Trogirski skup HDZ-a baš je lijepo počelo, janjetina i morske delicije su bile spremne "istrčati" pred članove najveće hrvatske partije, vino se fino ohladilo, lokalne klape su čekale da razgale dušu, a govor predsjednika Tomislava Karamarka je tekao glatko. Obećao je ekonomski uzlet, nova zapošljavanja, dobru turističku sezonu, uglednu članicu EU, a članovi partije su samo kimali glavom te sporadično zapljeskali, malo razvlačeći stegnute kravate. A onda je tamo netko iz posljednjeg reda upitno uzviknuo: – A ča će bit s Ajdukom? Dokle će nas Mamić potkradat i šporkat? Karamarko je odmah podignuo glavu i jasno i glasno rekao:
– Hajduk je simbol Dalmacije i Hrvatske, više od institucije i ne volim kad ga potkradaju pa makar to bili i suci. Nećemo to dopustiti. Neka sude inozemni suci.
Tako je HDZ-ov šef umirio nemirnog člana koji je obećao svom trogirskom društvu da će on to reći Karamarku, ugasio možebitnu "vatru" na skupu, u maniri naših slatkorječivih političara rekao skupu što želi čuti. Jer, vlast je slast, a Karamarko zna da ne bi bio ovdje da nije bilo Dalmacije.
No priča o Hajduku, sucima i Dinamu počela je prije više od dva desetljeća. U porođajnim mukama stvaranja jedine nam domovine, Franjo Tuđman je Hrvaticama i Hrvatima poručio da je dovoljno da 200 obitelji bude bogato i imućno, da će drugi biti osuđeni na preživljavanje, na gubitak radnih mjesta, ovrhe i sve što to sa sobom nosi te da su nam dovoljna dva nogometna kluba – Croatia i Hajduk. No, nije tada naglasio da u prvenstvu između ta dva kluba nema neizvjesnosti. Na prvenstvenoj tablici je moralo pisati.
1. Croatia
2. Hajduk
Skoro tri desetljeća kasnije imamo 100 bogatih obitelji, republiku dva korporativna diva, republiku socijalnih slučajeva, izgubljene mase koja uglavnom ne razmišlja svojom glavom. Imamo i nogometno prvenstvo koje traje kraće od prosječne atletske dugoprugaške utrke, prazan Maksimir čežnje i pun Poljud žudnje za poštenjem. I da pitate danas najveći dio Dinamova navijačkog korpusa što bi želio, odgovor bio otprilike bio sljedeći.
Da to bude klub koji bi na svojim utakmicama imao publiku i navijače, rasprodane tribine u derbijima i euro utakmicama kao što je to bio slučaju u onom totalitarnom režimu s čijim se ostacima baš sada HDZ želi obračunati, koji bi slavili trofeje u povorkama od Svetica do Jelačić placa, ali neuspjehe utapali u zagrebaškim špelunkama uz kiseliš. Bio bi klub koji bi u 90. minuti netko zakinuo na Kantridi, pa se ne bi kao pura dreku čudili kada austrijski sudac Stuchlik ili norveški Terje Hauge namjerno pogriješe. Imao bi podjednaki broj naslova prvaka kao i Hajduk, dok bi Rijeka, možda i Osijek, ili prije Varteks imali koju titulu prvaka ili osvojenog kupa više u svojim tribinama.
Ne bi bio klub za koji suci navijaju otvorenije od roditelja za svoju djecu u šou-emisiji Zvjezdice, pritom beskrupulozno, podcjenjivački i krajnje nekorektno brišući pod Hajdukom. Nije im dosta što su višestruko bogatiji, a tom bogatstvu su temelje udarili hrvatski porezni obveznici, nego kroz sve komisije HNS-a ugnjetavaju veliki splitski klub. Jednostavno su HNS i Dinamo blizanci koji služe samo jednom čovjeku. Kako bi se on bogatio, bahatio, i po savršenoj špranci – gazio nogometnu sirotinju.
I baš me zanima kako će Karamarko prijatelju političkog vrha s Pantovčaka i Markova trga objasniti da više ne smije ugnjetavati Hajduk. Jer baš je dolje HDZ s Mostom dobio priliku da spasi Hrvatsku!
>>Mamić treba otići iz hrvatskog nogometa, a nije otišao ni iz Dinama!
"Franjo Tuđman je Hrvaticama i Hrvatima poručio da je dovoljno da 200 obitelji bude bogato i imućno, da će drugi biti osuđeni na preživljavanje, na gubitak radnih mjesta, na ovrhe...". Da je ovo citat komentara nekog anonimnog komentatora sa portala, bilo bi ružno. Ovo su riječi koje, bez zadrške, piše i govori novinar i urednik Sporta u uglednom dnevnom listu. Sramotno i ružno, Mislio sam da osobne animozitete i mržnju nitko, pa ni novinari, ne može izražavati na ovako bezobrazan način. Zaista, dno dna! Pod sankcijama sam, isključite me ako hoćete ali na ovakvu sramotu moram ukazati. Ako bude potrebno, obratit ću se Uredništvu i Upravi Večernjeg lista a razmislit ću i o daljnjoj pretplati. Sramota je ružno lagati a i građanska pristojnost to brani.