Da je gospodin Rajić Francuz, hrvatski farmeri francuski farmeri i zagrebačka mljekara pariška mljekara, a da su Francuzi koji su kupili Rajićevu zagrebačku mljekaru, recimo, Hrvati, oni u Francuskoj ne bi mogli kupiti Rajićevu francusku mljekaru. Kao što se ne bi mogli domoći ni bilo koje velike francuske tvornice hrane, bez obzira tko joj bio "titular vlasništa", država ili privatnik.
Takav je u Francuskoj zakon: stranci ne mogu kupovati velike prehrambene pogone. Slobodno tržište, da, kako ne; ravnopravnost domaćih i stranih kupaca, naravno; EU, šta uopće pitate, pa mi smo je osnovali! A može li Hrvat kupiti Lactalis? Ne može! Kako, a slobodno tržište, ravnopravnost, EU!? Ma, dajte, pa to su samo načela! Divna načela. No, kad ih već ima Francuska, zašto ih ne bi imala i Hrvatska. Ne moramo baš uvijek biti veći katolici od pape! Zašto i mi ne bismo kazali: stranci u Hrvatskoj mogu kupovati nekretnine, ali ne sve i ne svuda.
Mljekare su još najmanje prijeporne. Mnogo je osjetljiviji promet kućama i zemljom. Kome i kako? Primjerice, našim starim prijateljima Slovencima ničim ne treba ograničavati kupnju nekretnina u Hrvatskoj, osim na nekim osjetljivim područjima. A to su ponajprije ona oko kojih se Hrvati i Slovenci još nisu dogovorili čija su, kao i područja u blizini spornog ozemlja. Kako njima nije svejedno u čijem će vlasništvu biti zemlja oko Pirana ili, recimo, u Razdrtom, tako ni nama ne može biti svejedno hoće li sutra u susjedstvu Jožka Jorasa u posjed zemlje ući Slovenac ili Hrvat. Ako tko misli da je to pretvrdo stajalište, može se svesti na princip reciprociteta: koliko hrvatskih državljana kupi nekretnine u Piranu, toliko slovenskih može kupiti nekretnine u Savudriji!
Vrata treba širom otvoriti i Talijanima, osim u onim našim općinama za koje u Italiji i danas imaju svoje gradonačelnike. Dakle, izvolite slobodno kupovati nekretnine u Slavoniji, Lici, Zagrebu, Karlovcu, Osijeku... ali nemojte računati na Istru, otoke, Zadar, jadransku obalu. Tu neka kupuju oni koji priznaju hrvatske gradonačelnike i hrvatski suverenitet.
Isto je i s građanima Srbije. Neka u Hrvatskoj kupuju što ih je volja i gdje ih je volja, ali im se ne smije prodati ni jedna šupa na području tzv. Republike Srpske Krajine. Dok u Srbiji najviše glasova dobiva stranka koja smatra da je RSK srpski teritorij i dok usred Beograda legalno djeluje vlada RSK-a, nitko Hrvatskoj ne može zamjeriti što građanima Srbije brani pristup nekretninama na hrvatskim pdručjima koja svojata Srbija.
Slobodno tržište, da, kako ne; ravnopravnost domaćih i stranih kupaca, naravno; EU, razumije se, pa mi smo mu pred vratima! Sve kao u Francuskoj.
