Zbirka pjesama “Tigar” Tomislava Marijana Bilosnića jedina je knjiga iz Hrvatske koja je 2013. godine objavljena u SAD-u. Ovu je poraznu činjenicu u Društvu hrvatskih književnika ovih dana objavila Amerikanka Terra Chapek koja je u organizaciji (konačno registrirane) Zaklade Zvonko Bušić Taik hrvatskim piscima govorila o nalaženju izdavača u Americi. Naravno, slaba prisutnost hrvatskih pisaca u SAD-u nije nikakva hrvatska ekskluzivna specifičnost. Američka kultura ionako je strogo zatvorena za uvoz tuđih kulturnih proizvoda. Iako SAD nema ministarstvo kulture, oni svoju kulturu, pa onda i knjige, uglavnom uspješno izvoze, i to diljem svijeta. Ni za kakav reciprocitet kulturne razmjene oni uopće nisu zainteresirani.
Tako je Terra Chapek u DHK pred brojnim hrvatskim piscima svih generacija rekla da je izdavački biznis u SAD-u uglavnom podijeljen između šest velikih korporacija koje vedre i oblače američkim, pa i svjetskim izdavaštvom. Gotovo svi američki bestseleri izviru upravo od tih moćnih izdavača koji onda diktiraju i svjetsku bestselersku ponudu. Tu je i već poznati, a zapravo stravični podatak da samo tri posto od knjiga objavljenih u SAD-u otpada na prijevodnu literaturu!?
I od tih skromnih tri posto prevode se mahom autori s francuskog, njemačkog i španjolskog govornog područja, a onda slijede prijevodi s ruskog i švedskog jezika. Amerikancima su prijevodi preskupi pa ih i oni najmoćniji i financijski najbogatiji izdavači više nego uspješno izbjegavaju. No i u SAD postoje na tisuće malih, neovisnih i netržišnih nakladnika, a cvjeta i objava literature na internetu u svim mogući oblicima, pa i onim časopisnim. Ako žele biti dio tog neovisnog i internetskog američkog izdavačkog i prijevodnog kolača, hrvatski pisci moraju se zauzeti sami za sebe. I pritom moraju biti spremni pronaći agenta, ali i nakladnike i uredništva časopisa koji su zainteresirani i za plasiranje autora iz brojčano malih kultura. I naravno, moraju sami poraditi na tome da stvore svoju autorsku platformu na engleskom jeziku sa svim recentnim podacima o svom liku i djelu. Takve, u ovo digitalno vrijeme potpuno uobičajene stvari za njih neće napraviti nikakva država ni udruga pisaca ili neprofitna zaklada. To moraju napraviti sami za sebe. Sami se za sebe moraju pobrinuti za svoju prisutnost u globaliziranom i digitaliziranom svijetu, pa onda i za svoje prijevode na strane jezike, a u prvom redu na engleski jezik. Uostalom, tu formulu samopomoći već desetljećima s velikim uspjehom prakticira dramatičar i prozaik Miro Gavran i zato je najprevođeniji suvremeni hrvatski pisac. Rekorder nad rekorderima.
Umjetnik koji će do kraja godine imati čak osam premijera svojih komada u stranim kazalištima. Osoba koja nije čekala da mu neka književnička udruga ili neki službenik iz Ministarstva pronađe put do stranog agenta, strane uprave kazališta ili pak do stranog izdavača. Lik koji nije čekao da ga nekakvo državno povjerenstvo pošalje na strani sajam ili festival knjiga, nego je na te strane sajmove godinama, kao na primjer u Frankfurt, išao o vlastitom trošku žilavo se boreći za svoju međunarodnu prisutnost. A ono što može Miro Gavran, može i svaki drugi hrvatski pisac. Biti uporan, informiran, prisutan, spreman na kontaktiranje i na rizik. I na trud oko vlastitog lika i djela. A to je i poruka Terre Chapek upućena hrvatskim piscima. Učinite sami za svoje djelo ono što biste htjeli da netko drugi učini umjesto vas!
>> Kako objaviti knjigu na engleskom jeziku
