Prije nekoliko dana predsjednik Uefe Michel Platini otvorio je “zmajevo gnijezdo”, nogometni kamp reprezentacije Bosne i Hercegovine u Zenici, na Crkvičkom brdu. Nije to ništa strašno, investicija od pet milijuna eura, dva terena, jedan je s umjetnom travom, tribina za tisuću gledatelja, luksuzni hotel s 24 sobe... Dovoljno da se Edin Džeko i društvo mirno pripremaju za nadolazeće dvoboje.
Bio je na otvaranju i predsjednik HNS-a Davor Šuker, pričao je o tome da još nije vrijeme za regionalnu ligu. I bio iskren kada je vidio kamp.
- Sretan sam što je BiH dobila takav objekt. Znam što znači kada se ulaže u infrastrukturu, to se vrati kroz rezultate - govorio je Šuker u Zenici.
To je scena iz 2013. godine. Svibanj 2011., u Staroj Pazovi nije bilo Šukera, ali tamo su se našli Sepp Blater, predsjednik Fife i opet Michel Platini. Otvaranje velebnog zdanja, “orlovog gnijezda” vrijedno nekih desetak milijuna eura popratili su najvažniji nogometni dužnosnici svijeta.
Da ne bi bilo nesporazuma, Platini je između Srbije 2011. i Bosne i Hercegovine 2013. bio i u Hrvatskoj. Gostovao je na proslavi stogodišnjice HNS-a u prosincu 2012. i očitao nam lekciju o neregularnosti lige, sumnjama i tako dalje. Na žalost, nije otvorio kamp kojeg smo mi davno počeli graditi. Još u doba vladavine Vlatka Markovića kamen temeljac položen je u Tuhlju, a dokumetni o zemljištu se i danas sređuju. Imali smo mi i 42 milijuna eura za kamp, s tim čekom mahao je nekadašnji glavni tajnik Zorislav Srebrić na onoj legendardnoj farsi, ne Skupštini kada je Marković, uz pomoć Zdravka Mamića i Davora Šukera, pobijedio Igora Štimca na predsjedničkim izborima.
Svetice, Kajzerica...
- Gradit će se više kampova - govorio je u ime Markovića Srebrić dok je mahao čekom u prosincu 2010.
I prije toga, gotovo svake godine najavljivana je gradnja kampa u Tuhlju, mijenjali su se samo iznosi, ulagano je od 80 do 200 milijuna kuna, ovisno na koju bi se nogu čelnici HNS-a ustali. Toliko o Vlatku Markoviću i društvu. A sad malo o kampu Davora Šukera, koji je prije godinu dana slavodobitno, nakon sastanka u Uefi kazao da je spašen novac za kamp, da će projektna dokumentacija biti predana do kraja 2012. O lokaciji nije govorio, ali jedno je bilo sigurno: “Radovi će početi 2013. godine!”, najavili su u HNS-u.
Eto, 2013. je pri kraju, a Šuker je čestitao vodstvu BiH na njihovom kampu. Valjda nije na taj mislio... A tek lokacija? Šuker je siguran da će kamp biti u Zagrebu. Svetice, Kajzerica, nije siguran. Pa, bit će i hotel, pa neće, pa ovo, pa ono...
Sve ovo, to “orlovo gnijezdo”, pa “zmajevo gnijezdo”, mi prolazi kroz glavu dok uoči utakmice Srbija - Hrvatska šetam “kućom fudbala” u Staroj Pazovi. Jedan teren, drugi, treći, četvrti, peti, umjetna trava, reflektori, hotel s 64 sobe i četiri luksuzna apartmana, wellnes, dvorana...
- Ovo je čudo, to ima malo koja reprezentacija na svijetu. Imamo sve što nam treba, odvojeni smo od svih, a opet možemo gdje hoćemo - priča mi, onako neslužbeno, kapetan Srbije Branislav Ivanović, stameni bek slavnog Chelseaja. Slučajno sam ga susreo na stepenicama koje vode na veliku terasu s koje pogled puca na velebno srpsko zdanje.
Ljubomoran sam na Srbe, toliko toga im je nesređeno, toliko je Hrvatska ispred njih, a u ovome su ispred nas. Još mi kroz glavu prolazi riječi glasnogovornika srpskog saveza, vrlo susretljivog Aleksandra Boškovića.
- Planiramo napraviti tribinu na tri tisuće gledatelja, pa ćemo moći igrati službene utakmice ovdje u kampu. Sve mlađe selekcije igrat će ovdje utakmice - otkrio je Bošković daljnje korake oko kampa u Staroj Pazovi.
Još prije nekoliko godina taj kamp bio je nekorišteni teren prepun korova, trave, praktički nije bilo ničega. Onda su spretni Srbi krenuli u akciju, pokupili novac od Fife i Uefe, nešto je dala država, nešto savez, čak im je dio sredstava donirala i Norveška i sada na pola puta između Novog Sada i Beograda stoji prava sportska ljepotica kojom se diči i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić.
- Ovaj centar pruža uvjete da se rađaju i stvaraju sve bolji igrači. Već je počelo s mlađim selekcijama, krenut će i s velikima - kazao je Nikolić.
Da to imaju Halilović i Bašić...
Srbija je nedavno postala prvak Europe do 19 godina, za odlazak na to prvenstvo pripremala se u najboljim uvjetima. Ne mora to ništa značiti, ali rado ću povući paralelu. Naša generacija kojom se dičimo, U-17 reprezentacija, predvođena Alenom Halilovićem, Josipom Bašićem i Antom Roguljićem, nije postala prvakom Europe. Sjećam se kvalifikacijskog turnira održanog u okolici Splita. Tada su klinci spavali u trošnom hotelu Duilovo. Vjerujte, to je jedan od najgorih hotela koji postoji, a na trening su se morali voziti i do 30 kilometara. Nije to strašno, mladi su, tada to i nije utjecalo na rezultate, jer su bili bolji od rivala. Ali, tko zna kad se sve to vratilo, možda već na EP-u na kojem nisu ušli među četiri najbolja.
