Već tradicionalno ususret najvećim svetkovinama vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić komentira crkvene i društvene pojave. Ove je godine ozračje među Hrvatima katolicima u BiH nešto relaksiranije, no svejedno pomućeno novim krizama u zemlji, ali i promjenama klime, ratom u Ukrajini. Poziva na povratak korijenima i baštinjenju istinskih vrijednosti.
Posljednjih dana brojne su katoličke, hrvatske obitelji na okupu. Spremaju se za blagdan Velike Gospe. Čak i u sredinama gdje joj nisu posvećene crkve ili svetišta posebno je svečano. Što vam to govori?
- Možemo konstatirati da, uz slavlje Božića i Uskrsa, ova svetkovina najviše okuplja vjernike u njihovim rodnim župama, svetištima i na obiteljskim ognjištima. Nova su gibanja koja ljude pokreću na okupljanje o slavlju Velike Gospe. Veseli me što je slavlje Velike Gospe posebno obilježeno osobnim ispovijedima, zavjetima, pokorničkim djelima te se tako obnavlja vjera ljudi kroz pobožnost Majci Božjoj. A još mi je draže što nas Gospa povezuje međusobno jer u tim slavljima mnogi se susreću i nakon dulje vremena te obnavljaju drage veze. Mnogi navrate. Ako se i ne vrate trajno u svoj rodni kraj i svoj zavičaj, ipak posjećuju svoje stare roditelje, rodbinu i prijatelje te se pomole na grobovima svojih pokojnika. Dirljivo je vidjeti brojne roditelje koji dovode svoju djecu ili unučad na djedovinu. Neka potomstvo zna korijene, pa makar to bila i ruševina.
POVEZANI ČLANCI:
Zašto ovdašnji vjernici pridaju toliko značenja Gospi, je li to znak da im je pokolebana vjera ili je obrnut slučaj što joj se utječu?
- Majka je ona koja svija obiteljsko gnijezdo. Dok je majka živa, djeca se rado okupljaju oko majčina zagrljaja. Tako je i u vjeri. Gospa je naša Majka. U ozračju profiterstva i utilitarizma današnji čovjek treba srce majčinsko. Isus je s križa darovao svoju Majku nama za Majku. Ona tu majčinsku ulogu posebno vrši kada je dušom i tijelom uznesena na nebo. Okuplja svoju djecu na životnom putu i vodi Isusu. To se događa bez posebnih poticaja i nagovora jer je to potreba ljudskog srca i duha u ovom vremenu koje proživljavamo.
Iako su u tome djelomično korijeni protestantizma, svejedno, kako gledate na pojedine komentare da vjernici, napose na ovim područjima, Mariju stavljaju gotovo ispred Isusa pa graničilo to čak i s idolopoklonstvom?!
- To zaključivanje polazi iz racionalizma. Iako je čovjek ponekad nedovoljno poučen u vjeri, ipak ga srce vodi da traži Boga. Najbrži put do Boga je putem srca koje ga vodi kroz majčinsku ljubav. Ovo vrijeme čudne kulture ili nekulture urušilo je dostojanstvo majčinstva, pa u toj borbi može izgledati pretjerana pobožnost Majci Božjoj. Ali stara narodna kaže: tko Mariju ljubi, taj se ne gubi. Kao što je Sin Božji k nama došao po Mariji, i naš je put prema Isusu upravo po Mariji.
Čak se ističe kako smo na ovim područjima na rimokatolički pozdrav "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i Mariju?!
- U našem hrvatskom narodu posebno je utkana pobožnost Majci Božjoj. U drevnoj tradiciji nije bilo obiteljskog doma bez slike Gospine na zidu. Nije bilo crkve bez Gospine slike ili kipa. U našim obiteljima bila je tradicija zajedničke molitve moleći takozvane propetije: raširenih ruku pet Očenaša u čast pet Isusovih rana te preporuke. Kada je 1954. godine slavljena Marijina godina, u mnogim obiteljima dodatno je zaživjela molitva krunice. Tako da je normalno u katoličkom pozdravu zaživjelo da dodaju Mariju uz Isusa iako je jasno da Boga hvalimo, a Blaženu Djevicu Mariju i svece častimo.
