U kripti požeške katedrale danas je blagoslovljena kapela bl. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije u kojoj se nalazi oltar, mozaik, moćnik s relikvijom te njegov kip u prirodnoj veličini. Obred blagoslova i svečano euharistijsko slavlje kojim su počela i ovogodišnja korizmena hodočašća u požešku katedralu predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčvić.
-Ova biskupija i ovaj biskup na vrijeme i s zahvalnošću iskazali su poštovanje ovom velikom papi i blaženiku. A da bi iskazao to poštovanje, biskup Škvorčević je kao i obično, težeći za savršenstvom angažirao naše vrhunske i najbolje umjetnike. Kiparica Marija Ujević sa svojim suradnicima napravila je prekrasan posao. Kip Ivana Pavla lišila je svega nebitnog. Ona, majstorica sažimanja napravila je spomenik koji ima lice najbliže papinom biću, a to je biće odlučnosti i blagosti. Kip ima pokret kretnje putnika koji se došao susretati s ljudima – kazala je prije samog obreda blagoslova dr. Željka Čorak.
U uvodnoj riječi biskup Škvorčević je iskazao radost što se upravo u Godini vjere o 250.obljetnici crkve koja je nakon osnutka biskupije uzdignuta na čast katedrale uspjelo urediti kapelu bl. Ivana Pavla II. –To je mali znak zahvalnosti našem utemeljitelju i veliki izraz poštovanja prema nezaboravnome hrvatskom prijatelju. Deset godina nakon svoga posljednjeg pohoda Hrvatskoj, kada nam je u Osijeku okrunio lik Gospe Voćinske, blaženi papa započinje u ovoj kapeli biti prisutan među nama po relikviji svoje krvi, primljenoj prije mjesec dana od njegova dugogodišnjeg tajnika, sadašnjeg krakovskog nadbiskupa, kardinala Stanislawa Dziwisza – istaknuo je biskup koji je na misnom slavlju u katedrali prvi puta prinio Isusovu žrtvu ljubavi u kaležu blaženog Ivana Pavla II. kojeg je također dobio od krakovskog nadbiskupa.
Toplinu prisutnosti i snagu blizine bl. Ivana Pavla trajno će u kapeli svjedočiti i njegov kip. –U njemu je progovorio blagi blaženikov duh, oživio korak evanđeoskog putnika, očitovana patnja Isusova supatnika – kazao je biskup zahvalivši Mariji Ujević i njezinim suradnicima.
Nakon obreda blagoslova euharistijsko slavlje nastavljeno je u požeškoj katedrali.
Je li ovo čudo za svetost? Molio se Ivanu Pavlu II. i ozdravio!
Hvale vrijedan događaj koji nosi pečat nečega vrijednoga i dostojanstvenog kao i sve ono što je započeo Požeški biskup. Nažalost, u vremenima u kojima živimo do izražaja ne dolaze te vrijednosti nego samopromocija Požeškog biskupa koji je u svojoj dalekovidnosti prisilio i svećenike i narod na poslušnost njegovim ambicijama koje u vremenu u kojem živimo doista nisu primjerene. Svaka sila je za vijeka i doživljava svoje vrhunce i svoje padove. Tako će proći i ova samopromocija jer treba biti svijestan da svaki nasljednik na bilo kojoj funkciji nastoji umanjiti djelovanje prešasnika, bilo kvalitetnijim radom, bilo omalovažavanjem rada prošloga. Tako će to biti i u ovoj situaciji.