Postoji li opasnost od klerikalizacije hrvatskog društva, što se sve češće može čuti u javnom prostoru, zbog djelovanja civilnih katoličkih udruga i inicijativa ili je ta bojazan neopravdana i ideološki uvjetovana? Sociolog prof. dr. Siniša Zrinščak ističe da je klerikalizacija ideološki i emocionalno nabijen pojam, kojem svatko daje značenje koje hoće.
– Crkva je stoljećima duboko prisutna u hrvatskom društvu i dio je tog društva. No građani osuđuju i ne odobravaju miješanje Crkve u politiku, i to, prema istraživanjima, njih čak 80%. Proteklih je godina religija, a ne Crkva, više prisutna u javnom diskursu.
Na civilnoj sceni građani se aktiviraju na religijsko-kulturnoj osnovi. To je pozitivno i legitimno u demokratskom društvu i to nije klerikalizacija.
Ali opasnost je što se to događa u našem ideološki podijeljenom društvu, strašno konfliktnom, jer ne znamo razgovarati. Nema tolerancije, dijaloga, poštovanja osobnosti, što može dovesti do razvoja kulturnog rata između sukobljenih strana. U društvu mora biti prostora da se poštuje drugačije mišljenje i tolerira da se stav bilo koje strane neće prihvatiti – kaže Zrinščak.
Sociolog religije prof. Ivan Markešić tumači da klerikalizacija znači prenošenje ovlasti i dužnosti sa svećenika na laike i da svećenici traže od laika da propovijedaju ono što i oni za oltarom.
– S te strane nema opasnosti od klerikalizacije. Iako je u Hrvatskoj više od 90% kršćana, građani nisu skloni prihvatiti procese obilježene vidom političke klerikalizacije. To pokazuju i reakcije na molitvenu skupinu “40 dana za život”.
Imaju oni pravo moliti gdje god se nađu, pa i pred bolnicama, i nema osnove da im se to zabrani, ali diskriminiraju žene. Nije žena sama ostala trudna, kao da muškarac tu nema odgovornosti, a i nedopustivo je doznati ime žene koja se odlučila na pobačaj.
Predložio bih da molitvene skupine odu pred Vladu i Sabor i mole da Bog prosvijetli pamet Vladi i zastupnicima da donesu primjeren hrvatskom društvu zakon o zdravstvenom odgoju u školama kako bi se djeci kazalo kada, tko, s kime i s kojim posljedicama može stupati u seksualne odnose i da donesu strategiju demografske obnove – poručuje.
Markešić ističe i da nismo u stanju kao Nijemci i Amerikanci prihvatiti da različite skupine na ulici iznose svoje stavove jer, ako nam se nešto ne sviđa, to smatramo teroriziranjem te da to treba ukloniti.
I u SAD-u, kaže, pred klinike u kojima se rade pobačaji dolaze svećenici moliti, u Augsburgu je klinika prestala raditi pobačaje zbog djelovanja katoličkih udruga pa žene idu u München na pobačaj i savjetovanje bez opasnosti od diskriminacije i stigmatizacije.
Upozorava i na anomaliju u društvu u kojem, kad novinar kaže da je ateist, to je dobro i moderno, a kad vrhunski sportaš kaže da je vjernik i zahvali Bogu, onda je to nazadno.
Sociolog Marko Mustapić drži da je suludo heterogeno društvo uvlačiti u priču o klerikalizaciji.
– Ta nazoviklerikalna scena nije homogena, najradikalniji i najkonzervativniji su najglasniji, ali ne bih to svodio samo na katolike. Dio civilnih katoličkih udruga ima podršku Crkve, ali nemaju šanse skupiti pristojnu većinu koja bi podržala zabranu pobačaja.
No legitimno je da nešto traže i da liberalne udruge reagiraju na njih. To je ping-pong između njih jer su jedni i drugi najglasniji – zaključuje Mustapić.
>> Molili ispred splitskog rodilišta: 'Molitvom zaustavimo pobačaj'
Drustvo je sve vise i vise polarizirano, mozda zbog krize, a mozda i zbog "zlokobnijih" razloga. Osobno krivim post-modernizam i relativizam (i u nekim sredinama marxizam) koji je trenutno zadnji krik mode medju avangardnim bien pensantima intelektualnih krugova.