Iako u školama Hrvatske imamo sve manje učenika, koji sve manje znaju, ne uspijevajući čak ni u tijeku obveznog školovanja svladati najbanalnije, ali i najvažnije znanje – poput čitanja s razumijevanjem, pa tim slijedom imamo i sve manje studenata na fakultetima, koje u posljednje vrijeme roditelji prate i na upise u visokoobrazovne ustanove, obrazovni sustav suočava se s velikim problemom – nedostatkom nastavničkog kadra. Stručnog.
Doduše, kakva je trenutačno slika u obrazovnom sustavu, ne samo da nedostaje stručnog kadra za određene predmete nego i škole, i osnovne i srednje, sve teže pronalaze i nestručni kadar, onaj koji nije eksplicitno završio obrazovni tijek nužan za zapošljavanje na poziciji profesora određenog predmeta, ali bi potencijalno, zbog iskustva ili prijašnjeg rada na sličnim ili istim predmetima, mogao biti dobra prilika za popunjavanje praznih radnih mjesta.
Taj nestručni kadar, kako se stručnom terminologijom proziva one koji učenicima predaju određeni predmet bez završetka upravo tog nastavničkog smjera, bio je vatrogasno rješenje uvedeno, ni sami u sustavu obrazovanja ne znaju više točno kada, no inertnošću onih koji odlučuju i prividom prema javnosti da se problemi obrazovnog sustava doista rješavaju, postao je trajno rješenje. Barem do sada ili, drugim riječima, do raspada sustava jer na tržištu rada više nema ni tih "nestručnih", koji su uglavnom inženjeri različitih struka zaposleni u školama.
Da budemo posve korektni, nije za taj problem nedostatka stručnih nastavnika kriva samo politika, ona koja donosi zakone i propisuje pravila, odgovornost leži i na akademskoj zajednici i vodstvu sveučilišta, ali i sindikatima, koji su se više brinuli za sebe nego za razvoj i promjene na pojedinim fakultetima i smjerovima koji su se trebali brže prilagođavati tržišnim potrebama, nužnim za sprječavanje ovog problema.
Kako to i inače biva kod nas – kad iskrsnu problemi, iskrsnu i apsurdi pa apsurdi dobiju posve pogrešno tumačenje od onoga koje bi trebali da bi se potencijalno mogli riješiti. Naime, već je sada u pojedinim županijama više nastavnika, učitelja, profesora nego što je djece, a svima njima uplaćuje se satnica jednaka kao kada su nam škole, prije desetak godina, bile popunjenije i učenicima i profesorima.
Uz tu činjenicu da ih je više, djece manje, a da je pritom u Hrvatskoj statistika, barem što se broja razrednih odjela tiče, ostala ista već nekoliko godina, hrvatske škole vape prije svega za nastavnicima fizike i matematike. Upravo u tim predmetima najveća je potražnja. To su među ostalim i predmeti iz kojih naši učenici, neovisno o tome pohađaju li osnovnu ili srednju školu, najviše idu na instrukcije.
U svim našim školama, osnovnim i srednjim, barem prema statistici iz lipnja ove godine, zaposleno je 49.896 učitelja/nastavnika. Od toga ukupnog broja 3414 nastavnika je matematike, dok je zaposlenih profesora fizike u cijeloj Hrvatskoj 1039.
Kada se statistika raščlani samo na nastavnike matematike, matematiku u školama nestručno predaje 273 učitelja i nastavnika, odnosno 8 posto, dakle tih 273 nastavnika nije završilo matematiku – nastavnički smjer na nekom od prirodoslovno-matematičkih fakulteta u Hrvatskoj, nego su uglavnom, podsjetimo, inženjeri različitih struka. Među već spomenutih 3414 učitelja i nastavnika matematike, barem prema statistici Ministarstva obrazovanja, 53,33 posto njih u školama je zaposleno na neodređeno, a 50,68 posto njih radi na zamjeni.
Što se "nestručnih" nastavnika fizike tiče, od 1039 njih, 117 ih je u sustavu koji nisu završili nastavnički smjer fizike, što čini 11,26 posto nestručnih u tome školskom predmetu.
