji je dobio i sudski epilogom. “Opsesija” da se preuzme Filozofski fakultet trajala je toliko dugo dok sam rektor Boras nije imenovao svog izabranika za vršitelja dužnosti na toj visokoškolskoj ustanovi. A prema zakonu, on ima pravo na imenovanje vršitelja dužnosti. I tu je priča o Filozofskom fakultetu naglo utihnula. Rektor Boras postavio je privremenu upravu jer osobe koje je Filozofski fakultet predložio za dekana, potom za vršitelja dužnosti, rektoru nisu bile dobre iako nikada javno nije objasnio zašto i po čemu ne zadovoljavaju. A ekipa vršitelja dužnosti vodstva Filozofskog fakulteta koju je on imenovao odmah je – zaboravila da ima obvezu na fakultetima otvoriti upisne jesenske rokove! Tko će odgovarati za takav propust, štetu koja se i financijski može izračunati?
Čini se – nitko! Nitko nije odgovarao ni za štetu koja je prouzročena za pokušaja izbora rektora Filozofskog fakulteta iako su neki dekani tražili da im se omogući sjednica kako bi mogli argumentirano raspravljati i dobiti odgovore zbog čega takav scenarij na Filozofskom fakultetu.
– Unatoč svoj sili posla koju imamo, izazovima s kojima smo suočeni u organizaciji nastave i funkcioniranju rada fakulteta, uprava koja je postavljena krši elementarne uzuse. Govori to već način na koji se u posljednje vrijeme vode sjednice i kako se glasuje... To je pseudodiskusija, rasprava koja to nije pa je onda jasno u kojoj je elementarnoj krizi funkcioniranje fakulteta – poručio je Damir Bakić, koji se 2018. godine kandidirao za rektora Sveučilišta i od 70 članova Senata dobio podršku njih 15, jedan je listić bio nevažeći, a ostali su članovi glasali za Borasa. Kako je za Večernji list kazao Bakić, kriza na zagrebačkome Filozofskom fakultetu ne ide u smjeru rješavanja problema, a teško su razumljiva i sva zbivanja na Hrvatskim studijima, gdje su, kaže, osobito teško shvatljive kadrovske promjene koje su se na toj ustanovi dogodile.
– Evidentno je da se, gdje god rektor i prorektori interveniraju, što god toj intervenciji bio povod, događaju stvari koje su u najmanju ruku neobične. Ne rješavaju se problemi, oni se na našem sveučilištu samo gomilaju – kazao je Damir Bakić. Da gomilanju problemima nema kraja, svjedoči i pismo s Filozofskog fakulteta nedavno upućeno Damiru Borasu. Odgovora još nema.
U tome su pismu članovi i zamjenici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorili Borasa da privremena uprava koju im je imenovao fakultetom upravlja na nepravedan, nekompetentan, nezaslužen i štetan način. Štoviše, jasno su mu naveli da privremena uprava nije raspisala jesenski upisni rok za preddiplomske studije iako je ostao još znatan broj slobodnih mjesta. Naime, u ljetnom se roku na Filozofski fakultet upisalo 935 studenata, a ostalo je nepopunjeno 107 mjesta ili 10,5 posto kvote. Pritom nije, upozoravaju članovi i zamjenici Vijeća Filozofskog fakulteta Damira Borasa, popunjeno čak 13 studija.
– Privremena je uprava to onemogućila. Izravno je ugrozila primarnu djelatnost našeg fakulteta i spriječila upis studenata u jesenskom roku. S druge strane, konkurentski su studiji tu priliku itekako uspješno iskoristili. Osim što smo time spriječeni u korektnom obavljanju poslova od javnog interesa, zbog kojeg su fakulteti osnovani, zakinuti su naši potencijalni studenti i ugroženi pojedini studijski programi, a našem je fakultetu nanesena znatna financijska šteta. Popunjavanjem kvota na jesenskom roku Filozofski je fakultet mogao uprihoditi nekoliko stotina tisuća kuna. Za nas su to velika sredstva – trebali smo ih utrošiti na poboljšanje uvjeta studiranja i daljnje podizanje međunarodne konkurentnosti najvećeg fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu – poručili su u svojem pismu zaposlenici Filozofskog fakulteta. Rektoru Borasu poručili su i da maćehinskih postupaka privremene uprave prema Filozofskom fakultetu ima još.
Očita šteta
– Smatramo da je “zaboravljanjem” raspisivanja jesenskog roka nanesena očita i nepopravljiva šteta potencijalnim studentima i našem fakultetu. Privremena uprava plasira naivna obrazloženja i spinove u javnost, ali brojke su neumoljive i ne mogu se krivotvoriti. Usto, na upit o jesenskom roku o. d. prodekana za nastavu i studente izjavio je da su se članovi privremene uprave tako dogovorili te dodao: “Ovo mi je prva informacija da biste vi htjeli dodatne upise.” Umjesto da nas izvijesti o tome kako je proveden jesenski rok, shvativši potom veličinu problema, izjavio je da će, ako bude moguće, ponoviti jesenski rok, potpuno nesvjestan da su rokovi davno istekli. To pokazuje neupućenost uprave u osnovne fakultetske poslove, čime rasulo postaje očito. Odgovornost privremene uprave za neraspisivanje jesenskog roka neupitna je, a nanesena je šteta golema, kako u materijalnom tako i nematerijalnom obliku, zbog narušavanja ugleda Fakulteta koji je onemogućen djelovati u javnom interesu – poručili su Senatu, rektoru i Sveučilišnom savjetu članovi i zamjenici Vijeća Filozofskog fakulteta, kojih je ukupno 73. Upozorenje nije nikoga zgrozilo, a Ministarstvo obrazovanja zbog autonomije ne može se i ne smije miješati u ono što sve više šteti visokoobrazovnoj ustanovi, ali i studentima.
