Ovih dana u američke supermarkete stižu genetički modificirane jabuke koje ne trule i ne mijenjaju boju kada ih se razreže. I dok pobornici genetički modificirane hrane slave, kritičari koji se bore protiv stavljanja takve hrane na tržište tvrde da su takve jabuke potpuno nepotrebne, slabo proučene i vjerojatno štetne.
No predstavnici kanadske kompanije Okagan Speciality Fruit tvrde da su njihova ispitivanja tržišta pokazala da su kupci itekako spremni za kupnju i konzumaciju takvih proizvoda. Novu jabuku nazvali su arktičkom.
Rajčice su bile prva genetički modificirana hrana, a na tržištu su se pojavile 1994. godine. Ubrzo nakon toga na tržištu su se pojavili i genetički modificirani krumpiri, uljana repica, kukuruz, pamuk i riža.
Kanadska je kompanija na uzgoju arktičke jabuke radila dvadesetak godina. Jabuke će u probnu prodaju u 10 supermarketa u SAD-u već za nekoliko dana, a u jesen idu u masovnu prodaju.
> > Volite li jesti jabuke? Žalit ćete što ovo niste znali ranije...
To je isto kao da naprave čovjeka koji se ne može razboljeti. Sve je protuprirodno. Treba uzgajati starinske sorte jabuka koje su od modernih otpornije na bolesti jabuka. Dakle, jabuke se ne bi smjele tretirati pesticidima a ako se određene sorte moraju tretirati pesticidima da bi se spriječila najčešća bolest jabuke a to je krastavost jabuke, to tretiranje treba provesti u najmanjem mogućem broju tretiranja. U integriranoj proizvodnji voća također se primjenjuju mjere najmanjeg mogućeg broja tretiranja pesticidima, ali taj broj se nažalost kreće najčešće između 18-22 tretiranja pesticidima, kako bi jabuka vizualno izgledala primamljivo, da ima svoju prirodnu boju i da nema znakova bolesti. Kada pojedete jabuku s tretiranjem do 5 puta ili uopće ne tretiranu a to su uglavnom neke stare sorte jabuka, u odnosu na onu koja je tretirana preko 20 puta, osjeti se itekakva razliku u samom ukusu jabuke. To ne znači da vi ne jedete zdravu jabuku koju kupite u trgovini, ali mogućnost pronalaska tragova pesticida je veća. Sada su izmislili jabuku koja neće moći istrunuti. Da li to znači da će biti otporna i na bolesti jabuke kao što je krastavost ne mogu zaključiti. Jer jedno je krastavost jabuke a drugo je nemogućnost truljenja. U svakom slučaju meni se ne sviđaju ovi eksperimenti koji mijenjaju prirodne zakonitosti i umjesto da se usmjeravamo na proizvodnju i konzumaciju čim prirodnije hrane, oni nas tjeraju da moramo jesti ono što nam se nudi. Zato neka budu sretni oni koji mogu jesti ono što žele iz prirodnih voćnjaka izvan velegrada onako kako nam je to Bog podario.