Subota 4. siječnja
Revolucionarnim blaćenjem protiv Bandića
Dovoljno je pročitati jedan transparent s današnjeg prosvjeda protiv Bandića u Zagrebu – “Samo u Zagrebu štakor može preživjeti devetnaest godina” – pa da se vidi tko su prosvjednici. Riječ “štakor” je iz revolucionarnog, komunističkog leksika, kojim je u prošlosti čašćen politički protivnik. Usporedbe sa životinjama, prikazivanje “klasnih neprijatelja” kao tjelesnih nakaza, ljudskih i moralnih ništarija bili su uobičajeni u svim totalitarnim režimima, a naslijeđeni su iz Francuske revolucije. Kad se nađu na izborima, ti prosvjednici dobivaju mizerne postotke glasova, ali jako se vole poistovjećivati s građanima Zagreba, svojatati “naš” Zagreb i poput komunističkih manjina u povijesti predstavljati svoje nazore kao općeprihvatljive, premda je riječ o neznatnom broju grlatih “pravednika”. Naravno, nije Bandić anđeo, ali su još manje anđeli oni koji bi ga micali bez izbora i zatvarali bez sudskih odluka. U dvije su se subote u dane predizborne šutnje sračunato okomili na zagrebačkog gradonačelnika, pa samo treba pogledati koliko su glasova dobili njihovi kandidati u prvom krugu predsjedničkih izbora. Tko im je takmac može i kao štakor preživjeti sto godina.
Prosvjed protiv Milana Bandića
Nedjelja 5. siječnja
Mesić, Josipović, Škoro... na istom zadatku
Desetak dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora napisao sam: “Prije jednih parlamentarnih izbora Zoran je Milanović prijetio kako će tući HDZ i u sredinama u kojima je izgledao nepobjediv... I Kolinda se ne može uzdati samo u razliku u domoljublju između nje i protukandidata. Milanović je uveo vijorenje hrvatskim zastavama na skupovima SDP-a, izražavao je poštovanje prema Tuđmanu, njegova je Vlada predložila da zagrebačka zračna luka dobije njegovo ime, ne suzdržava se uzviknuti ‘Živjela Hrvatska!’ i tako dalje, što bi u zbroju s gubicima koje je Škoro nanio Kolindi moglo imati velik učinak.” I imalo je učinak mnogo veći nego što sam očekivao i želio. Mesić, Josipović i Škoro, kao i cijeli ljevičarski i ultradesničarski milje koji su se zapravo ujedinili u rušenju Kolinde, savršeno su odradili svoj posao. A kad se tome doda Plenkovićeva detuđmanizacija HDZ-a i protuhadezeovsko skretanje ulijevo te Kolindino pristajanje uz takvog skretničara, dobiva se ovaj zbroj – cijela izborna mašinerija, i s jedne i s druge strane, bila je usmjerena protiv Tuđmanova HDZ-a, pa je gotovo 50 posto glasova koje je dobila Kolinda zapravo velik uspjeh. I možda jamstvo obnove HDZ-a, ali bez Plenkovića.
Ponedjeljak 6. siječnja
HDZ se opet odriče svojih birača
Svu bijedu vodstva HDZ-a koje sustavno uništava stranku i vodi je u težak slom koji prijeti da se dugo ne oporavi, ne osvoji vlast ili u njoj ne sudjeluje izrazila je izjava Gordana Jandrokovića poslije izbora: “Strategija nam nije bila pobjednička, a bila je desnija kampanja no što je u stilu HDZ-a. Ta odluka bila je na razini stožera, koji je odlučio voditi kampanju. Tražili smo rješenja nakon prvog kruga i pokazalo se da ta vrsta politike, desnija od one koju vodi HDZ, nije bila dovoljna za pobjedu”. Unatoč tome što je Škoro bio pridobio upravo one desne birače koje su Plenković, Jandroković i društvo razočarali Istanbulskom konvencijom, Marakeškim sporazumom i nepojmljivim zaokretom ulijevo, Jandroković upire prstom u “desniju kampanju” kao razlog Kolindina poraza!!! Tako ostavlja mogućnost Škori ili kome drugome da i dalje računa na nezadovoljnike u HDZ-u razočarane politikom stranke. I potvrđuje da se Kolindin poraz i ustoličenje ateista Milanovića na Panovčaku u Hrvatskoj s 90 posto vjernika i 85 posto katolika mogu pripisati protukatoličkoj i protutuđmanovskoj destrukciji HDZ-a, i onima kojima je za Kolindin poraz kriva kampanja koja nije bila u stilu takva HDZ-a.
Hassan Haidar Diab o napadu Irana na američke baze u Iraku: Hoće li SAD i Trump odgovoriti?
Utorak 7. siječnja
Na Bliskom istoku interes SAD-a samo je nafta
Na sastanku u NATO-u, na kojem je SAD obavijestio saveznike o napadu dronom u kojem je ubijen iranski general Qasem Soleimani, glavni tajnik Sjevernoatlantskog ugovora Jens Stoltenberg jako je objektivno pozvao na “suzdržanost i deeskalaciju”. Rekao je: “Novi sukob ne bi bio nikomu u interesu. Iran se stoga mora suzdržati od daljnjeg nasilja i provokacija”. Koja logika! Ubijen je drugi najmoćniji čovjek u Iranu, prvi nakon vrhovnog vođe Hamneija, a Iran se poziva da se “suzdrži od daljnjeg nasilja i provokacija”!!! A Amerikanci, jesu li se oni morali suzdržati od ubojstva Soleimanija, ili je svaki protivnik SAD-a i NATO-a niža ljudska vrsta koja zaslužuje smrt? Što bi bilo da su Iranci ubili drugog najmoćnijeg čovjeka Amerike, Britanije ili koje druge zapadne sile? Milijune ljudi ubili su zapadni saveznici na Bliskom istoku u povijesti svoje prisutnosti u tom području, uklanjali su “diktatore” kad god im je to odgovaralo, a što su ondje štitili? Zar demokraciju kojoj nema ni traga u zemlji s kojom je SAD u najboljim odnosima, u Saudijskoj Arabiji? Štitili su svoje interese zvane – nafta, nafta, nafta.