Uz matematiku i fiziku, koje su trenutačno najgore, problem je i nedostatak nastavnika kemije. Njih je u Hrvatskoj ukupno 890, a među njima trenutačno u školama taj predmet predaje 22 učitelja koji su "nestručni". Ništa bolja slika nije ni s nastavnicima informatike, predmeta koji smo svojedobno uveli kao obvezni predmet u školama i to, naravno, polovično – jer informatika nije obvezna u svakom razredu osnovne škole. Naime od ukupnog broja učitelja i nastavnika informatike, kojih je u Hrvatskoj 2381, informatiku nestručno predaje 166 učitelja i nastavnika.
– Prema dostupnim podacima, u lipnju 2022. godine u 1342 osnovne i srednje škole od ukupno 49.896 učitelja/nastavnika 1559 učitelja/nastavnika (3,12%) provodilo je nastavu bez odgovarajuće razine i/ili vrste obrazovanja. Napominjemo da je broj učitelja/nastavnika koji provode nastavu bez odgovarajuće razine i/ili vrste obrazovanja najveći u Ličko-senjskoj županiji (8,76%), dok je najmanji u gradu Zagrebu (1,31%). Nestručno zastupljene nastave najviše ima u predmetima fizike, matematike i informatike – poručili su iz Ministarstva obrazovanja.
Oni su, naime, kao rješenje problema ponudili kratkoročni, srednjoročni i dugoročni model, svjesni da ni to nije trajno rješenje problema jer upravo STEM područje, koje bilježi najveći manjak profesora u školama, ne može ni u početnim, ni u kasnijim plaćama konkurirati financijskom i IT sektoru, za koji se odlučuju studenti koji su upisali STEM područja na fakultetima.
Kao da to samo po sebi nije dovoljno, recimo kako se na ovogodišnjem ljetnom upisnom roku za nastavnički smjer matematike u Zagrebu prijavilo 228 učenika kojima je to bila jedna od opcija za upis – ne i prva. Mjesta na nastavničkom smjeru matematike u prvom roku bilo je za samo 72 studenta, a pravo upisa ostvarilo je samo njih 38. Ista je slika i s nastavničkim smjerom biologije i kemije, za koje je mjesta, prema odluci fakulteta, na ljetnom upisnom roku bilo za 37 budućih studenata; prije upisa taj je smjer prijavilo 205 srednjoškolaca, a pravo upisa ostvarilo je njih 35. Ništa bolja slika nije bila ni godinu prije, kad je nastavnički smjer matematike i fizike u Zagrebu na jesenskom roku moglo upisati 30 studenata, koliko je slobodnih mjesta ostalo nakon ljetnog roka, no tada za ta prazna mjesta nije konkurirao ni jedan student.
Ponuđeno kratkoročno rješenje Ministarstva obrazovanja uključuje angažiranje umirovljenih profesora, a srednjoročno rješenje nove stipendije u iznosu od 600 eura za one koji razmišljaju o nastavničkim smjerovima.
– Kratkoročno planiramo Zakonom o odgoju i obrazovanju omogućiti rad umirovljenim profesorima deficitarnih struka, i to tako da zamjenjuju nastavnike koji su na bolovanju, rodiljskom dopustu ili da ih se zapošljava na određeno vrijeme ako se nitko ne javi na natječaj za nastavnika. Srednjoročno planiramo Zakonom o odgoju i obrazovanju omogućiti onima koji to žele da rade preko norme, dok dugoročno planiramo stipendije od 600 eura za studente koji studiraju navedene smjerove, uz uvjet da jednak broj godina koliko su primali stipendiju rade u školi – poručio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs.
Spomenutih 600 eura mjesečne stipendije počet će se dodjeljivati vrlo brzo jer će za nekoliko dana biti objavljen, potvrđuju tako u Ministarstvu obrazovanja, natječaj u kojem će budući stipendisti koji se odluče prijaviti preuzeti i obvezu da onoliko vremena koliko su primali stipendiju odrade u školi kao nastavnici deficitarnih predmeta za koje su se školovali. Kada se prijave i zadovolje uvjete stipendiranja, stipendiju će takvi studenti primati za sve akademske godine do stjecanja visokoobrazovne kvalifikacije, pod uvjetom da ispunjavaju sve obveze utvrđene studijskim programom za upis u višu godinu studija. Drugim riječima, u slučaju ponavljanja godine studentu koji je korisnik spomenute stipendije obustavit će se primanje državne stipendije do upisa u višu godinu studija, kada može nastaviti primati iznos od 600 eura.
Ponuđenim srednjoročnim rješenjem problema politika je među ostalim omogućila nastavnicima upravo matematike i fizike da se sami izjasne jesu li i tko točno od njih voljni raditi preko norme, odnosno premašiti dosadašnju satnicu, da bi se problem nedostataka nastavnika barem malo ublažio, pri čemu se, naravno, sve izvan norme dodatno isplaćuje.
