Za vrijeme pandemije postojalo je jedno mjesto, zapravo cijeli kontinent, koji je vrijedio za jedinu corona-free zonu u svijetu. Bila je to Antarktika. Slično kao i njezin Sjeverni, i Zemljin je Južni pol bio područje interesa velikih sila zbog tamošnjih velikih prirodnih, prije svega mineralnih bogatstava. S izbijanjem epidemije novog koronavirusa SARS-CoV-2, odnosno njime uzrokovane bolesti COVID-19 neke su od sila odlučile prestati s istraživanjima. Uglavnom se radi o snažnim zapadnim ekonomskim entitetima, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Australiji, pa i Njemačkoj koje su već do sada odvojile znatna sredstva za istraživanje sedmog kontinenta. One istočne, Kina i Rusija, odlučile su nastaviti. Razlog je vrlo jasan, pa čak i uobičajeno predvidiv. Pretpostavlja se da u području Antarktike ima oko 513 milijardi barela nafte.
Da smo u vremenu prije nekih pola stoljeća, rekli bismo kako je to zapravo jedan nebitan podatak jer nema tehnologije kojom bi se ta nafta vadila. Danas, međutim, s iskustvima i tehnologijom razvijenom za istraživanje Arktika tako nešto je moguće. No opet sa zadrškom zbog sporazuma o očuvanju Antarktike odnosno njezina jedinstvenog prirodnog stajališta koji je sklopljen 1959. godine. Taj sporazum koji garantira da nijedna zemlja ne može na teritoriju Zemljina Južnog pola uspostaviti vojnu bazu potpisalo je 12 zemalja, da bi mu 1991. godine bio dodan i protokol prema kojem se u sljedećih 50 godina zabranjuje i eksploatacija prirodnih resursa. To su potpisale 54 zemlje. Taj sporazum ne govori ništa o teritorijalnim razgraničenjima, a o njima se nije nikada ni raspravljalo na nekoj međunarodnoj razini. Primjerice, Australija ističe da polaže prava na čak 42 posto sedmog kontinenta, no svega nekoliko zemalja to i priznaje. Sve to izgleda kao neka sitna svađa oko međe negdje u Zagorju. Međutim, ni Antarktika ne može pobjeći globalnom zatopljenju pa su tako ove godine zabilježene rekordne temperature te su vijesti o odvajanju ogromnih ledenih struktura praktički stalne.
Turisti kao subverzivna akcija
A takvo olakšavanje pristupa kopnu Antarktike olakšava njezino daljnje istraživanje i eksploataciju. To ionako zapravo traje već dvjestotinjak godina tijekom kojih su gotovo pa istrijebljena jata kitova i krda tuljana zbog njihova mesa i ulja. Krenulo je sa, zanimljivo, Falklandskog otočja te se proširilo na cijelo područje Antarktike. Trajalo je to sve do 1982., a konačno završilo tek 2018. godine. Nizom sporazuma konačno se u cijelosti zaustavio serijsko ubijanje rijetkih vrsta sisavaca pri čemu se pojedine od njih polako oporavljaju. No i dalje snažne svjetske ekonomije ulažu jako puno u istraživanje Antarktike. Australija je, recimo, u tu svrhu odvojila 190 milijuna dolara te je jedan od najjačih igrača na tom području. Američki US National Science Foundation za period 2019.-2020. godine odredio je 488 milijuna dolara. Obje te zemlje, zajedno s drugim zapadnim entitetima koji su uključeni u istraživanje Antarktike, najavili su smanjenje tih sredstava. Otvarajući tako šire priliku za Kinu i Rusiju koje se sada optužuje da pod krinkom istraživanja zapravo već vrše eksploataciju velikog ribljeg bogatstva, naftnih rezervi i ruda. Navodno su ove zemlje to radile i prije pandemije, a sada svoje aktivnosti još i pojačale zbog smanjene prisutnosti ekspedicija zapadnih zemalja.
Američki general Charles Q. Brown, zapovjednik pacifičkih zračnih snaga, rekao je kako misli da će uskoro nadmetanje na Antarktici jako sličiti onome na Arktiku. Problem je za Sjedinjene Države što Rusija u ovom trenutku ima više ledolomaca, a i Kina ubrzano gradi nova takva plovila koja su nužna za istraživanje i za uspostavu čvrste prisutnosti na teritoriju koji bi prema sada već davno potpisanom sporazumu trebao biti neutralan i demilitariziran. Pogotovo je zabrinutost oko nadležnosti nad teritorijem Antarktike i njezinim prirodnim bogatstvima pojačana zbog, treba li to posebno naglašavati, Kine. Zemlja koja ima aspiracije postati prvom svjetskom supersilom potpisala je sporazum o Antarktici tek 1983., a onda u 30 godina postavila čak četiri istraživačke postaje. Uskoro će profunkcionirati i peta koja je postavljena nedaleko od Rossova mora. Trebalo bi to biti 2022. godine. Proveli su do siječnja prošle godine 35 misija.
Prve su razmirice oko eksploatacije resursa počele već prije četiri godine kada su se Kina, Rusija, ali i Južna Koreja pobunile protiv proširenja zone zabrane izlova krilova, ljuskara koji je omiljena hrana kitova. Upravo netom prije pandemije Kina je objavila da je kompanija Shanghai Chonghe Marine Industry naručila najveći brod namijenjen izlovu tog sitnog morskog organizma. Od njega se u Kini radi vrlo traženo ulje čije će tržište navodno vrijediti 400 milijuna dolara do 2025. godine. Kineska je vlada prošle godine objavila kako će podijeliti 850 milijuna dolara poticaja kompanijama koje se namjeravaju baviti preradom krilova. Samo je 2014. godine Kina izlovila 54.303 tone krilova. Ne zaboravimo još i turizam, a upravo Kinezi su druga najveća skupina turista koji pohode Antarktiku, najčešće u sklopu ture nazvane “Snježni zmaj istražuje polove”. No zapadne zemlje taj turizam zapravo smatraju svojevrsnom subverzivnom akcijom koja je usmjerena jedino prikupljanju informacija uz koje će Kinezi bolje razumjeti Antarktiku pa onda i bolje provoditi politiku Xi Jinpinga vezanu uz taj kontinent: “razumij, zaštiti i koristi”. No ima i onih koji smatraju da je dizanje frke oko sićušnog račića tek paravan za eksploataciju mineralnih bogatstava. Iako do mogućnosti službene revizije sporazuma o Antarktici treba proći još nekoliko desetljeća, tek 2048. godine, Rusija i Kina već pritišću da se olabave stavke ugovora koje snažno ograničavaju istraživanje i korištenje naftnih i rudnih resursa Zemljina Južnog pola.
Kolike su naftne rezerve?
Kada govorimo o Rusiji u kontekstu navodno velikih naftnih resursa, onda se tu poglavito radi o kompaniji Rosgeologia koja je počela sa seizmičkim istraživanjima prvi put nakon 20 godina. Ne skrivaju cilj – utvrditi rezerve te naftni i plinski potencijal voda oko Antarktike. I ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov potvrdio je kako nitko ne može polagati prava na teritorij Antarktike. Zna i zašto. Rusi tvrde kako su je upravo oni prvi otkrili, a za pandemije je tamo stigao i istraživački brod “Admiral Vladimirski” navodno zato da bi točno locirao gdje se sada nalazi točka južnog Zemljina pola. Kao što tamo prolazi kako bi obilježio 290 godina ruskog oplovljavanja svijeta te 200 godina od dolaska na Antarktiku.
Elektrićna energija je budučnost tako da ovi dva se natječu za ništa.