Srijeda 8. siječnja
Još samo ekstremna desnica protiv okupacije
Trajna je a u posljednje vrijeme i pojačana povika na hrvatsku ekstremnu desnicu ili na desnicu koja se takvom poimlje. A tzv. desni centar redovito se od nje ograđuje. No kako i desni i lijevi centar u pojedinim slučajevima skrbe o nacionalnim interesima? Nisu im ni lijevo, ni desno, ni u centru, nema ih nigdje. Jedan je od primjera Šarengradska ada koja je oduvijek bila hrvatska, pa i prema Badinterovoj komisiji i po mirovnom sporazumu iz 1998., ali je i dandanas pod srbijanskom okupacijom. Nekad su na tom dunavskom riječnom otoku stanovnici Šarengrada na prirodan način uzgajali tisuće svinja i krava i na stotine konja. Bilo je registrirano i više desetaka riječnih ribara alasa. Tu je i prirodno mrijestilište divljeg šarana najveće na Dunavu, stanište brojnih divljih životinja, bogato lovište, dom rijetkih gnijezda gotovo izumrlih orlova ribara te stanište kvalitetnog i rijetkog drveća i bilja. Ali nije i stanište vlasti koju vodi homo servilis Plenkovć, i tek “ekstremna desnica” nešto čini – čelnik stranke Desno Pero Ćorić, tražeći rješenje spora sa Srbijom, inicirao je blokadu plovnog puta, 15 dunavskih čikli povezat će se lancima i blokirati Dunav. Sretno!
Četvrtak 9. siječnja
Prodaja igrača i prijevara čitatelja
Hrvati vole nogomet, ali su zato svaki dan žrtve prijevara koje ga prate. Riječ je o nagađanjima i “pouzdanim informacijama” o transferima nogometaša, u hrvatskim medijima ima ih napretek, što izmišljenih u hrvatskoj radinosti što prenesenih iz inozemstva. Pojedine nogometaše novinari mjesecima sele čas u ovaj čas u onaj klub, spominju goleme svote kojima se zvijezde kupuju ili prodaju. Najslađe su glasine o transferu najskupljih – Mbappea, Neymara..., a kadšto i Messija i Ronalda. Ovaj tjedan u Ameriku “odlazi” nitko drugi nego – Modrić. No vjerojatno je u posljednje vrijeme sve rekorde nadmašio Španjolac u zagrebačkom Dinamu Dani Olmo, za kojeg se navodno tuku svi jaki europski klubovi. Prije nekoliko dana osvanula je vijest da je ponudu za njega poslala i Barcelona, pa vijest da bi ga htjela za “samo” 25 milijuna eura, zatim da bi ga katalonska pokvarenjakuša kupila za “sramotno nisku svotu” od 10 milijuna eura, pa je napokon objavljeno da nikakve ponude Barcelone nije bilo!!! Jedan mi je sportski novinar rekao da ni bilo tko drugi nije bio zainteresiran za Olma, kao što uglavnom nisu istiniti ni napisi o senzacionalnim transferima drugih nogometaša. Ali čitanosti mora biti!
Petak 10. siječnja
Zoran će Milanović vratiti Titovo poprsje
U prenesenom značenju govoreći, jedva sam ostao živ kad sam prije pet godina u Večernjaku objavio tekst pod naslovom – “Predsjednice, ne uklanjajte Titovo poprsje s Pantovčaka!” Ivkošić, “notorni desničar”, pa da takvo što napiše – čudili su se i neki mediji, i prijatelji, i znanci. Moj je argument bio i ostao – Tuđman je, premda je osuđivao diktatorove zločine, cijenio Tita, svojim sam ušima čuo kako kaže da je bio “osviješteni Hrvat” i da je zaslužan za hrvatsku državu. Taj sam argument prilično opširno obrazložio, što neću sada učiniti, ali u povodu ponovnih sporova o toj temi mogu reći da sam gotovo siguran da će Milanović, koji iznimno cijeni Tita, poprsje vratiti na Pantovčak. I nakana u koju me u jednom razgovoru uvjeravao ali je nije ostvario (ne znam je li mogao), navodi me na takvo mišljenje. Htio je da Rooseveltov trg dobije Tuđmanovo ime, pa bi dva trga koja se dotiču i čine kontinuitet – taj i Trg maršala Tita – simbolizirala i povijesni kontinuitet hrvatske države. Takvo razmišljanje je tuđmanovsko, no ako Milanović vrati Titovo poprsje na Pantovčak, uslijedit će ljevičarski trijumfalizam koji će nemilice gaziti i po Hrvatskoj, i po Tuđmanu, i po njegovoj ostavštini.
Tek kada i ljudi na tzv. desnom spektru shvate HDZ kao smrtnog neprijatelja doći se do promjena.