Nedavno je jedan svećenik u Hercegovini oštro kritizirao tajkune što slabo plaćaju radnike, zbog čega se veliki broj ljudi seli, a nerijetki su slučajevi da žene koje planiraju zatrudnjeti poslodavci neće angažirati. U što se pretvara ovo društvo?
- Mnogi propovjednici kritizirali su nepravdu prema radnicima kojima nisu isplaćene zarađene plaće, ali to ne uspije proći u javnost. Prava istina u vezi s bježanjem sa svojeg ognjišta leži u nepravdi: nepravedni zakoni koji ne štite obitelj, majku u blagoslovljenom stanju, dobivanje zarađene plaće itd. Postoji čudna hipokrizija u javnosti: žalimo se da nema potomstva, da nam ljudi odlaze, da nema radnika, zabrinuti smo tko će zaraditi za mirovine itd., a mnogo više činimo da se stanje pogorša nego popravi jer u javnom mišljenju i politici prevladava koristoljublje.
Zašto je danas važnije imati štednju na računu, moderne stanove negoli obitelji? Je li u pitanju sebičnost ili nešto drugo?
- Više sam puta naglasio: ne znam što je gore, bezbožni komunizam ili bezdušni kapitalizam. Kroz relativizam i sekularizam, koje širi nemali broj medija i drugih struktura, tako moćno urušeni su kriteriji vrjednota te je nametnuto javno mišljenje kojem se nije lako oduprijeti. Nažalost, sve to počinje u obitelji, gdje se kao glavni kriterij nameće ono što je korisno i ugodno. Najvažniji kriterij odgoja je odgoj za ljubav i za odgovornost kroz slobodu. Bez spremnosti na žrtvu nema rasta u ljubavi. A bez ljubavi nema sretnog života. Imati, potrošiti i uživati ne čini čovjeka ispunjenim, nego ga to isprazni te se osjeća neostvarenim.
Stalno se zazivaju reforme u Crkvi kako bi pratila suvremene tokove, a neki zamišljaju da će se ispovijed moći obaviti online. Možda putem Vibera, WhatsAppa? Bi li takva "Crkva" imala smisla?
- Reforma u Crkvi treba voditi putem spasenja i postizanja kraljevstva Božjeg, a ne putem koji se nameće u javnosti kao populizam ili konformizam. Sve ljudske odredbe će uvijek biti podložne promjenama ili prilagođavanjima, ali ono što je Božje, to nema nitko vlasti mijenjati, nego prihvatiti i živjeti. Kada je u pitanju sakrament ispovijedi, osobno i sadašnjom svojom pameću mogu tvrditi da se nikada neće vršiti elektroničkim putem. Štoviše, preporučio bih svima da prigodom pristupanja sakramentu pomirenja ne nose uza se mobitele, nego ih ostave dalje od ispovjedaonice. Preporučujem i svećenicima koji ispovijedaju da ne nose mobitele u ispovjedaonicu.
POVEZANI ČLANCI:
S biskupom Ratkom Perićem ste umirovljeni, a identično se očekuje i za biskupa Franju Komaricu. Jeste li zadovoljni svojim nasljednicima?
- Sveti Otac imenovao je naše nasljednike. Ako on ima u njih povjerenja, zašto ne bih i ja imao? Moje je moliti da im Bog dadne mudrosti, hrabrosti i snage da nastave gdje smo mi stali. Kad god me moj nasljednik zatreba, rado se odazivam u skladu sa svojim mogućnostima, ali ga ne želim ničim opterećivati. Svaka je osoba posebna i tu posebnost treba cijeniti i uvažavati.
Jesu li trebali povećati cijenu misa s 20 na 30 maraka?
