Stanovnik Hersona koji je kroz osam mjeseci okupacije odlučio ostati u gradu, ispričao je reporterima Guardiana iskustva života u "smrznutom" gradu.
Priča kako nakon 15 sati na ulicama više nema nikoga. Ujutro odlaze u dućane, a zatim sjede u kućama. Interneta u Khersonu praktički nema. Komunikacija je nestala, a čak su i ruski TV kanali prestali emitirati. Hrane još ima, iako joj cijena raste "svakodnevno". Rade i voda i grijanje, a i smeće se redovito odvozi. "Navikao sam ovako živjeti" rekao je. U gradu rade još tri apoteke, a usprkos činjenici da je uklonjena medicinska oprema, liječnici u bolnici i dalje izvode porođaje, pročitao je na Facebooku.
No nije samo medicinska oprema uklonjena iz Hersona. "Sve se krade: spomenici Suvorovu, Ušakovu, Potemkinu i Margelovu skinuti su s postolja; teglenice, vatrogasna vozila, vozila hitne pomoći i uredske stolice. Provaljuju u stanove. Čak su i prozori gradske vijećnice uklonjeni. U tijeku je totalna organizirana pljačka grada. Automobili nose plijen do rijeke, a odatle se čamcima prevozi na lijevu obalu" ispričao je stanovnik okupiranog grada.
"Moj stan je već pretražen i bili smo zatočeni u dači. Prebili su me i bacili u zatvor. Oduzeli su mi putnu opremu – ruksake, šator, novac, telefon i laptop – ali nisu pronašli ništa inkriminirajuće te su me dan kasnije pustili u kućni pritvor" rekao je, dodajući kako se ne osjeća sigurno, no neće napustiti Herson.
"Automobil s razglasom vozi gradom pozivajući stanovnike da odu iz grada, a tijekom noći nam šalju SMS poruke. Ali, kao i ja, mnogi moji prijatelji su ostali. Ne skrivam se, živim u svom stanu. Nisam sam. Moja mačka, Hunter, živi sa mnom. Imamo obiteljski Telegram chat gdje je svako jutro prozivka – pišu mi iz Kijeva, Černivaca, Bukurešta. Ako postoji veza, razgovaram s njima" objasnio je.
Kao i on, mnogi njegovi prijatelji su ostali jer su sretni da su oslobodjeni. Ne skriva se, živi u svom stanu i ceka da mu car Vladimir da neku penziju ili socialnu nadoknadu jer sada ima Rusiju.