A kako se točno u školama osjeti taj nedostatak nastavnika?
Po nekoliko puta ponavljaju natječaje za posao, što dovodi do toga da im treba i po nekoliko mjeseci da pronađu kadrove, a da pritom djeci moraju osigurati nastavu iz tih istih predmeta.
– Škole objavljuju natječaje po nekoliko puta za nastavnike matematike i fizike a da se nitko ne javi s odgovarajućim stručnom spremom. Raspitujemo se po drugim školama, po fakultetima, šaljemo informaciju o potrebi za nastavnicima grupama nastavnika, udrugama i na sva ostala mjesta gdje mislimo da bi netko zainteresiran mogao to pročitati. Vrlo je teško naći nastavnike matematike i fizike, ali i svih ostalih nastavnih predmeta STEM područja, informatike, stranih jezika i strukovnih predmeta. Situacija je još teža ako se traži nastavnik za rad na zamjeni, na određeno vrijeme. Troši se vrijeme i energija na često uzaludnu potragu. S tim da se i tijekom naše potrage nastava mora na bilo koji način redovito održavati. Ulažemo svi velike napore u to. A raditi u školi na zamjeni ne žele više ni spremačice iako ima puno nezaposlenih osoba koje bi to mogle raditi. Također, na natječaje za zamjenu za administrativno-tehničko osoblje u školama vrlo se rijetko jave kandidati – opisuje problematiku u školama Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja.
Kako je istaknula, štetno je da nastavu održavaju nestručni nastavnici, no to je katkad jedino rješenje, pri čemu ne skriva da je u slučajevima nestručno zastupljene nastave upitna kvaliteta poučavanja te učenici tako mogu biti ozbiljno zakinuti.
– Potencijalno rješenje problema je povećanje plaće svim zaposlenima u sustavu odgoja i obrazovanja. Sigurno bi pomoglo da se daju određene povlastice zaposlenima u obrazovanju pri dizanju stambenih kredita. Osim toga, u manjim je mjestima potrebno osigurati smještaj da bi se netko odlučio doći tamo raditi. Poticajno bi bilo kada bi postojala mogućnost mjesečnog nagrađivanja za sve koji rade u školi, a postižu bolje rezultate i rade više od drugih. Općenito, ima malo zainteresiranih za posao u sustavu obrazovanja. Mnogima će to možda biti čudno, ali na natječajima za ravnatelje škola gotovo da je pravilo da se javi samo po jedan kandidat. A u novije vrijeme čak je bilo nekoliko natječaja za ravnatelje na koje se nitko nije javio. Dakle, sve je manje atraktivno raditi u školi na bilo kojem radnom mjestu – kazala je Suzana Hitrec.
Da uz opće obrazovne predmete s educiranim nastavnicima muku muče i u strukovnim školama, u kojima je teško uopće identificirati koji su to strukovni predmeti gdje već sada nedostaje stručnoga nastavničkog kadra, potvrdio je Mile Živčić, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
– Gotovo je nemoguće točno identificirati koji su to predmeti u strukovnim školama jer se to mijenja nekoliko puta tijekom godine. Ali zato sa sigurnošću možemo reći koji su to profili, odnosno koji je to segment nastave za koji sve više i više nedostaje nastavnika koji ispunjavaju uvjete propisane nastavnim programom, odnosno kurikulumom. To su, prije svega, nastavnici u sektoru elektrotehnike i računalstva kao i u sektoru strojarstva te svako područje koje podrazumijeva IT stručnjaka. Riječ je o diplomiranim inženjerima, kojih općenito nedostaje na tržištu rada. S obzirom na tu činjenicu, škole se ne mogu natjecati s poslodavcima koji mogu ponuditi dvostruko višu plaću i niz drugih povoljnijih uvjeta pri zapošljavanju. Naravno, tu su i svi ostali inženjeri koji su traženi u drugim industrijama, npr. kemijskoj, farmaceutskoj – poručio je Živčić.
Ni on ne spori, nestručno zastupljena nastava nosi štetu. Na pitanje kako doskočiti problemu, odnosno koja su rješenja, Živčić naglašava kako za sada postoje prijedlozi i ideje koji se razmatraju, ali ne i konačne odluke.
