Epidemija koronavirusa dodatno je upregnula administrativne kapacitete ministarstava i drugih upravnih tijela, koja su u mnogim područjima prisiljena na “gašenje požara”, dok su reforme, koje su Hrvatskoj u postepidemijskom razdoblju trebale osigurati pretpostavke za brz i efikasan oporavak, pale u drugi plan.
Ekonomist Željko Lovrinčević kaže, međutim, kako Hrvatska u tome nije izuzetak.
– Sada u EU nitko ne radi na reformama. Sve je stavljeno na čekanje, a države se trude u pandemiji osigurati funkcioniranje javnog sektora i gospodarstva, zbog čega će relativne pozicije zemalja u Uniji ostati zamrznute u vremenu, dok bi Europa u cjelini i SAD mogli zabilježiti pad konkurentnosti u odnosu na Aziju, prije svega Kinu – prognozira Lovrinčević. Upozorava da je Hrvatskoj pritom bitno smanjen manevarski prostor zbog desetljeća nečinjenja.
Povući što više novca iz EU
– Sada plaćamo ljudskim životima ili manjom razinom potpora ono što smo trebali napraviti, a nismo u zadnjih 20 godina, tvrdi Lovrinčević i podsjeća da je Hrvatska samo u sanaciju brodogradilišta uložila 35 milijardi kuna, s kojima smo, kaže, sada u pandemiji svi mogli ostati doma i primati plaću. Uvjeren je kako Hrvatskoj zato sada preostaje jedino da pokuša održati perspektivu brzog ulaska u eurozonu kako bi očuvala stabilnost financijskog sustava i povući što više novca iz europskih fondova i instrumenta za oporavak. Ideji da se gospodarstvu pomogne povećanjem deficita oštro se protivi jer, upozorava, Hrvatska nema manevarski prostor kakav imaju Italija ili Španjolska koje su jednostavno prevelike da bi EU dopustila njihov bankrot.
Iako vremena nisu najsretnija za reformske zahvate, ministarstva se trude pokazati kako, uz puko održavanje sustava, imaju planove za razvoj.
Zdravstveni je sustav prva linija borbe protiv koronavirusa. S prijeko potrebnom cjelovitom reformom debelo se kasnilo i prije pandemije, no ministar Vili Beroš sada je pripremio plan reforme i čeka zeleno svjetlo za njegovu provedbu. Njezin sastavni dio je, među ostalim, plan implementacije mjerenja ishoda liječenja, što je ključno da bi se uopće znalo koliko je neka terapija učinkovita. Neracionalan i prezadužen zdravstveni sustav ozdraviti treba smanjenjem broja bolnica i njihovom akreditacijom, čime bi se podigla kvaliteta liječenja i dobili centri izvrsnosti. Zdravstvo je svake godine skuplje pet do deset posto, a svaki mjesec generira 220 milijuna kuna duga. Ukupni dug je 11 milijardi kuna, što su sve su to problemi koji nadrastaju pandemiju, a ona ih dodatno otežava.
I Ministarstvo rada je među resorima kojima je COVID donio najviše posla, vezanog uz organizaciju i isplatu državnih potpora za čuvanje radnih mjesta, pri čemu je pohvalna brza reakcija s predlaganjem mjera i spremnost da se one dorađuju u hodu. Da nije bilo epidemije, moguće je da bi se taj resor upleo u duge pregovore sa sindikatima oko plaća u javnom sektoru ili promjene radnog zakonodavstva, no potpore su se nametnule kao prioritet. U taj je resor nakon izbora prebačen i sustav socijalne skrbi te se ministar Josip Aladrović zajedno sa jezgrom tog resora još uhodava, dok problemi s ilegalnim domovima i zaštitom starijih osoba pokazuju ogromne propuste unutar sustava brige o starijim građanima.
U resoru poljoprivrede pandemija je dodatno produbila probleme s likvidnošću, tržišnim poremećajima u kratkim lancima opskrbe, dampingom, skladištenjem... No, natječaji i dodjela potpora iz Programa ruralnog razvoja (PRR) uglavnom idu po planu i daju rezultate u vidu rasta poljoprivredne proizvodnje u 2020. za 4,7%, na gotovo 19 milijardi kuna. Ministarstvo radi na izmjenama trenutačno najomraženijih zakona o poljoprivrednom zemljištu i nepoštenim trgovačkim praksama te digitalizaciji poljoprivrede.
Funkcionalno spajanje općina
Ministarstvu obrazovanja trenutačno je glavni posao kontrola zaraženih učenika i nastavnika te objašnjavanje tko i u kojem trenutku prilikom samoizolacije ima prava i kakva. No pritom nastoje raditi i na definiranju nekoliko ključnih problema sustava – dokinuli su pritiske na nastavnike anonimnim prijavama, izmijenili Zakon o udžbenicima kako bi poduprli strukovno obrazovanje u deficitarnim zanimanjima, pripremili izmjene kvalifikacijskog okvira u visokom obrazovanju...
Među resorima najpogođenijima pandemijom je i promet, ali u resornom ministarstvu ipak nije zbog toga sve stalo. Tako je, među ostalim, HŽ Putnički prijevoz potpisao ugovor s Končar Električnim vozilima za nabavu 21 elektromotornog vlaka vrijedan 844,7 milijuna. Ta nabava se sufinancira iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. u sklopu projekta Obnova voznog parka HŽ Putničkog prijevoza novim elektromotornim vlakovima, što je dobar primjer kako Hrvatska u novu europsku financijsku perspektivu i plan oporavka može ugraditi interese svoje industrije.
No koronakriza je zaustavila neke projekte poput uvođenja novog sustava naplate cestarine na autoceste koji je trebao krenuti u implementaciju početkom sljedeće godine.
Za “majku svih reformi”, onu u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, ni do izbijanja pandemije nije bilo previše volje, a koronavirus ju je potpuno gurnuo iz fokusa jer velike krize nisu dobra podloga za, primjerice, otpuštanja, promjene u sustavu plaća u javnom sektoru ili smanjenje broja općina.
Kad se radi o funkcioniranju lokalne samouprave, u resornom ministarstvu nadaju se da će se stvari donekle srediti funkcionalnim spajanjem općina do kraja 2021. godine. Iako ovakvo spajanje ne mora značiti i manji broj općina i malobrojniju lokalnu administraciju, manje općine sa slabašnim prihodima mogle bi barem smanjiti troškove, ali i osigurati bolju uslugu za građane kroz zajedničke vrtiće, komunalne tvrtke, odlagališta i sl.
Jedina i prava reforma odnosi se na pravosudni sustav. Tako dugo dok se ne uspostavi red sve ostalo nema svrhe.