Božidar Kalmeta, dok je bio gradonačelnik Zadra, proglasio je 58 ljudi nestalima i oduzeo im zemljište ukupne površine oko 18.000 četvornih metara. To zemljište u centru Zadra Grad je zatim prodao privatnom poduzetniku Mladenu Ninčeviću koji je ondje sagradio 250 stanova. U akciji oduzimanja tog zemljišta vlasnicima sudjelovali su, osim Kalmete, još Zdravko Livaković, tadašnji član Poglavarstva Grada Zadra, te Ana Lovrin, tadašnja tajnica Grada Zadra i zamjenica gradonačelnika, ali i Općinski sud u Zadru.
Grad Zadar je 2003. godine, kad je gradonačelnik bio Kalmeta, tužio 58 vlasnika spornog zemljišta kako bi se utvrdilo pravo vlasništva. Svih tih 58 vlasnika zemljišta Grad Zadar, odnosno Kalmeta kao gradonačelnik, proglasio je odsutnima i nepoznatog boravišta. To je prihvatio i Općinski sud u Zadru pa im je imenovao privremenog zastupnika, odvjetnika Smiljana Bakočevića, koji je inače u kumskim vezama s Livakovićem. No, kako se navodi u presudi Općinskog suda u Zadru u tom predmetu, na glavnoj raspravi pojavio se samo tužitelj, tuženici se nisu mogli pojaviti jer nisu ni znali da su tuženi, ali na sudu se taj dan nije pojavio ni Bakočević kao njihov imenovani zastupnik!
Kao svjedoci koji su tvrdili da je 58 ljudi "nestalo" na sudu su bili službenici Grada Zadra Mile Ivin i Branko Dupor, koji su tako, među ostalim, posvjedočili da je nepoznata adresa i njihova kolege, vlasnika dijela zemljišta, koji sjedi u uredu do njihova!
Mozak operacije
Sutkinja Sanja Dujmović isti dan donosi presudu u korist Grada Zadra, čime je postao vlasnikom spornog zemljišta. Livaković je u operaciji oduzimanja zemljišta na Višnjiku povezan i apostrofiran kao mozak operacije jer je tada bio u Zadru zadužen za sektor graditeljstva i prostornog uređenja, Ana Lovrin kao tajnica bila je odgovorna za sve pravne poslove u Gradu Zadru, a Kalmeta je po objektivnoj odgovornosti umiješan u cijelu priču. Bez njegova znanja i amenovanja ne bi se to moglo provesti. Kalmeta i Livaković su nakon pobjede HDZ-a na izborima potkraj 2003. otišli u Zagreb na mjesto ministra i državnog tajnika, a Ana Lovrin postala je gradonačelnica Zadra. No na prijedlogu za uknjižbu spornog zemljišta u korist Grada Zadra stoji Livakovićev potpis iz siječnja 2004. Lovrin je zatim to zemljište prodala tvrtki Jadran Invest za 2,7 milijuna eura.
>>Kalmeta se ne sjeća tužbe, Lovrin: Bivši vlasnici dobili naknade
Vlasnici zemljišta na Višnjiku, kad su shvatili da su ostali bez svoga vlasništva, pokrenuli su proceduru za ponavljanje postupka utvrđivanja prava vlasništva, no to im je uspjelo tek prošle godine, kad je Općinski sud u Zadru prihvatio njihov zahtjev. Grad Zadar se pak žalio na tu odluku Općinskog suda i sad je cijela stvar na odlučivanju na Županijskom sudu.
No vlasnici spornog zemljišta nisu bili ni nestali niti su boravili na nepoznatim adresama kad im je Grad Zadar preko suda oduzimao vlasništvo. S njih 10 od ukupno 58, koliko ih je proglašeno nestalima, Večernji list je razgovarao. Svi oni su nam rekli da su u vrijeme donošenja sporne presude bili u Zadru ili u njegovoj okolici i da ih se lako moglo naći da se imalo ozbiljne namjere za to.
Radoslav Hromin nam je kazao da je 2003. godine bio u Poljani na otoku Ugljanu, gdje ima uredno prijavljenu adresu, te da je njegova zemlja koju su mu oduzeli uredno upisana u katastru na njegovo ime.
– Koja je ovo država, ljudi moji. Ovo što se radi u Zadru prestrašno je. Kalmeta je tad bio gradonačelnik i on i njegovi lupeži radili su protiv nas. U Zadru je takva mafija da je ni u Zagrebu nema takve – ogorčen je Radoslav Hromin. Dodaje da je Kalmeta poljanski zet i da je često u tom mjestu na otoku Ugljanu.
"Gore i od Cosa nostre"
Nel Hromin smatra da je sve to sprega politike i građevinske mafije, a dokaz za to mu je to što je Ninčević donator HDZ-a.
