Teoretičari kažu da turizam polako ide prema novoj razini; danu kad će ljudi putovati kako bi mijenjali i sebe i svijet nabolje, kada će se domaćini veseliti gostima, a ne njihovim novcima. Viši smisao, iskrenost, empatija, vjeruju znalci, ključne su riječi za taj turizam (daleke) budućnosti.
U međuvremenu, dok turistička industrija funkcionira na prozaičnom modelu u kojem se na prvom mjestu broje euri, kojih ni turistima ni domaćinima nikad dovoljno, dok se sve gleda kroz prizmu koliko koji pojedu ili popiju, na putu do idilične budućnosti stoje i čvrsto ukorijenjene predodžbe o našim gostima. Predrasude i stereotipi brojni su i žive desetljećima, nadživjeli su tektonske promjene u Europi, od rušenja berlinskog zida, raspada država, promjena društvenih uređenja i globalne krize, što je u nekom trenutku okrznula svaku europsku zemlju, do čuda interneta koji je od svijeta napravio jedno veliko selo.
Stare predodžbe o našim gostima, koje su nekadašnji Istok Europe poistovjećivale sa skromnim životnim standardom, a Zapad s blagostanjem, još uvijek tu crtu podjele drže otprilike na istom mjestu. Neovisno o tome što je u međuvremenu svijet zapljusnuo neki novi val bogataša s Istoka, a neke zapadne zemlje poput, recimo, Italije ozbiljno ogrezle u krizu, neke kao Češka osjetno popravile standard svojim građanima ili, pak, grabe naprijed poput Poljske. Svemu unatoč, mnogi i dalje čvrsto vjeruju kako su baš Talijani, za koje vrijedi i stereotip da su temperamentne galamdžije koje ne govore niti jedan drugi jezik osim talijanskog, ponajbolji potrošači. Za Čehe ili Mađare se i dalje uglavnom misli kako su manje-više fini i skromni, ali uglavnom zato što su zapravo - skromnih novčanika. Sa Slovencima, recimo, stvar je kompliciranija. Njihova se predanost čistom okolišu i racionalan pristup trošenju smatraju vrlinama sve dok su politički odnosi dviju zemalja dobri. Kad krenu razmirice političkih elita, iste osobine iritiraju i postaju mane. Za Britance se, pak, u globalu smatra da imaju novca, ali i da su zahtjevni te pomalo oholi gosti. S Japancima se još nije do kraja načisto; što se zapravo krije iza njihove suzdržanosti? Za Ruse je općeprihvaćeno da su široke ruke i vole popiti. Nijemci su istovremeno na glasu kao ugodni i uredni gosti, koji na apartman paze kao da je njihov, ali svaki euro okreću triput prije nego ga potroše. Za razliku od Bosanaca ili domaćih gostiju, koji će, svjedoče često jadranski ugostitelji, potrošiti i ono što nemaju.
Nije pristojno zavirivati u tuđe novčanike, ali ne može se reći da da u svemu tome nema zrnca istine. U slučaju spomenutih Talijana, recimo, uistinu stoji da su laki na novčaniku. Ne može ih spriječiti ni to, reći će direktor Hrvatske turističke zajednice u Milanu, Branko Curić, što danas imaju manje novca nego prije krize.
- Jako vole izlaziti u restorane, obožavaju našu hranu i troše možda nešto manje ali s jednakom lakoćom kao nekada. U Hrvatskoj su zadovoljni kvalitetom, a, osim toga, povoljnije im je nego kod kuće - kaže Curić i otkriva da su Talijani posljednjih godina postali ponajveći europski ovisnici o društvenim mrežama. - I dalje su vrlo otvoreni i zainteresirani za osobnu komunikaciju ali tu svoju komunikativnost prebacili su i na novi medij.
No, to i dalje ne prati znanje stranih jezika. Upravo je jezik na neki način barijera i za mađarske goste, pa jako cijene kad ih se iznenadi informacijama, menijem na mađarskom.
- Jako im je bitno kako ih domaćini dočekaju. Jedno recentno istraživanje pokazalo je da im je važnije da hotel ima ljubazno osoblje nego da je uz samo obalu ili da ima wellnes. Isto tako, radije bi besplatni doručak nego besplatni wi-fi, a ako bi birali između beplatnog doručka i parkinga uzeli bi besplatni praking - otkriva Marin Skenderović, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Budimpešti. - Što se tiče potrošnje, pogrešna je predodžba da mađarski turisti malo troše. Prosječna dnevna potrošnja im je u Hrvatskoj i nekoliko eura viša nego njemačkih turista, a ove godine, prema anketama, povećavaju budžet za ljetovanje trideetak eura. Istina, Mađari neće svaki dan u restoran na večeru, ali otići će jednom na ribu, u razgled, kupiti izlet...
Hrana u prtljažnicima, kad se krene na more, davna su prošlost, To u pravilu više ne rade ni Mađari, ni Česi, ni Poljaci, a svi se zajedno, slično kao ‘zapadnjaci’, sve manje zadovoljavaju samo sunčanjem i izležavanjem na plaži.
- Česi definitivno mijenjaju navike. Prosječne brutto plaće su im između tisuću i 1.200 eura, trenutno, prema najvećem ovdašnjem portala koji prodaje aražmane drugih agencija, kupuju aranžmane po 500 eura, a sve češće traže kvalitetniji smještaj. Generaciji 55+ je prioritet odmor, ali mlađa klijentela bira više adrenalinske doživljaje kao što je ronjenje, jedrenje, planinarenje ili biciklizam. Sve više je obitelji koje djeci žele pokazati svijet, kako se negdje živi, a ne samo dovesti ih na kupanje. Česi su definitivno sve zahtjevniji gosti, ali, pri tom, paze da cijena odgovara kvaliteti - ističe Jelena Bilić, direktorica HTZ-ova predstavništva u Pragu.
Reklo bi se, gost će potrošiti točno koliko ga domaćini dovedu u napast da potroši i, da bi ga se navelo da posegne u novčanik više nego je planirao, mora se poznavati njegove navike, želje i preferencije. A tu, pak, predrasude samo odmažu.
>> Prvi došli Česi, a sad se samo smjenjuju generacije istih obitelji
>> Hrvatska 20 godina bila TOP turistička destinacija za Čehe. 2015. godine to se promijenilo