- Nije moje sada se miješati u odluke biskupa naše Biskupske konferencije. Prihvaćam i cijenim njihove stavove. Činjenica je da visina intencija nije mijenjana godinama, kao i da naši svećenici u BiH nemaju sigurnih primanja. Zato je, npr., većini svećenika u mirovini ili onima u župama s malim brojem vjernika to jedini siguran prihod. Situacija u vezi s tim nije jednaka u zapadnim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, kao u istočnim zemljama i u Bosni i Hercegovini. Također je potrebno reći da se misa ne može platiti jer je ona neprocjenjivi Božji dar pa je ovdje riječ u prilogu vjernika koji daje svećeniku kao nagradu. Dakle, nije riječ ni o kakvoj vjerničkoj obvezi, nego o daru onih vjernika koji žele da se slavi misa za njihove pokojne ili na neku drugu nakanu. Zahvaljujem našim vjernicima koji imaju za to sluha i uzdržavaju svoje svećenike.
U BiH u ovoj godini istodobno uz naznake optimizma gotovo svakodnevno svjedočimo radikalizmu, negativnim porukama, mržnji, pozivima na oružje. Čak i od ljudi koji navodno propovijedaju vjeru. Što im vi poručujete i kakve su vam nade za budućnost?
- Nažalost, nakon svega što smo proživjeli, ljude je lako zatrovati mržnjom. Politizacijom se još više truje javnost. Postoje strukture koje svjesno i s interesom šire takvo ozračje. Gubi se sposobnost za istinu i razgovor potkrijepljen argumentima pa nerijetko dominiraju ideologija i mitologija. Samo će nas istina osloboditi. Za istinu treba hrabrosti i poniznosti. Nitko nije imun na grijeh i na pogreške koji zarazno djeluju na sve, pa tako i na nas koji smo poslani biti navjestitelji evanđelja i promicatelji mira i ljudskih prava. Kada se Boga "istjera" iz javnog života ili se "upotrebljava" ono Božje za sitne ljudske interese, onda je čovjek ugrožen. Treba pomoći da čovjek bude čovjek, da u njemu progovori savjest i istinska čežnja za dobrom. Valja "očistiti" otrov u našim srcima i u međusobnoj komunikaciji, pa tako u medijima i politici. Valja se opredijeliti za dobro čovjeka i ljudi. Bez pouzdanja u Boga nema optimizma.
Počesto se i ovi intervjui pretvore u kroniku loših pojava. Što biste ocijenili pozitivnim, zdravim u vašem narodu, vašoj zajednici, ovoj zemlji?
- Nije naš čovjek ono što dio medija i pojedine politike nameću u javnosti. Treba sići u bazu i s ljudima "kavu popiti" pa ćemo otkriti toliko dobra u ljudskim srcima. Međutim, većina medija to ne istražuju, nego servira ono što golica ljudsku znatiželju. Da nije dobrih ljudi, svijet bi davno propao.
Rat u Ukrajini, nažalost, odavno se pretvorio u utakmicu s lošim ishodom u kojemu se ima dojam da navijači sa strana priželjkuju samo nastavak krvoprolića. Koliko vas ovaj rat podsjeća na BiH i molite li se da mir tamo zavlada?
- Osvjedočio sam se da u ratu najprije "pogine" istina. Laž je mehanizam za stvaranje ratnog ozračja. Gadi mi se slušati kako se pravdaju ubijanje, rušenje, proganjanje itd. Nakon toga ljudi se počnu svrstavati poput navijača na jednu i drugu stranu pa čovjek, njegovo pravo i dostojanstvo prestaju biti presudni u prosudbi. Čim čujem za pojedina stradanja, često unaprijed mogu predvidjeti kako će se u javnosti to protumačiti. Narod je žrtva tih moćnika. Narodna poslovica veli: Teško magarcu kada se konji preko njega tuku.
>> VIDEO Papa Franjo o LGBT zajednici: Crkva je otvorena, ali postoje pravila
…reče kardinal, a na njemu skute optočene srebrom i zlatom.