Očekujemo, predviđamo, procjenjujemo, Marko Polo, vjerujemo, namjeravamo, trebali bismo, mogli bismo, hoćemo, vjerojatno, čini se, projekti, vrata Kine za EU, izgledi, potencijal, prilike, trgovinski deficit, luka Rijeka, uskoro, logistički centri, luka Ploče, nizinska pruga. To je rječnik hrvatske vanjske politike prema Kini od 1992. do 2012. godine. Isti, predvidljiv, dosadan. I potpuno otkriva istinu kako Hrvatska “nimalo ne cijeni tuđe vrijeme kad je riječ o ekonomskim odlukama”. To su zaključili Jasna Plevnik, Stipe Mesić i Ljubo Jurčić, autori knjige “Kina na Balkanu” koja s jedne strane analizira “hrvatsku politiku izjednačavanja razvoja i članstva u EU, zapravo politiku integriranja, ne i razvoja”, te s druge strane razbija stereotipe o Kini i njezinoj ulozi “sile koja ne teži globalnoj hegemoniji”. I danas se Kina u Hrvatskoj promatra kroz stereotipe ili statistiku.
Notorno je da je riječ o drugom svjetskom gospodarstvu, da je prestigla Njemačku, da je najveći svjetski izvoznik, da je Šangaj po tonaži najveća svjetska luka, da je trgovinski deficit SAD-a s Kinom 2011. bio 282 milijarde dolara, da je iste godine njezina trgovina s azijskim zemljama iznosila tisuću milijardi dolara, da u Kini studira 240 tisuća stranih studenata... Ispod statistike događaju se fini procesi u jednoj zemlji s dva sistema, združivanju filozofija socijalizma, marksizma, kapitalizma i konfucijanizma. I sve to s nepopustljivom idejom o harmoničnosti svjetskog poretka. Jednostavno, “Kina prelazi rijeku s osjećajem za kamenje”.
Koristi od Kine
– Kinu se optužuje da je geopolitički opasna ne zato što je to istina nego da se potkopa kompetitivnost njezine ekonomije. Zapad ima psiholoških problema zbog uspjeha Kine. Deng Xiaoping je jednom rekao ako se Kina pretvori u opasnu silu i hegemona, cijeli joj se svijet treba suprotstaviti. Kina ne vodi vojne operacije u inozemstvu i nema vojne baze u drugim zemljama. Kina nema kao cilj sinificiranje svijeta. Još su kineski carevi smatrali da svijet nikada ne može biti osvojen i da se pametni vladari mogu samo nadati da će ga harmonizirati u skladu sa svojim trendovima. Kina, iako velika sila, nije pokušavala voditi politiku natjecanja sa SAD-om i nametanja ostalim zemljama svojih vrijednosti, nego pridobivanja ostalih velikih sila za ideje o izgradnji svijeta harmonije bez arogancije i sile – pojašnjava Jasna Plevnik, članica autorskog “trijumvirata”.
Ističe i kako je Kina pomogla stabiliziranju svjetskog ekonomskog poretka svojim ekonomskim rastom, financijskim injekcijama MMF-u i borbom protiv protekcionizma u G-20.
Početkom 2010. počela je funkcionirati CAFTA, najveća slobodna trgovinska zona zemalja u razvoju, koja obuhvaća Kinu i ASEAN (Brunej, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland), što je 1,9 milijardi ljudi koji trguju prema normama ASEAN-a. Do 2015. zoni bi se trebale pridružiti i ostale članice ASEAN-a. U pripremi tog sporazuma predložila je kriterije koji su bili korisniji za druge zemlje nego za nju.
– Kina je prihvatila takve trgovinske uvjete koji su pomogli izvoz poljoprivrednih proizvoda Malezije, Filipina i Tajlanda, a njoj povećali deficit. Kineski uvoz s tog tržišta zasad raste brže nego izvoz. Kada su se neke zemlje iz Afrike žalile da će ih uništiti uvoz iz Kine, sama si je nametnula kvote na izvoz. Hrvatska i ostale zemlje u regiji nemaju takvo iskustvo s velikim ekonomskim silama Zapada – ističe Jasna Plevnik. Dodat će i kako Kina pretpostavlja geoekonomiju geopolitici i predviđanja da bi do 2030. kinesko gospodarstvo trebalo postati prvo u svijetu, a juan zamijeniti dolar. U tome treba tražiti i motive za nastanak ove knjige.
– Htjeli smo pokazati da Hrvatskoj treba nova vanjska politika slobodna od stereotipa da je Zapad bogat i uspješan, a Istok statičan u siromaštvu. Mislimo da Hrvatska, ali i cijela regija moraju mijenjati svoju sliku svijeta koja kao da se zaledila na 2000. Kina je važna svjetska sila i umjesto da Hrvatska misli kako imati konkretne ekonomske koristi od razvoja Kine, troši energiju na dokazivanje svoje ideološke i geografske pripadnosti Zapadu. Kao da to netko osporava – objašnjava J. Plevnik.
