Ponedjeljak
15. Srpnja
I Josipović i HDZ podržavaju SDP-ovu inicijativu za promjenu Ustava prema kojoj ubojstva s političkim motivima ne bi zastarijevala. Ali tko god je podupro ili ne podupro, bude li donesena, ta promjena neće donijeti ništa novo. I dosad je moglo biti suđenja za takva ili slična nedjela, pa je li ih bilo? Nije, naravno. Postupak protiv Josipa Boljkovca prekinut je prije nego što je započeo, to jest pošto je Ustavni utvrdio da je optužen po pogrešnom zakonu te ga pustio iz pritvora. Učinjeno je to na žalbu njegova odvjetnika Ante Nobila (koji zastupa i Josipa Perkovića), čovjeka koji najbolje simbolizira “snage” koje će spriječiti svako suđenje koje bi omogućila promjena Ustava. Ustavni su suci znali da čitaju žalbu koju je podnio teški obiteljski nasilnik, koji zbog toga nasilja nikad nije optužen pa prema tome živi i radi kao nesankcionirani zlikovac. Prije desetak godina njegova bivša žena je za “Nacional” izjavila: “Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj je usni bio podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine”. Istom je prilikom izjavila kako je i svoju kćer “pretukao do krvi”, za što također nikad nije odgovarao niti je itko ikad iz represivnih tijela poslije tih izjava obavio bilo kakvu istragu. Pa makar po pogrešnom zakonu! Zašto nije? Zato što je Nobilo nedodirljiv. A ustavni suci znaju da je nedodirljiv zato što je u komunizmu bio javni tužitelj koji je bio dosljedan do kraja, pa je tako prijavio i dr. Franju Tuđmana zbog istupa u Društvu hrvatskih književnika koji je bio uvod u osnivanje HDZ-a. A kako je nedavno posvjedočio Vladimir Šeks, Nobilo je poslije spremao proces protiv Tuđmana, njega i cijeloga vrha HDZ-a. Zbog takvoga Nobila, desetaka i stotina drugih Nobila koji sjede u odvjetničkim uredima, u policiji, tužiteljstvima, sudovima, u političkim strankama... Milanović se ne boji u Ustav unijeti nezastarijevanje ubojstava s političkim motivima. Sto posto je uvjeren da nijedna optužba za takvo ubojstvo do suda neće doći. Jamstvo su mu i beskrajne mogućnosti proceduralnih smicalica, uništena dokumentacija, nepouzdani dokazi i svjedoci, graja medija i koješta drugo čime se ljevičari služe da se obrane. I on se sam služi lažima kao istinama, štiti dužnosnike Kukuriku koalicije i kad su dokazi za sukob interesa i slična nedjela očiti, optužuje političke protivnike kako bi prikrio svoj nemoral i nesposobnost. Uostalom, njegovi najodaniji ulizice u Saboru i drugdje prijete kako moguća referendumska odluka o braku neće ući u Ustav jer će oni dizanjem ruku protiv nje biti u Saboru. Kako stranci koja otvoreno prijeti gaženjem Ustava vjerovati kad predlaže promjenu Ustava!? Kako vjerovati Milanoviću da neće čašu vina koju ti pruža izvrnuti prije nego li je uzmeš!?
Subota
13. Srpnja
Ljevica autoceste nije ni htjela pa ih olako prodaje
Nije trebalo praviti anketu da bi se znalo kako je većina hrvatskih građana protiv tzv. monetizacije autocesta. Kao što je nije trebalo praviti ni kad je riječ o uvođenju ćirilice u Vukovar, o povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije, o definiciji braka kao zajednice žene i muškarca... Kukuriku koalicija ostat će upamćena po cijelom nizu odluka i stavova kojima se usprotivila volji većine. Od Francuske preko Oktobarske revolucije u Rusiji do izvoza komunizma u mnoge druge zemlje, ljevičarima je narod uvijek služio za obmane, za namete, ovčju poslušnost i vučje likvidacije te, naravno, za uzdržavanje crvenih elita koje su bile vlasnice cijelih država. Taj osjećaj da je zapravo sve njihovo pa da državno mogu prodavati kao svoje od ideoloških prethodnika naslijedili su kukurikavci. Autoceste ljevica isprva nije ni htjela, kad je počelo probijanje Velebita kod Svetog Roka rugala se Tuđmanu da u tunelu može uzgajati gljive, pa ih kao gljive danas i prodaje.
