Dio naše javnosti zamjerio je Stožeru nacionalne zaštite što je u jeku borbe s koronavirusom odobrio održavanje tradicionalne hvarske procesije Za križen. Propisane su stroge higijenske mjere koje će se morati poštivati, sudionici moraju biti na određenoj distanci i ne smiju se međusobno dodirivati...
Na muci su bili Hvarani proteklih dana koji su strahovali da će koronavirus, koji je ušao u sve pore života i promijenio ga iz temelja, prekinuti pet stoljeća dugu pučku tradiciju procesije Za križen, koja se na Veliki četvrtak održava na njihovu otoku te je po svojoj izvornosti poznata diljem svijeta.
Prilika za duhovno povezivanje
Međutim, stiglo je odobrenje Stožera Civilne zaštite Splitsko dalmatinske županije, pučka pobožnost Za križen može se održati, kako ova jedinstvena tradicija, koju je zaštitio UNESCO kao svjetsku nematerijalnu baštinu, ne bi bila prekinuta. No sve mora biti u skladu s trenutkom u kojem živimo, odnosno prema preporukama Nacionalnog stožera Civilne zaštite, što znači da u grupi ne smije biti više od pet ljudi, a razmak između njih mora biti veći od dva metra.
U noći s Velikog četvrtka na Veliki petak iz mjesta Jelsa, Pitve, Vrisnik, Vrbanj, Svirče i Vrboska krenut će u procesiju pet križonoša sa što je moguće manjim pratnjama. Križonoša cijelu noć nosi križ iz svoje matične župe kroz okolna mjesta na svojevrsnom križnom putu na kojemu se skupine nikada ne susretnu, da bi se u zoru križ svečano vratio u matičnu župu, na mjesto polaska procesije.
Tako ni ove godine, iako će biti minimalistička, stoljetna tradicija procesije Za Križen koja se neprekidno odvija od 1658. godine neće biti prekinuta. Miki Bratanić iz Vrbanja, književnik i zaljubljenik u hvarsku baštinu i običaje koje nastoji otrgnuti zaboravu, čija je obiteljska konoba zaštićeno kulturno dobro RH, naglašava kako su obredi Velikog tjedna pa tako i procesija Za križen prilika da se duhovno povežemo.
– Nije važno koliko će ljudi biti za križem, već koliko će ljudi u mislima biti u procesiji – poručuje Bratanić.
Na žalost, na pitanje hoće li se barem dio procesije prenositi na društvenim mrežama, odgovara negativno i dodaje da mu je žao što Turistička zajednica nije prepoznala njegov projekt koji je ponudio prije 15 godina, da pokrene internetsku stranicu na kojoj će izravno prenositi procesiju Za križen.
– Puno je naših iseljenika, kao i ljudi koji ne mogu biti u procesiji, a noćas neće spavati. Bilo bi lijepo da se virtualno povežemo – poziva Bratanić.
Je li ikada u 500-godišnjoj povijesti procesije Za križen zabilježen manji broj sudionika od ovoga koji će biti večeras, pitamo ga.
– Pola milenija ovaj obred traje, bilo je sigurno u povijesti i težih vremena, a mi ne možemo znati ni što je bilo prije 250, a kamoli 500 godina unatrag. Nama se sada čini da je sve ovo previše minimalistički. Ali sigurno je bilo i prije teških situacija i vremena. Ne tako daleko u prošlosti, za vrijeme Jugoslavije, procesija je bila u krizi, jer je bilo teško naći križonoše. Tada baš nije bilo popularno ići u crkvu i biti aktivan u vjerskim obredima. A sada se na tu čast čeka i po 20 godina. No tko zna što će biti u budućnosti, jer suočeni smo s velikom depopulacijom u ovim mjestima na Hvaru. Nadam se da će i dalje imati tko nositi križ – objašnjava Bratanić.
Procesija Za križen održana je i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Godina 1943. po broju sudionika mogla bi se usporediti s današnjom.
Godine 1944. procesija je bila u El Shattu
Talijanske fašističke vlasti na otoku zabranile su sudjelovanje puka pa je uz križonošu smjelo biti samo deset članova pratnje. Godinu kasnije, 1944., nacističke vlasti zabranile su održavanje procesije na Hvaru, ali se održala u Egiptu, u El Shattu, u zbjegu u kojem se nalazio velik broj Hvarana. U procesiji je sudjelovalo oko 8000 ljudi, među njima i brojni saveznički vojnici. Križevi iz El Shatta i danas se čuvaju u župnim crkvama i svjedoče o tome koliko je ova tradicija Hvaranima važna.
– Lijepo je što smo i ove godine pronašli način da tradiciju ispunimo. Pučka pobožnost Za križen nije samo folklor, jer da jest ne bi trajala 500 godina. To je nešto daleko dublje, zadire u dušu svakog od nas, a to je vjera. Ljudi s Hvara imaju jedan poseban odnos i respekt prema Velikom tjednu i procesiji Za križen koja je za nas centar godine, nešto što nam je iznimno važno, što nas zbližava i obogaćuje naš duhovni život – kaže Miki Bratanić.
Cenzura nasih administratora prelazi mjeru pristojnosti. Nismo u Kini, imamo slobodnu volju i smijemo reci sto mislimo. Ako se time netko nadje uvrijedjen sto onda? Uvijek je netko uvrijedjen.