– Livaković je bio glavni operativac u cijeloj ovoj priči – tvrdi Hromin. Mirko Erdelez pak se čudi kako ga 2003. godine nisu mogli naći kad već 62 godine živi u Zadru, a usto, Erdeleza u tom gradu ima samo nekoliko.
– Nas više boli to što nam je povrijeđeno dostojanstvo i moral time što nas je netko proglasio da smo nula, da ne postojimo, nego izgubljeni novac – žali se Erdelez. Blaženko Hromin pak pita se koji su to mozgovi mogli smisliti da se 58 ljudi koji su živi i stanuju u Zadru i bližoj okolici proglase nepostojećima.
– Kao pomorac sam obišao svijet, ali ovo što se nama ovdje dogodilo žalosno je. Sad mi je žao što nisam ostao negdje živjeti u inozemstvu jer ovo nije ni pravedna ni pravna država – kaže B. Hromin.
– Ovo je gore i od Cosa nostre u Italiji i mafije u Americi – dodaju ostali.
PRIJAVITE SVOJA ISKUSTVA
Pozivamo vas, javite se ako ste i vi doživjeli nepravdu ili uočili malverzacije.
Javite se na:
vecernji@vecernji.hr ili na besplatni broj 0800/8585
Danas (3. prosinca 20101.) opet se na televiziji govorilo o tom slučaju. Nažalost, znam dovoljno o ovakvim slučajevima koji su postali pravilo u sudskim postupcima kakvi se vode da bi se izvršila parcelacija zemljišta za gradnju nakon postupka izdavanja lokacijskee dozvole. Postupak se zove «formalna tužba» ili kraće «formalka». Model polazi od pretpostavke, vrlo često točne, da zemljište kupljeno za gradnju odavno nije knjiženo u gruntovnice, odnosno uknjižbe nisu ažurirane pa uknjiženo stanje ne odgovara stvarnom stanju vlasništva. Razlozi tome leže najprije u politici bivše vlasti koja je htjela da gruntovnicu potpuno zamijeni katastar, a s druge strane i sami vlasnici su nastojali izbjegavati sudske troškove pa nisu svaku promjenu vlasništva prijavljivali gruntovnici. No, ne samo da zemljište ne odgovara upisanom stanju, već su i mnogi vlasnici odavno pomrli. ili su se preselili. Kako ne bi zbog toga dolazilo do odugovlačenja postupka, Vrhovni sud je jednim presedanom legalizirao «formalke» tako da se pozvanim strankama, koje se nisu odazvale pozivu suda, postavlja zakonski zastupnik s kojim sud po kratkom postupku usvoji tužbeni zahtjev utemeljen na parcelacijskom elaboratu. U «lakšim» slučajevima živi posjednici koji su zemlju prodali znaju za postupak, ali nemaju interesa da u njemu sudjeluju, jer su svoje naplatili. Često ne samo svoje, već i tuđe, što onda postaje «teži» slučaj, ali formalno sve ostaje legalno. Najteži je slučaj kad se «formalka» pokrene s jasnim ciljem da se posjednike, kako poštene tako i nepoštene, jednostavno isključi iz vlasništva, jednostavnije rečeno da im se zemljište otme. Po svemu se čini da je ovo upravo takav slučaj uz još jednu napomenu. Naime, bivša je vlast izvršila deposedaciju spornih zemljišta i vjerojatno je u postupku deposedacije odredila cijenu zemljištu koja možda jest, a možda i nije isplaćena posjednicima. Vrlo je vjerojatno, također da se bivša vlast (općina Zadar) nije uopće uknjižila nakon provedene deposedacije, a isto je tako vjerojatno da posjednici nisu bili zadovoljni s visinom cijene zemljišta pa su imali pravo na sudski spor, koji vjerojatno također nije održan. Zbog toga je bilo potrebno da se u hrvatskoj državi sve «legalizira formalkom» i to ciljano, bez posjednika, koje «nije bilo moguće pronaći». Od 01. siječnja 2007. formalno vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige pa su zemljišne knjige do tog datuma trebale biti sređene. No kako se ovdje radi o postupku, koji je započeo prije tog datuma, posjednicima, odnosno bivšim vlasnicima, mora se priznati i «vanknjižno vlasništvo» ako ga mogu dokazati. Sve u svemu krajnje je vrijeme da se «formalke» proglase nezakonitim sudskim postupcima te da se zemljišne knjige sređuju na načine kako to propisuje Zakon o zemljišnim knjigama. Naravno da će to potrajati, no tako je uvijek kad nastane velik nered koji treba pospremiti, ali ne pod tepih. Ne treba zaboraviti da Republiku Hrvatsku, zbog zatvaranja Poglavlja 23 –Pravosuđe i ljudska prava - mogu skupo koštati «formalke» pogotovo one koje su još u tijeku ili se još uvijek otvaraju.