– Prije svega, potrebno je revidirati nastavne planove i programe, odnosno kurikulume. I to sada činimo. Izrađuju se potpuno novi kurikulumi koji bi trebali pokriti potrebu za obrazovanjem svih profila i kvalifikacija traženih u Hrvatskoj. Putem izrade novih kurikuluma, temeljenih na standardima zanimanja i kvalifikacija, moguće je identificirati potrebne kvalifikacije koje mora ispunjavati osoba koja će biti nastavnik za pojedine module ili, u manjem opsegu, skupove ishoda učenja u strukovnim školama.
Tu ćemo moći vidjeti je li doista u svakoj kvalifikaciji nužno da nastavnik bude diplomirani inženjer ili nastavu može nositi i, za nastavu zainteresiran, prvostupnik određene struke. Time bi se znatno proširio bazen potencijalnih nastavnika. Posebno je važno upozoriti na činjenicu da su ovi problemi znatno vidljiviji i znatno veći u manjim sredinama i gradovima, gdje je do nekih profila stručnjaka gotovo nemoguće doći.
Dalje, novi pristup pisanju kurikuluma, temeljenog na modulima i skupovima ishoda učenja, omogućava da se strukovne škole lakše otvore stručnjacima iz gospodarstva tako da ih se angažira samo za one skupove ishoda učenja gdje su takvi stručnjaci baš nužni, a koji su znatno manji i kraći od dosadašnjih nastavnih predmeta. Tako bismo bili u situaciji da bi ti stručnjaci bili kraće angažirani u školi i ne bi morali biti zaposlenici škole. To je nešto o čemu treba još ozbiljno provesti analizu kada kurikulumi budu gotovi – iznosi svoje ideje Živčić, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Pritom naglašava da bi angažman stručnjaka iz gospodarstva u strukovnim školama bio znatno bolji put – koji bi otvorio puno više prostora i dao priliku puno većem broju stručnjaka, i to tako da bi to bio angažman koji ne ometa njihov svakodnevni posao u gospodarstvu, a pritom i gospodarstvu daje višestruke koristi jer bi se učenici već u školama direktno povezali s njima – od angažmana, primjerice, umirovljenih nastavnika stručnih deficitarnih predmeta.
– Zato smatramo da bi upravo preispitivanje potrebnih uvjeta po pojedinim kurikulumima trebalo rezultirati rješenjima koja su u skladu s vremenom u kojem živimo i s mogućnostima kojima raspolažemo – zaključuje Živčić.
Stoga ne čudi da zbog svih nabrojenih problema unutar samog sustava čak 95,8 posto nastavnika, profesora i učitelja izjavljuje – barem prema posljednjem istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu na 3634 učitelja i učiteljice te nastavnika i nastavnice iz 159 osnovnih i srednjih škola – da političari ne cijene njihove stavove te da ne mogu utjecati na obrazovnu politiku. Iako ih se ona itekako tiče. Štoviše, na cijelu problematiku nedostatka nastavničkog kadra itekako je utjecao i nizak društveni status, koji je ozbiljan izazov za Hrvatsku jer će se i dalje negativno odražavati, istaknuto je u spomenutom istraživanju, na one koji trenutačno rade u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i na privlačenje kompetentnih mladih ljudi za rad u školi.
– Loš odnos prema učiteljima može se prepoznati u medijima, obitelji, društvu općenito, gdje se taj poziv i rad ne vrednuju dovoljno, bilo plaćom, bilo slikom učiteljskog posla, koji se najčešće prikazuje kao rad tri sata na dan i s tri mjeseca praznika. Nije mi jasno kako se takvim ponašanjem misli potaknuti nadarene i sposobne mlade ljude da zavole ovu profesiju i odaberu je kao svoju. Moji učenici s trogodišnjom srednjom školom kao početnici imaju po dvije tisuće kuna veću plaću nego mladi kolege profesori. Da ne govorim o tome da je stvorena slika kako nastavnici ne stvaraju nove vrijednosti, za razliku od zaposlenih u privredi – izjavio je jedan od profesora iz sjeverozapadne Hrvatske u spomenutom istraživanju Instituta za društvena istraživanja, sumirajući tako sav jad obrazovnog sustava s kojim se suočavaju sadašnji profesori, a s kojima se ne žele suočiti oni koji bi mogli biti budući mladi profesori.
Cijeli dan bez komentara na ovu temu. Kad su u pitanju političari i političke stranke, ima ih na stotine. Eto koliko nama Hrvatima znače obrazovanje i demografska obnova.