Oči cijeloga svijeta bile su zadnja četiri dana prošloga tjedna uprte u Vatikan jer je bilo dojmljivo gledati kako se papa Franjo, pozvavši sve predstavnike mjesnih crkava i kardinale u Rim, odlučio obračunati s pedofilijom u Crkvi. Nakon niza skandala to je bilo nužno.
Crkva se morala okupiti na jednome mjestu i odlučiti smrskati glavu toj nemani koja joj je napravila više štete nego svi njezini neprijatelji izvana. Gnjusno je i sramno, doista, gledati i slušati sve što se događalo. No ono što se prošloga tjedna dogodilo u Vatikanu vraća nadu da Crkva ima snage ozdraviti vlastitim snagama, ma koliko je ovo čišćenje stajalo u nedavnim i sljedećim godinama. Obračun sa svećeničkom pedofilijom mora biti nemilosrdan. I bit će tako. To će se tek vidjeti nakon što papa objavi motu proprio za mjesec do dva s detaljnim uputama kako se boriti protiv toga zla nad zlima.
No, dok su s jedne strane oči svijeta bile uprte u Vatikan, kod nas je mnoštvo očiju, ali daleko manje od toga broja bilo uprto u zagrebačku Dubravu, točnije u kapucinski samostan i crkvu sv. Leopolda Bogdana Mandića koju je pohodio hrvatski misionar u Boliviji, kapucin fra Ivica Vrbić.
Bilo je dirljivo gledati prepunu crkvu na večernjoj misi u nedjelju, na kojoj se skupljao milodar isključivo za tu zemlju i te ljude, koja je toliko siromašna da našem čovjeku to teško ide u glavu. I to ne samo siromašna materijalnim dobrima nego i onim moralnim, općeljudskim. Nikoga tako nije mogla ne dirnuti priča fra Ivice Vrbića s kraja mise, kada je opisivao rad svoje misije s još trojicom fratara, kada mu je na ispovijed došla 12-godišnja djevojčica i rekla da je sagriješila jer nije slušala mamu.
Kod nas bi joj svećenik zacijelo udijelio brzo odrješenje i blagu pokoru, ali bolivijski misionar morao je biti jako mudar i pažljiv i pitati je kako to nije slušala mamu jer zna da je najveći broj djece u Boliviji brutalno zlostavljan i da je to zemlja je u vrhu svijeta po broju maloljetničkih trudnoća.
“Rekla mi je da za novac moram spavati s rođakom pa je prvo nisam htjela poslušati, nakon čega je rekla: ‘Ako nećeš milom, onda ćeš silom’“, kazala je djevojčica misionaru koji kaže da u Boliviji curicama ugrađuju kontracepcijske čipove kako ne bi mogle zatrudnjeti pri zlostavljanjima, zbog čega su njihove majke presretne, što je pak drugi dio te stravične informacije.
Crkva je u Boliviji tješiteljica i spasiteljica, kao i u sličnim dijelovima svijeta. Hrani i liječi tu djecu, pomaže ljudima moralno rasti. Svećenici žive u lošim uvjetima i daju sve od sebe ostavljajući srce među tim selima do kojih nema ni asfalta.
Pedofilija u Crkvi ponikla je, kako je rekao papa Franjo, u okrilju klerikalizma, tj. zatvorenih svećeničkih moćnih krugova koji nikome nisu polagali račune. Dakle, to su dvije Crkve. Jedna koja to zapravo i nije.
I kako je rečeno u Vatikanu, mora nestati. I ona druga, Crkva siromašnih, napuštenih i zlostavljanih, zbog koje Katolička crkva i dalje mora nastaviti živjeti.
Što su to kontracepcijski čipovi? Gdje se mogu nabaviti? Zašto krščani misle da Bolivijci žele da ih ovi spašavaju? Zašto je svetac Wojtila ignorirao pedofiliju tolike godine? Jel zbog toga svejedno zaslužio da bude svet? RKC je godinama sustavno prikrivala pedofiliju u svojim redovima, a sad kad više ne može zataškavati, sad će se obračunati s time....kako hrabro...kako licemjerno