Bilo je od početka prilično jasno da Zagreb nema velikih šansi da osvoji Europsku agenciju za lijekove, organizaciju s više od 900 zaposlenih koja se zbog Brexita mora iseliti iz Londona.
No nije pogrešno što se Hrvatska kandidirala – štoviše, i politički rezon Vlade iza te kandidature bio je jasan: Hrvatska se time željela promovirati, predstaviti drugima, staviti se na kartu, posebice kad se bude odlučivalo o novim agencijama.
Ali ako se Hrvatska već odlučila kandidirati, onda je tu kandidaturu trebalo odraditi barem pristojno. Minimum minimuma bilo bi poslati u Bruxelles pravilno sastavljenu prijavu. Potpuno je nevjerojatno, na granici s iracionalnim, da u hrvatskoj prijavi nedostaju podaci o tome kada će zgrada u kojoj bi EMA trebala biti smještena bila dostupna, da nema detalja o tome s kojim je gradovima zračnim linijama povezan Zagreb, da nema podataka o dječjim vrtićima, što su sve obvezni kriteriji.
Krajem prošle godine, kad se počelo raditi na kandidaturi, odlučeno je da se neće ići u skupe promotivne akcije jer je i interna analiza pokazala da su šanse Zagreba male. Agencija zapošljava 900 ljudi, a nedavna interna anketa među njima svrstala je Zagreb na dno ljestvice poželjnih destinacija.
Upitan je i broj odgovarajućih stanova i poslova za partnere zaposlenika, mjesta u školama i vrtićima te infrastruktura. Uzevši u obzir sve parametre, pametno je što Hrvatska nije vodila raskošnu kampanju.
Hrvatska nije trebala – kao neke države – kampirati u zagradi EMA-e, imenovati povjerenike, trošiti novac na lobiranje. Trebala je samo odraditi stručnu i profesionalnu kampanju. Što nije. Jedino ako su se izostavljanjem podataka htjeli prikriti nedostaci Zagreba.
I kad su jučer iz Europske komisije objavili nevjerojatne manjkavosti hrvatske prijave svrstavajući je među najlošije odrađene, Hrvatska je zapravo dobila ono što je htjela – pozornost. Samo krive vrste. Umjesto reklame, kandidatura za EMA-u postala je antireklama, kako sada tako i za neke buduće agencije.
To je zato što nakon šlampereaja nikada nitko nije završio na robiji a šteta je učinjena Hrvatskoj. Da sada npr. zbog ovoga šlamperaja (ako Hrvatsku ne prihvate kao sjedište), se pokrene istraga i procesuiranje pa nakon toga zatvor, to bii bila generalna prevencija za buduće kandidature. Hrvatska ima stručnih specijalista koji znaju posao, a sada se postavlja pitanje da li su ovaj posao odradile kompetente osobe ili nekompetentne osobe. Ako su osobe bile kompetentne a napravile šlamperaj, odmah da se počmu baviti poljoprivredom a na njihovo mjesto dovesti osobe koje su se dokazale i koje znaju kako se kompletira predmet natječaja. Bez odgovornosti nema pomaka naprijed.