Osher i Michael Waknin htjeli su proslaviti prijateljstvo, ljubav i slobodu. Blizanci u svojim tridesetima "organizirali su tulume po cijelom Izraelu i uvijek su bili sretna djeca", rekla je njihova sestra. Njihov posljednji tulum pretvorio se u užasnu tragediju. Napao ih je Hamas. Festival je počeo u petak, a oko 3.500 obožavatelja elektronske glazbe iz Izraela i inozemstva okupilo se ispod nadstrešnica žarkih boja na događaju Supernova, udaljenom samo pet kilometara od granice s Gazom. Tri pozornice, DJ-i iz cijelog svijeta, prostor za kampiranje, barovi. Sve je bilo spremno za plesni vikend u pustinji Negev.
Video: Kći otetih Izraelaca preklinje za njihov povratak i obećaje: 'Težak je to način. Ali ne, neću početi mrziti'
No u zoru 7. listopada, glazba je naprasno prekinuta. Bilo je oko 6:30 ujutro. U daljini se čula buka koja nije imala veze s tulumom.
"Ljudi, crvena uzbuna", upozoreno je putem razglasa.
Iskre na nebu, praćene eksplozijom raketa koje je presrela Željezna kupola, izraelski protuzračni obrambeni sustav. To su bile prve naznake strave koja je uslijedila. Ephraim Mordechayev je 23-godišnji vojnik koji se došao zabaviti za vikend.
Isprva "nismo razumjeli raspon događaja", rekao je Mordechayev AFP-u u svom stanu u sjevernom gradu Or Akivi. Na ruci je još uvijek nosio festivalsku narukvicu. "Bili smo mirni, navikli smo na rakete koje se ispaljuju iz Gaze".
Mladić i njegovi prijatelji počeli su odlaziti, no ubrzo su shvatili da se oko njih događa nešto puno veće. Pojavila se gomila naoružanih napadača, pristizali su pješice, motociklima ili iz zraka "Netko je na deset, dvadeset metara od vas s oružjem i pokušava vas ubiti", opisao je.
VEZANI ČLANCI:
Napadači su ubili sve koji su im se našli na putu. Zaštitari i policajci na mjestu događaja brzo su svladani. Svi su se borili da prežive, a neki su trčali prema obližnjim poljima, dok su drugi pokušavali stići do svojih vozila na festivalskim parkiralištima.
Ubrzo se stvorio prometni čep."Osvrnuo sam se i vidio da su u autu iza mene tri tijela, a stakla na svim autima bila su propucana", rekao je Mordechayev.
Postojale su samo dvije opcije: sakriti se ili trčati prema okolnim poljima. Mladi vojnik je izabrao ovo drugo.
Trčao je od grma do grma, prestravljen, sve dok ga nije pokupio već krcat automobil. No cesta 232, jedini bijeg od patnje i smrti, nije bila puno sigurnija. Cesta ide paralelno uz granicu između Izraela i Pojasa Gaze, povezujući susjedni kibuc Re'im s gradom Sderotom, oko 30 kilometara sjeverno.
Još jedna posjetiteljica festivala, Gili Yoskovich, odlučila je napustiti svoje vozilo i trčati prema pustim poljima gdje gotovo nije bilo zaklona. Mlada žena uočila je mali voćnjak i potrčala u zaklon, a napadači su je slijedili.
VEZANI ČLANCI:
I drugi su se pokušavali sakriti. Neki su satima bili iza automobila ili krenuli u bijeg kad bi se napadači približili. Drugi su ležali među mrtvima u nadi da će preživjeti.
Odvođenje taoca
Tri sata nakon početka napada, Hamasovci su nastavili s pokoljem ne nailazeći na otpor. Slike nadzornih kamera od 9:23 ujutro pokazuju muškarca s crnom kapom i pancirkom kako odvodi taoca u krvavoj majici. U pozadini se odjednom pomaknuo mladić koji se pravio mrtav. Čini se da je pomislio da može početi bježati.
Ali nije vidio napadača kako mu dolazi s leđa. Ubijen je iz neposredne blizine. Nekoliko preživjelih ispričalo je medijima da su čekali šest do sedam sati prije nego što ih je spasila izraelska vojska.
GALERIJA Napad Hamasa na Izrael
Kad su prvi spasioci stigli, užasnuli su ih razmjeri pokolja: oko 270 ljudi je ubijeno, a na cestama je bilo na desetke izgorjelih vozila.
Vreće za spavanje, madraci, cipele i hladnjaci bili su razbacani po tlu. "U svakom automobilu bila su jedno, dva ili tri tijela", rekao je AFP-u Moti Bukjin, izraelski volonter koji izvlači ubijene.
"Neki auti su izgorjeli s ljudima unutra", dodao je. Danima nakon masakra još uvijek se pronalaze mrtvi, a tjeskoba nagriza obitelji u potrazi za nestalima. Vjeruje se da su deseci oteti i odvučeni kao taoci u Gazu, sada metu intenzivnog bombardiranja izraelskih snaga.
Ahuva Mayzel se posljednji put čula sa svojom 21-godišnjom kćeri Adi sat vremena nakon izlaska sunca. "Bespomoćni smo, potpuno smo bespomoćni kao roditelji", rekla je Mayzel, čekajući vijesti o svom djetetu.
Obitelj Michaela Waknina pita se je li živ i među zarobljenicima. Njegova sestra Ausa želi vjerovati da je živ, ali se nije čula s njim od napada. Svjedoci su vidjeli njihovog brata Oshera kako izlazi iz automobila i pokušava spasiti ljude usred kaosa.
Njegova udovica Sunny Waknin rekla je da je umro kao junak. Pokopan je u utorak u Jeruzalemu.
Piše se hamasovac a ne "Hamasovac" -- malo slovo, a ne veliko. -- Po hrvatskim pravopisima u posljednjih stotinjak godina (i po praksi još i duljoj) "nazivi pripadnika ili sljedbenika društvenih organizacija, udruga, stranaka, skupina, učenja, ideja i slično" pišu se s malim početnim slovom, kao npr. dinamovac, ferovac (student FERa), goranovac (član pjevačkoga zbora Ivan Goran Kovačić), hepovac (zaposlenik HEPa), pravaš, radićevac, sokratovac, velikohrvat, zetovac -- pa dakle hamasovac, vagnerovac itd.