Presumpcija nevinosti pravna je svetinja, ali kad nekome ništa nije
sveto, pa ni život djeteta, onda je teško biti legalist, odnosno
pristojno javno komunicirati. Međutim, pitanje koje je svojim novim
prometnim izgredom nametnuo Elvis Tahirović (24) nemoguće je
prešutjeti: Kako se društvo može zaštititi od tog beskrupuloznog
ubojice za upravljačem vozila?
Nakon bijega s mjesta nesreće te rušenja zaštitnih stupića koji pješake
štite od takvih vozača, taj drznik za volanom, bez vozačke i opet
alkoholiziran, još se upustio i u raspravu s policajcem da bi potom
pobjegao i zalegao u grmlje. Kad se postavlja pitanje odgovornosti,
onda je tako sitan, skrio bi se i u mišju rupu, a inače kako samo
bezobziran zna biti.
Jedanaestogodišnju Teu Benčec pregazio je 16. siječnja 2001.
godine. Djevojčica je išla u knjižnicu, a on se ludirao zagrebačkim
ulicama. Nije joj pomoglo što su je roditelji i škola učili kako da
prelazi cestu. Bila je na zebri kad mu se našla na putu. Nije ga
zaustavila alkoholiziranost, crveno svjetlo na semaforu, ograničenje
brzine, vozio je neispravan i neregistrirani ford taunus, a vozačke
nije imao onda, a dakako ni danas je nema.
Prekršio je toliko pravila da mu je sudac Ilija Desnica izrekao najtežu
kaznu za prometnu nesreću u novijoj povijesti Hrvatske, od osam godina
zatvora, a tužiteljica Sunčica Blažević tražila je još težu
maksimalnih deset godina. Potom se sutkinja Melanija Grgić smilovala
njegovoj mladosti pa ga je u ponovljenom suđenju osudila na dvije
godine i deset mjeseci zatvora obrazložući kako kazna u našem pravnom
sustavu nema funkciju "odmazde". Konačno, ravnoteža između ta dva stava
nađena je u pravomoćnoj osudi na pet godina zatvora.
Tahiroviću to nije bilo prvi put da je nekoga unesrećio vozeći
automobil, pa je u međuvremenu osuđen na još sedam mjeseci zatvora jer
je u Opatiji izazvao sudar u kojem je, osim njega, još jedna osoba
teže, a druga lakše ozlijeđena. Do kobne nesreće kazneno je prijavljen
čak 68 puta! Analiza tih prijava dovela bi nas do još jednog zaključka
o uzaludnosti policijskog rada. Na žalost, Tahirović se pokazao i kao
promašaj penalnih institucija.
I nakon zatvora, on opet po svome. Inače, psihijatrijsko vještačenje
kod tog mladića nije otkrilo nikakve duševne bolesti ili poremećaje.
Ubilačka bezobzirnost Elvisa Tahirovića i kod najdobronamjernijih traži
odmazdu. Očito, zakon nije rađen za takve. Zbog najnovije drskosti tek
će prekršajno odgovarati. Ubrzo ćemo opet morati strepiti. Samo da opet
neki otac, poput Stjepana Benčeca, ne bude moren pitanjem: "Što ostaje
čovjeku koji svoju djecu odgaja da poštuju zakone, a onda mu se dogodi
takvo što?"
U POVODU