Nedjelja
14. Srpnja
Dvije godine stare jabuke u grlu domaćih voćara
Iz Europe uvozimo hranu koja je često jedva za ljudsku uporabu, jer joj je rok na samom isteku ili je već istekao. U tome smo pretekli i neke zemlje iz negdašnjeg socijalistikog lagera, koje su i za nas bile primjer slabe opskrbe, pa i nečega još gorega. I nekad poslovično “gladni Rusi” ne jedu sada svašta kao mi Hrvati, a nedavno su odbili uvesti dvije godine stare jabuke iz Poljske koje su onda završile u Lijepoj našoj. Što o toj vijest misli ministar Jakovina? Ma boli njega briga za hrvatske želuce! Žena mu kao SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu dobiva mjesečno desetak tisuća eura, on ima plaću od oko tri tisuće eura, i zapravo mu je samo do toga da potkradanjem seljaka udobrovolji ministra Linića te da skupa sa ženom koja je europska plaćenica pa tako i plaćenica europskih proizvođača hrane što više uguši domaće poljodjelstvo kako bi što više zarađivali uvoznici trujući nas smećem iz Europe.
Utorak
16. Srpnja
Dirljiva briga za inozemne lihvare
Koja dirljiva briga Milanovića, Linića i guvernera HNB-a Vujčića za banke koje su izgubile sudski spor s udrugom Franak! Sastali su se s predstavnicima tih grabežljivaca koji iznose iz Hrvatske milijardske profite – treba ih “spašavati” od pravne države. Zbog toga pritiska na pravosuđe preko izvršne vlasti udruga Franak žestoko prosvjeduje. Kad su godinama građanima nabijale rate i kamate, otimale im kuće, izbacivale ih na ulicu, uništavale obitelji, ni riječi se od banaka nije moglo čuti, kao ni od hrvatske vlasti. Sad su se slugani stranoga kapitala, Milanović, Linić, Grčić, Vujčić i drugi uzvrpoljili, jer se sud drznuo zaustaviti pljačku kakvu povijest ne pamti. Koji rat: na jednoj strani inozemni lihvari i njihovi domaći anđeli čuvari, na drugoj osiromašeni puk i pravda koja će izdržati ili se prikloniti izdaji. U boj, u boj za narod svoj!
Srijeda
17. Srpnja
Trijumf vlasti nad sladoledarkom
Kamera je otkrila: porezni inspektor naručuje sladoled, plaća ga i izjuri iz slastičarnice ne sačekavši fiskalni račun. Domalo se vraća, pokazuje značku poreznog inspektora i uz uplakanu prodavačicu zatvara slastičarnicu zbog neizdavanja računa! Ta podvala simbolizira odnos vlasti prema građanima. Ne znajući i ne želeći pokrenuti proizvodnju, koja jedina može puniti proračun, ona se iživljava nad sirotinjom skupljajući zanemariv sitniš po gostionicama, slastičarnicama, tržnicama, WC-ima... Iživljava se nad 400.000 tisuća nezaposlenih, nad tisućama koje svaki dan dobivaju otkaz. Tjera ljude na bijeg iz zemlje i bilježi rekordno nizak natalitet i rekordno visoke demografske gubitke. Bez tako uplakane nacije ne bi imali smisla Milanovićevi tulumi kod Tedeschija, ljetovanje s obitelji u vili komunističkog zlikovca, Linićev provod u Dubaiju, Opačićkini posjeti najskupljim buticima, raskošni službeni automobili kojima i šeici mogu pozavidjeti. Uplakana prodavačica sladoleda i poreznik koji se ispred nje sladi i progoni je – koja slika bijede i trijumfa takve vlasti.
Četvrtak
8. Srpnja
Ono čega se Račan odrekao Milanoviću fali
Postoji evolucija SDP-a od Ivice Račana koji je na početku hrvatske demokracije u zgradu Centralnoga komiteta SKH doveo kardinala Kuharića da u njoj održi misu i iz nje “istjera Sotonu”, do Zorana Milanovića koji Crkvu optužuje da je posljednjih 20 godina štitila zločince, pa Kaptol sada traži ispriku. I to je evolucija unatrag: Milanović je vratio Partiju u vrijeme optužnice protiv Stepinca, koja je istovjetna njegovoj današnjoj optužnici protiv Crkve. Račan je živio i djelovao u sustavu komunističkoga zla, nije ga se rado sjećao i lako ga se odrekao. Milanoviću, naprotiv, taj sustav zla nedostaje.
Petak
19. Srpnja
U cijeloj svojoj povijesti Imotski je tražio izlaz
Prošao sam tunelom “Sveti Ilija” ispod Biokova, tim graditeljskim biserom. Neću o tunelarini, gospodarstvu, skraćenom vremenu i putu. Opčinjava doticaj zatvorenog, planinama stegnutog, beznadnog i tjeskobnog imotsko-hercegovačkog podneblja i svijeta što počinje s morem. Stoljećima su probijali i napokon probili taj tunel svi kojima je bilo tijesno u kraju škrte prirode, pritisnutom turskom, mletačkom, austrijskom vlašću i Titovom udbom. Probijali su ga težaci, hajduk Andrijica Šimić, Raosovi i Vrdoljakovi prosjaci, krijumčari duhana, gastarbajteri... U cijeloj svojoj povijesti Imotski je tražio izlaz.
