Ponosna sam na tatu! On je sa svojim prijateljima i suborcima na naslovnoj stranici knjige Ante Guge „Oluja koju nismo mogli izbjeći". Fotografija na kojoj je tata pokazuje sve ono što nam je govorio o borbi za Hrvatsku, za slobodu! Našeg tate sada više nema, ali ostalo je djelo branitelja – Oluja i slobodna Hrvatska!
Glas Branke Strmote je zadrhtao. Sjetila se oca koji je u ratu napustio sve i krenuo u obranu Hrvatske.
– Mi smo iz Biograda po kojem su stalno padale granate. Imala sam tada pet godina, sestra deset, a brat se tek rodio 1991. U ratu smo se, kada je pucalo, sklanjali na otok. Kad je došla Oluja, tata je samo javio da idemo u podrum. Kad je rat završio, bili smo sretni jer se tata vraća kući. Bio je u Oluji sretan što ide osloboditi Hrvatsku i o ratu je stalno govorio sve do smrti 2005. Ne želim ništa više govoriti nego samo reći – i moj tata je branio i oslobodio Hrvatsku – rekla je Branka Strmota.
– Nama je velika privilegija to što je tata na naslovnoj fotografiji knjige. On bi, da je živ, bio ponosan u najmanju ruku kao što smo mi kad vidimo svoga oca ratnika koji je sudjelovao u Oluji. Od dana kada sam ugledao tu fotografiju i to prvi puta 2006. svaka nova proslava je u nama budila još veći ponos – kaže Brankov sin Josip.
Poslao joj knjigu
Na dan Oluje Branka Strmotu, hrvatskog branitelja, zapovjednika baterije haubica, fotografirao je Chris Helgren, fotoreporter Reutersa, čiji je djelatnik tada bio i Davor Huić, danas Večernjakov kolumnist. Objasnio nam je kako je Branka Strmota doznala da joj je otac na naslovnici Gugine knjige i kako je Ante Gugo, čim je za to doznao, s ponosom poslao knjigu obitelji branitelja iz Biograda.
– Prijatelj mog prijatelja lajkao je tu fotografiju i nju je vidjela Branka te napisala "Moj tata" i stavila srce. Dopisivali smo se, tražio sam i od kolege Chrisa originalnu fotografiju i poslao joj je. Za Branku je sve to bilo jako emotivno – rekao nam je Davor Huić i objasnio kako je zapravo fotografija nastala.
Tvrdi da za nas zbog kolorita i same akcije ta fotografija znači što i fotografija postavljanja zastave na Iwo Jimu Amerikancima.
– Ja sam uoči Oluje bio u Reutersu i taman sam bio na godišnjem na Hvaru. Jedan SIS-ovac mi je rekao dva tjedna prije da, ako mislim na godišnji, treba ići baš tada jer poslije neću moći. I tako je i bilo. Petog kolovoza dobio sam poziv u pet ujutro i krenuli smo za Split pa za Zadar. Kod Sukošana smo krenuli sporednim cestama jer se nije moglo bez papira. Nekako smo prošli i na putu prema Zemuniku čuli smo grmljavinu topova – govori nam Huić.
Desetak, možda i 15-ak branitelja bilo je odlično raspoloženo!
– Vikali su: "Idemo za Benkovac!" i rekli su mi da gađaju njihove položaje. Bilo je tu šest haubica. Branitelji su bili mahom prognanici s benkovačkog područja, a Branko Strmota iz Biograda. Dojmio me se. Bio je krupan, glasan, veseo čovjek. On je bio zapovjednik, mislim da su ga zvali riđi. Chris je snimio fotografiju i uhvatio pravu akciju. Mislim da je to jedna od rijetkih fotografija same akcije jer se posebno u Oluji jako teško moglo snimati samu akciju. Rigorozne kontrole zbog osiguranja i ostalog otežavale su posao, ali mi smo tada uspjeli i ovjekovječili hrvatske ratnike koji su s neopisivim oduševljenjem sudjelovali u Oluji. I sada čujem usklik branitelja s benkovačkog područja: "Idemo kući!" – u dahu nam je kazao Huić, sretan što se preko Fejsa povezao s kćeri Branka Strmote.
Ante Gugo autor je knjige u kojoj je Oluju stavio u povijesni i politički kontekst i napravio kronologiju od 23. svibnja 1985. kad su srpski akademici odlučili da se izradi Memorandum SANU pa do 8. kolovoza 1995. kad se predao cijeli 21. kordunski korpus Srpske vojske Krajine. Sa zadovoljstvom je poslao svoju knjigu Branki Strmoti. Gugo, koji u knjizi koju je izdao Večernji list i koji u njoj piše da je Oluja bila kraj sna o Velikoj Srbiji, isti dan je poslao knjigu u Biograd.
Knjizi dao dušu
– Želio sam napisati knjigu o vojno-redarstvenoj akciji Oluja tako da to ne bude samo činjenični opis tijeka vojnih operacija. Mislim da je jako važno rasvijetliti događaje koji su doveli do toga da mi u Hrvatskoj Oluju nismo mogli izbjeći, što god da smo radili na političkom i diplomatskom području. U opisu svih tih događaja želio sam knjizi dati dušu, onu ljudsku dimenziju koja je potrebna da je ne bi čitali samo stručnjaci. Zato na naslovnicu nismo stavili stereotipnu fotografiju Tuđmana s generalima na kninskoj tvrđavi ili nešto slično, nego smo urednik Žarko Ivković i ja tragali za običnom, humanom fotografijom na kojoj su nepoznati ljudi u akciji. Iz MORH-a smo dobili set fotografija u kojem smo pronašli jednu izuzetno atraktivnu. Na toj fotografiji doslovno se vidi Oluja. Kad se u raspravu o toj fotografiji uključila gospođa Branka Strmota, shvatio sam da sam bio u pravu u odluci da knjigu pišem za čitatelje, a ne samo kao skup činjenica za povijest – istaknuo je Gugo.
Potražite u prodaji na svim kioscima i na mondo.hr za 69,90 kn.
Informirajte se o svim našim izdanjima putem Facebook stranice.
I moze i mora biti ta familija ponosna. Svaka im cast.