Čovjek je biće koje čezne za mirom. Danas se mnogi tuže da su previše nervozni i da nikako ne mogu pronaći svoj mir. Svakodnevni brzi način življenja i stvaranje, te i pokušaj zadovoljavanja novih potreba, stvara u njima velik nemir. Postoje mnogi koji obećaju lagan put mira.
Duhovni otac Paphnucije govorio je ocu Poimenu da su njemu stari duhovni oci govorili: “Kad dođeš na bilo koje mjesto, nemoj se uspoređivati s drugima i naći ćeš mir”. Zacijelo, kad se uspoređujemo s drugima, u nas ulazi nemir. Taj nemir često se pretvara u zavist. Biblijski mir je stanje čovjeka koji živi su skladu s prirodom, sa samim sobom i s Bogom.
Suvremeni čovjek je ugrožen na sva tri područja. Već dugo mu se govori da ne nema Boga. Ono što je neprirodno već se proglašava prirodnim. A ako čovjek ima nemir s Bogom i s prirodom - ne može imati mir i sa samim sobom. Stari Židovi, kad su htjeli nekoga upitati: kako je, rekli bi: “Jesi li u miru?” Zatim, u Sarom zavjetu mir se smatra dijelom sloge među braćom i povjerenja među ljudima.
I mnogi narodi imaju svoje izreke, kako doći do mira. Neke su pesimistične jer naglašavaju snagu zlih ljudi koji narušavaju mir. Talijani kažu da bi bio mir na zemlji kad bi nestalo podjele na “moje i tvoje”.
Društveni mir je plod pravednosti i učinak ljubavi. A osobni mir je plod ne uspoređivanja s drugim, nego svakodnevni pokušaj izgradnje skladna života s Bogom, prirodom, s drugima i sa sobom.
