Povećavanje konkurentnosti proizvodnih djelatnosti i industrije prioritet je Europske unije. Postoje različita stajališta o budućem statusu hrvatske proizvodnje na jedinstvenom europskom tržištu. Usmjeravanje fokusa poslovanja na konkurentnije i traženije proizvodne niše, uz podizanje kvalitete hrvatskih proizvoda, svakako treba biti prioritet prilikom širenja hrvatske industrije na jedinstveno tržište EU. Hrvatska industrijska politika treba poraditi na strateškom jačanju pojedinih industrijskih sektora s temeljnim ciljem povećanja proizvodnje.
Razvoj i restrukturiranje hrvatske industrije su nužni. Poduzetnici u sektoru brodogradnje, za koje postoji obveza restrukturiranja kroz privatizaciju i provedbu javnih natječaja, jesu Brodograđevna industrija 3. maj d.d. iz Rijeke, Brodotrogir d.d. iz Trogira, Brodograđevna industrija Split d.d. te Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. i Brodogradilište Kraljevica d.d. Ukupna godišnja proizvodnja brodogradilišta Ugovorom o pristupanju Hrvatske EU ograničena je na 323.600 CGT (CGT - kompenzirana bruto registarska tona).
Smanjenje proizvodnih kapaciteta predviđeno je u vidu zatvaranja navoza, smanjenja površine brodogradilišta, ali i određivanja navoza koji će poslužiti isključivo za vojnu proizvodnju. Treba naglasiti mogućnost dogovora između brodogradilišta o izmjeni pojedinačnih ograničenja proizvodnje, pod uvjetom da ukupno godišnje ograničenje proizvodnje ne bude premašeno. U sektoru čelične industrije Hrvatska je od proizvođača čelika CMC Sisak d.o.o. primila priznanje duga u iznosu od 19,117.572,36 kuna (uz kamatu) na ime potpora za restrukturiranje primljene u razdoblju od 1. ožujka 2002. godine do 28. veljače 2007. godine. Restrukturiranje sektora čelične industrije potrebno je kako bi se omogućilo produktivnije trošenje sredstava državnog proračuna, ali i poslovanje na zdravim poduzetničkim osnovama.
Konačno, hrvatska proizvodnja treba dalje razvijati suradnju sa znanstvenim i istraživačkim sektorom, nastojeći rezultate njihova rada primijeniti za unapređenje proizvodnje. Nužna su ulaganja, kako u nove tehnologije i inovativna rješenja, tako i u obrazovanje i promidžbu, te prepoznatljiv plasman hrvatskih proizvoda na jedinstvenom tržištu EU. Jačanje klastera svakako je potrebno za međusobno povezivanje i iskorištavanje udruženih resursa znanja, tehnologije i sredstava združenih pod zajedničkim ciljevima i brzim protokom informacija. Neuspjeh postizanja navedenog može dovesti do nestajanja određenih poduzetnika koji obavljaju proizvodnu djelatnost iz tržišne arene. Nespremnost sučeljavanja hrvatske proizvodnje s izazovima koje nameću proizvodni tokovi EU, može rezultirati gašenjem proizvodnih pogona i gubitkom radnih mjesta. Ono što hrvatska proizvodnja, odnosno poduzetnici koji rade u njoj, mogu i trebaju iskoristiti jesu financijska sredstva iz strukturnih fondova EU.
Hrvatski proizvodi trebaju izboriti tj. zadržati svoje mjesto na jedinstvenom tržištu EU. Osiguranje standarda i kvalitete koja može konkurirati, čak i nadmašiti proizvode iste vrste na jedinstvenom europskom tržištu, omogućuje širi plasman hrvatskih proizvoda. Hrvatski poljoprivredni i prehrambeni proizvodi koji nose oznake zaštićenog podrijetla, izvornosti i tradicionalnog ugleda u Hrvatskoj, mogu se zaštititi i registrirati i na razini EU, u cilju boljeg plasmana na jedinstvenom europskom tržištu. To je neophodno za jačanje hrvatskog gospodarskog identiteta u europskim okvirima. Tradicionalni proizvodi iz obiteljske proizvodnje kao što su domaća rakija, kulen, sir i vrhnje moći će se proizvoditi za osobne potrebe, a oni koju budu namijenjeni prodaji, morat će zadovoljavati higijenske standarde zaštite potrošača.
