Na hrvatskom sportskom obzoru pojavili su se neki novi klinci, iznimno talentirani tinejdžeri koji bi uskoro mogli postati velike svjetske zvijezde svog sporta. Neki novi Šukeri, Bobani, Ivaniševići, Kukoči, Rađe, Mavrovići, Perkovićke, Vlašićke, Majolice...
S obzirom da se Lijepa Naša ne može pohvaliti svojim sportskim sustavom, riječje očito o Bogom danim talentima kakvima ovi prostori ne oskudijevaju.
U tenisu stiže ženski ciklus
Nogometaši Mateo Kovačić (19) i Alen Halilović (17) već dobivaju takve epitete (Alen je novi Messi) da će im teško biti ne poletjeti u nebo. Košarkašima Dariju Šariću (19) i Mariju Hezonju (18) predviđaju velike karijere s vrhuncem u NBA ligi, a iza njih stižu supernadareni klinci kao što su Marko Arapović (17), “novi Kukoč” Lovro Mazalin (16), Ivan Bender (16)...
Svi će reći da Hrvatska u godištima između 1994. i 1998. ima nevjerojatan košarkaški potencijal. Jesmo li odveć euforični, pretjerujemo li mi kao i obično ili je to doista tako, pitali smo Cibonina trenera Nevena Spahiju?
- Šarić i Hezonja za koju godinu doista mogu biti svjetske košarkaške zvijezde. Tako govore drugi, ne samo mi. Uostalom, pogledajte samo prognoze drafta za sljedeću godinu, Hezonja je u svim opcijama u top 10, dok je Šarić već ove godine imao jamstva da bi bio izabran među prvih 14.
U tenisu je, očito, na redu ženski ciklus. U nedostatku novih Ivaniševića tu su dvije klinke. Dubrovkinja Ana Konjuh (15) i Osječanka Dona Vekić (16), cure koje su već prerasle mogućnosti svojih domicila pa svoje karijere grade daleko od rodnog praga.
Hrgović: Imam još boljeg brata
Poput Done, u Engleskoj živi i trenira i 16-godišnji Borna Ćorić, mladić koji obećaje puno više od predodžbe koju stvara podatak da je šesti junior svijeta. Jer, kada vam kažemo da ispred njega nije nitko mlađi od njega, onda se projekcija perspektive dalje vidi.
Filip Hrgović je već 21-godišnjak, ali je i teškaš, a oni sporije sazrijevaju pa još uvijek nije kasno da u ringu postane netko impresivan. Uostalom, dečko je bio svjetski omladinski prvak. No, još veći talent skriva se u šakama tri godine mlađeg brata Matije.
- Struka kaže da je veći potencijal od mene jer je eksplozivniji, brži i snažniji. Veći je atleta, on je s par mjeseci treninga počeo rušiti ljude. Osim toga, hladan je k’o špricer, ide u mečkao da ide u trgovinu. Baš ima predispozicije za velikog šampiona - kazuje Filip.
Takvih je predispozicija i “Slavonski Bubka” Ivan Horvat (19) kojem je samo nebo granica. Čim uzme motku u ruke najbolji hrvatski atletičar sruši novi hrvatski rekord. Najmlađi hrvatski olimpijac u Londonu, danas skače više od velikog Sergeja Bubke u njegovoj dobi. Ivanov aktualni rekord iznosi 5,61 metara, a na treninzima letvicu diže i na 5,70 metara što je visina koju su lani u svijetu imala samo sedmorica skakača.
Rukomet možda neće tako brzo izbaciti nove Baliće i Duvnjake, no Luka Šebetić (19), Marko Mamić (19) i Lovro Mihić (19) mogli bi biti svjetske klase, a to znači da bi njihov matični klub Zagreb na njima trebao i ponešto zaraditi kada zov inozemnih klubova postane neodoljiv.
U vaterpolu nema nekoga tko bi u juniorskom uzrastu predstavljao nadu kakva je bio danas izvrsni Sandro Sukno (22). No, novi Bukić mogao biti - Bukić. Perica Bukić ima vrlo talentirana sina Luku (19) koji je trenutačno najmlađi seniorski reprezentativac.
Za klince je ključan ambijent
O tom novom valu hrvatskih sportaša, o djeci koja bi nas mogla oduševljavati naredno desetljeće, pričali smo s prof. dr. Igorom Jukićem, dekanom Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. On je jedan od onih koji još uvijek vjeruje u sustav hrvatskog sporta, ma koliko nam se manjkav on činio.
- Trebat će još neko vrijeme da se ti talenti u našim sustavima dodatno promoviraju i da potvrde svoje vrijednosti, a to najčešće čine u stranim sustavima. I tu je veliki izazov za hrvatski sport, da se taj napredniji sustav promocije događa u Hrvatskoj. Da se svi ti sportaši društveno mogu potvrđivati u Hrvatskoj, da za to ne trebaju čekati priliku u inozemstvu. Za takvo što ključan će biti ambijent, a njega čine klubovi, treneri i okružje samog sportaša kojeg čine menadžeri i obitelj.
Dva su vrlo nadarena mlada košarkaša izabrala dva vrlo različita puta. Dubrovčanin Mario Hezonja zarana se odlučio za odlazak u veliki europski klub, drzak i (samo)uvjeren da će se tamo izboriti za mjesto pod suncem. Šibenčanin Dario Šarić je pak odlučio ostati u Hrvatskoj a još je i povukao svoje ime s NBA drafta uvjeren da će pod komandnom palicom novog Cibonina trenera sljedeće ljeto vrijediti puno više.
- Bit će zanimljivo promatrati kako će se njih dvojica razvijati. Jedan je sebe stavio u najjaču moguću konkurenciju, a drugi je u nešto slabijoj konkurenciji sebe stavio u prvi plan. Ja se ne bih odrekao niti jedne opcije, obje mogu biti uspješne. No, znate kako je u sportu, karijera sportaša je puna kušnji i izazova koje ne ovise samo o sportašu - ističe prof. Jukić, inače osobni trener Ivice Olića.
Prerano slavljenje talenata
Pitali smo prof. dr. Jukića nismo li mi kao narod skloni preranom slavljenju talenta i preuranjenom uzdizanju na pijedestal. Nije li opasno po njihov razvoj od golobradog sportaša činiti zvijezdu?
- Zanimanje javnosti za mladog sportaša može biti relevantno u negativnom smislu, ako on prihvati stav javnog mnijenja i svoj razvojni put doživi gotovim. Ukoliko pak sazrijeva u pozitivnom okruženju, u kvalitetnom trokutu talent-ambijent-struka, onda mu to osigurava stručnu sportsku nadgradnju i nema razloga za bojazan.
A što ako se u taj trokut hoće ugurati roditelji kao četvrti važan faktor? Može li doći do psihološkog pucanja mladog sportaša zbog prenaglašenih roditeljskih očekivanja?
- Roditelji su sami po sebi poticajna kategorija i njih ne treba udaljavati od djece, samo im treba pronaći odgovarajuće mjesto u razvoju sportaša, a to je roditeljstvo i ništa više od toga. Dakako, u ovoj priči slučajevi obitelji Kostelić i Vlašić su iznimke. To da roditelj predstavlja i kompetentno stručno vodstvo nije čest primjer.