Tumačenje autonomije
– Autonomija sveučilišta obuhvaća uređenje unutarnjeg ustroja, utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, financijsku autonomiju u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji te ostalim oblicima autonomije. Akademska samouprava obuhvaća utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, izbor čelnika i nastavnika, upravljanje resursima kojima raspolažu sveučilišta i druga visoka učilišta. Slijedom navedenog, ne možemo komentirati situaciju na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, koja je predmet autonomije sveučilišta i akademske samouprave. Senat Sveučilišta u Zagrebu, kao najviše stručno tijelo Sveučilišta u Zagrebu, gdje su zastupljene sve sastavnice Sveučilišta u Zagrebu, neovisno i samostalno donosi odluke. Naglašavamo da su čelnici Sveučilišta u Zagrebu i čelnici fakulteta i akademija Sveučilišta odgovorni za zakonitost rada, poslovanja i odlučivanja na njemu. Svaki čelnik sastavnice Sveučilišta, kao i rektor Sveučilišta u Zagrebu, ima prava i obveze ravnatelja ustanove i u skladu s tim dužan je i postupati. Svi koji sudjeluju u procesu odlučivanja snose odgovornost i za posljedice koje proizlaze iz odluka koje su donijeli – poručili su iz Ministarstva obrazovanja.
U borbi protiv tumačenja autonomije po modelu kako kome odgovara nije uspješna bila ni prethodna ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, koja se nakon ministarske vratila na profesorsku poziciju, u kojoj su joj sada oni s kojima je čak i otvoreno “ratovala” i prozivala ih, poput rektora Borasa, za ko
Ima nešto i u onome tko tumači autonomiju sveučilišta – no znakovito je da tumačenje uvijek bude drukčije kada zaredaju problemi na fakultetima jeg je kazala da “umjesto da daje priliku najboljima, zapravo čuva sinekure”, šefovi. Nju su pak na stolu za njezina mandata dočekali stari problemi Hrvatskih studija. Da nema dijaloga, pravih sjednica ni rasprave, potvrdili su i članovi Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Senatu Sveučilišta u Zagrebu koji su, između ostalog, upozorili kako upravo u doba rektora Damira Borasa sjednice traju sat i pol bez ikakve rasprave, samo uz podizanje ruku, dok su sjednice u mandatu rektora Aleksandra Bjeliša trajale i po četiri sata. Da se pravila krše ne samo na Filozofskom i na Hrvatskim studijima već i na Pravnom fakultetu, posvjedočili su i studenti, kojima je odluka o poskupljenju stigla prekasno, nakon čega je prekršeno pravilo o roku za uplatu, a oni pak prosvjedovali. Uostalom, bio je to povod i studentima da javno kažu kako se o problemima na fakultetu koji ih treba naučiti da budu legalisti boje progovarati o teškoćama jer mnogo je ispita kojima moraju pristupiti. Štoviše, prozvali su vodstvo svoga fakulteta da objavljuje financije – naročito one koje se odnose na uplate studenata.
Po austrijskome modelu
Naime, fakulteti dio prihoda primaju iz proračuna, a dio se odnosi na školarine. Upravo zato svi studenti imaju pravo uvida u sve troškove na fakultetu na kojem se školuju. Ili bi tako trebalo biti. A ne događa se ništa. Čak su i u Saboru utihnula pitanja vezana za visoko obrazovanje, osobito kad je riječ o radu Sveučilišta u kojem se za baš svaki potez pronađe zakonski ili podzakonski akt koji opravdava sve postupke. Ne propituju se, a to je izvan autonomije, troškovnici ni fakulteta ni Rektorata ni prorektora, na što država ima sva prava jer uplaćuje novac. Nada za promjene leži u primjeni programskog financiranja javnih sveučilišta, što je za svog mandata najavljivala i ministrica Blaženka Divjak, a sada i aktualni ministar Radovan Fuchs. Štoviše, Fuchs bi programsko financiranje uveo po austrijskom modelu.
– Pred nama je razdoblje novog mandata u kojem će se intenzivno raditi na izradi novog normativnog okvira zahvaljujući kojem bi se poboljšao položaj kako sveučilišta tako i drugih visokih učilišta. Na normativnoj razini uskladili bismo hrvatski sustav visokog obrazovanja s europskim sustavom visokog obrazovanja te u konačnici osigurali stalni sustav kontrole kvalitete, vanjskog i unutarnjeg vrednovanja visokog obrazovanja. Javna sveučilišta kao javno dobro imaju zadaću znanstvenog, umjetničkog i razvojnog istraživanja, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Naravno da hrvatska javna sveučilišta moraju uskladiti svoj rad s potrebama Republike Hrvatske, ali i potrebama regionalne samouprave. Veleučilišta i visoke škole imaju zadaću stručnog visokog obrazovanja te provedbu umjetničke i stručne djelatnosti u skladu s potrebama Republike Hrvatske. Ključ za ostvarivanje svih navedenih ciljeva promjena je modela financiranja hrvatskih javnih sveučilišta primjenom modela programskog financiranja na zasadama dobrih promjera kao što je programsko financiranje javnih sveučilišta u Republici Austriji – poručili su iz Ministarstva obrazovanja
Filozofski fakultet dobije više novaca iz proračuna nego FER i medicina zajedno. A velika većina ljudi koji ga završe ne može se nigdje zaposliti nego u javnim strukturama... Čak oni koji odu van rade uglavnom kao konobari ili skladištari. Šteta izgubljenih godina i novaca na obrazovanje...