I dok je službena kineska strana i uz ovo izdanje pokazala dinamiku i najavila da ga želi prevesti, s hrvatske strane uobičajen zid šutnje.
– Žao nam je da se to nije dogodilo. Našu knjigu vidimo i kao intelektualni doprinos izlasku iz ove teške krize. U Hrvatskoj je na prvome mjestu politika i koristi od nje. Izbori za Europarlament shvaćeni su kao politička lutrija za stranke i malo tko govori što se u Europarlamentu može napraviti za hrvatske građane, samo se očekuje bingo”, kažu autori. U razumijevanju zemlje koja se “kapitalom pojavljuje tamo gdje zapad odlazi”, potrebno je napraviti dodatni napor.
Bitan faktor
– Najprije, teško je razumjeti Kinu koja je velika i jedinstvena civilizacija, a ne samo država. Zatim, premda živimo u doba kada se svijet oblikuju kao jedno mjesto u Hrvatskoj i u regiji prevladalo je sužavanje svijeta na EU, a sve zbog očekivanja ekonomskog spasa pomoću članstva. Hrvatska je svoje EU strateške ciljeve ostvarivala predugo i možda je to razlog što je zanemarila da je Kina postala bitan faktor svjetskog poretka što uvažavaju Washington i Bruxelles. Popularne su predrasude o Kini kao vječnom izvoru jeftine radne snage i svjetskom proizvodnom pogonu potrošne robe što je komotan pristup, ali nije koristan jer uništava dobre prilike za suradnju s tehnološki i financijski jakom Kinom, zemljom koja je uspjela čak pobijediti i Del Boya, jeftinim DVD-plejerima i ostalim napravama. Hrvatskoj su ostale nevidljive i druge BRICS države, a ne vidi ni novu grupu zemalja u usponu Tursku, Južnu Koreju, Indoneziju i Meksiko. Barem nismo čuli da se o tome raspravlja u Vladi i Saboru i da postoje neke strategije za unapređivanje odnosa s tim zemljama – analizira J. Plevnik.
I dok legalne diplomacije zemalja Balkana uglavnom reagiraju sporo i neadekvatno, dotle “podzemna diplomacija” pokazuje da je savršeno svjesna novih okolnosti pa se i ilegalna trgovina s Kinom u jugoistočnoj Europi odvija na multilateralnom pristupu. Primjer je Rijeka, kao centar kopija kineskih proizvoda, kroz koju prođe roba u vrijednosti nekoliko milijardi dolara da bi se zatim distribuirale na smjeru Rijeka – Brčko – Beograd – Sarajevo. No, inicijative iz Kine ne nedostaje. Poglavito prema Hrvatskoj koja je jedina u regiji bila svojedobno domaćin kineskoj političko-gospodarskoj delegaciji na najvišoj razini. Naravno, od tog “povijesnog susreta” na kraju nije ostalo ništa pa Kina i danas traži više inicijative s hrvatske strane.
– Bila sam u Kini dva puta i fascinirale su me razvojne sposobnosti kineskih vođa da zemlju pomiču iz jedne faze razvoja u drugu složeniju i povoljniju za Kinu. Za novu generaciju kineskih vođa nije važno samo da mačka hvata miševe i osigurava razvoj i po cijenu velikog uništenja prirode, nego da je mačka zelena. Novi kineski lideri bit će usmjereni na politike za rješavanje velikih problema onečišćenja zraka i vode, a mehanizmi za njihovo provođenje već su postavljeni u 12. petogodišnjem planu čije ciljeve obnovljivog razvoja s malo ugljena podržava i Greenpeace. U Kini sam srela mnoge zanimljive ljude kao sina maršala Chen Yia koji je bio jedan od pokretača kineskog otvaranja prema Americi. Krajem 1969. Mao Ce-tung je pozvao četiri maršala da naprave novu geopolitičku strategiju Kine, koja ima na sjeveru i zapadu SSSR, na jugu Indiju a Japan na istoku, a jedna od njih bio je maršal Chen Yi. Oni su stratešku inspiraciju za nove odnose s Amerikom pronašli u djelu Romansa o tri kraljevstva u kojem je opisan strateški princip pravljenja savezništva ili kako voditi politiku ravnoteže snaga – otkriva J. Plevnik.
Sile kapitalizma imaju snažan utjecaj na Kinu, no KP Kine će ustrajati na svome miks-modelu. Kineski politički vrh nije podijeljen kad je riječ o ideologiji te strategiji razvoja zemlje. Kina bi evolucijom, a ne revolucijom trebala dokazati superiornost socijalizma nad kapitalizmom. Dok Amerika misli da svi trebaju slijediti njezin model razvoja i način života, Kina nikome ne savjetuje da slijedi njezin model jer je svaka zemlja posebna.
>>Kina internetom nove generacije nadmašuje Zapad
