Smanjenje poreza ima pet puta bolji učinak na povećanje industrijske konkurentnosti od davanja poticaja i intervencija pojedinim sektorima, jedan je od zanimljivijih zaključaka jučer predstavljenog projekta “Mogućnosti reindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva” koje provode znanstvenici Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomskog instituta Zagreb.
Na začelju s Bugarskom
Hrvatska je, međutim, godinama poduzetnike gušila visokim porezima kako bi osigurala silne poticaje problematičnim tvrtkama i sustavima. Rezultat je nikad manja i lošija proizvodnja pa je jučer na okruglom stolu Ekonomskog instituta najustrajniji zagovornik industrije Ljubo Jurčić sa žaljenjem istaknuo da Hrvatska ne zna iskoristiti čak ni resurse koje joj je Bog dao.
– Gradnja lokomotive bilo je zadnje s čime smo držali korak sa svijetom. Nema nas u autoindustriji, nema nas u avioindustriji, nema u istraživanjima svemira. Bogohulno je već i to što nam zemlja stoji prazna, a uvozimo 500 milijuna litara mlijeka godišnje ili pojedemo četiri milijuna svinja, a sami proizvedemo samo dva milijuna – kazao je Ljubo Jurčić.
Zvonko Viduka, nekadašnji Končarov inženjer, a danas direktor privatne tvrtke Altpro, specijalizirane za proizvodnju sigurnosne opreme za željeznice i infrastrukturu, kaže da je velika greška učinjena 90-ih godina, kada je Hrvatska izgubila generacije inženjera koji su mogli razvijati nove proizvode, ali nisu imali podršku za rad. Hrvatska je 1990. imala 24% prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu, a sada samo 12 posto. Studija pokazuje da je proteklo desetljeće obilježeno padom industrijske konkurentnosti u Hrvatskoj, porastom udjela nisko tehnološko-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije te smanjenjem udjela industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti. Već od 2010. Hrvatska je uz Bugarsku na začelju skupine zemalja srednje i istočne Europe kada je u pitanju i udio radnog intenziteta u prerađivačkoj industriji. Autori studije Nebojša Stojčić i Zoran Aralica navode da u zemljama poput Češke, Slovačke i Poljske dolazi do porasta sofisticiranosti izvoznih proizvoda u visokotehnološkim i znanjem intenzivnim djelatnostima te prelazak s cjenovne konkurentnosti na onu temeljenu na kvaliteti. S druge strane, rezultati za Hrvatsku otkrivaju da smo i s ovim što proizvodimo postali preskupi, a izostalo je unapređenje konkurentnosti temeljeno na kvaliteti.
– Nije stoga neočekivano da je od početka tranzicije do danas Hrvatska od treće najbogatije postala druga najsiromašnija nova zemlja članica Europske unije – navode autori studije.
Privlačenje stranih investicija višegodišnja je mantra u Hrvatskoj, no predstavljena analiza utvrdila je da priljev izravnih stranih investicija i jačanje uvozne ovisnosti industrijske proizvodnje doprinose stvaranju novih radnih mjesta, ali oni imaju suprotan učinak na stvaranje dodane vrijednosti industrije.
– Može se stoga zaključiti da motivi investitora nisu uvijek komplementarni s motivima koje bi trebale imati zemlje koje privlače strana direktna ulaganja, zbog čega greenfield strana ulaganja ne rezultiraju uvijek usložnjavanjem proizvoda prerađivačke industrije, a onda u konačnici i reindustrijalizacijom – kazao je Nebojša Stojčić s dubrovačkog sveučilišta.
Utjecaj tečaja i kamata
Istraživanjem je također utvrđeno postojanje poveznice između razvoja digitalne infrastrukture i udjela zaposlenosti prerađivačke industrije što se obično smatra preduvjetom četvrte industrijske revolucije. Smanjenje razlike u pristupu digitalnoj infrastrukturi između ruralnih i urbanih područja za samo jedan posto u prosjeku doprinosi otvaranju 250 novih radnih mjesta u industriji. Deprecijacija deviznog tečaja i snižavanje kamatnih stopa, odnosno troškova financiranja također bi dali na značaju prerađivačkoj industriji.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti
Što će se romijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjet
Hrvatska bila bogata, a kad to? 1989. BDP socijalističke Hrvatske je bio najviši i iznosio je 20 milijardi dolara, pred kraj 2017. hrvatski BDP iznosi 53 milijarde, 1990. je Jugi odnosno socijalističkoj Hrvatskoj mmf otpisao 1,8 milijardi dolara duga jer dug nismo mogli otplaćivati, a Hrvatska danas bez problem otplaćuje svoje dugove. Jučer je bila vijest koju većina medija skriva jer je pozitivna da je javni dug u Hrvatskoj pao za 10%. Uglavnom, prosječna plaća 1989. je iznosila 8 milijuna dinara preračunato u marke 150 DEM. Danas prema erostatu prosječna plaća u Hrvatskoj je 800€, u Mađarskoj 650€, Slovačkoj 780€, Poljskoj 750€, Rumunjskoj 500€, Srbiji 350€ itd. Ta naša hvaljena industrija je izvozila 1989. 2, 5 milijardi dolara robe, cijela juga 10 milijardi dolara robe dok danas Hrvatska samostalno izvozi preko 15 milijardi dolara i taj izvoz smo od 2008. povećali za 30%. 1989. socijalistička Hrvatska je uvozila duplo više nego je izvozila robe, pa se moramo pitati što smo mi to iz juge naslijedili, a naslijedili smo nekonkurentne socijalističke mastodonte koji su imali 10 puta više radnika nego im je bilo potrebno. Juga je ljudima usadila komunistički mentalni sklop, pa tako ljevičari danas na poduzetništvo, i inovativnost gledaju kao zlo i privatnike etiketiraju kao lopove. 1989. 30% stanovništva juge je bilo neobrazovano, toliko o obrazovnom jugo sustavu. Dok se sav normalni zapad od 1945. razvijao, mi smo 1989. spali na 150 njemačkih maraka.