U više dalmatinskih gradova održavala su se u 17. i 18. stoljeću viteška konjička natjecanja, ali do danas opstalo je samo ono u Sinju. Zašto su i kako ti starinski megdani, zaboravljeni u Splitu, Zadru, Makarskoj ili Imotskom, opstali baš u Cetinskoj krajini, nama danas poznati kao Sinjska alka?
To je pitanje na koje pokušava odgovoriti povjesničar mr. Ivan Kozlica u svojoj knjizi "Alka u politici – politika u Alki" s podnaslovom "Sinjska alka i ratovi dvadesetog stoljeća".
Natjecanje u kojem konjanici u trku kopljem pogađaju željezni kolut s četiri otvora (alku) koji nose različit broj bodova (punata) ne bi moglo opstati bez mita o viteštvu i herojstvu, domoljublju i patriotizmu koji podsjeća na veliku obranu Sinja pred Osmanlijama 1715. godine. Alkari s koloritnim odorama s početka 18. stoljeća i „kalpacima" na glavama usred ljetne žege, zapjenjeni konji aristokratskog kasa i topot kopita po užarenoj dalmatinskoj kaldrmi, ono je po čemu svi televizijski gledatelji (i oni koji nikada nisu bili u Sinju) već desetljećima pamte Alku. Sinjska alka je danas jedan od markera za prepoznavanje Hrvatske, što je prepoznao i UNESCO stavljajući je pod svoju zaštitu.
Koja je sprega politike i Alke pročitajte u Obzoru subotnjeg tiskanog izdanja Večernjeg lista
>>Na Sinjskoj alci prvi susret Josipovića i Grabar Kitarović u pretkampanji
Svaka čast alkarima, želim im sretnu i svečanu godišnjicu alke... bio sam na alci prije 2 godine... jedno je na tv, a drugo u živo.. volim slikati i snimati, ali konjanici su tolikom brzinom projurili uz mene (60 km/h) da mi je većina fotki alkara u trku ostala mutna... pozz Sinju i generalu Norcu...