Kad se pročita ono što piše trenutačno najpoznatiji profesor ekonomije na svijetu, grčki ministar financija Yanis Varoufakis, jasno je zašto je grčka vlada na tolikom udaru medija, a osobito Varoufakis, profesor koji je ekonomiju predavao u Velikoj Britaniji, Australiji, Belgiji, SAD-u, a sad je šef katedre za političku ekonomiju na Fakultetu ekonomskih znanosti u Ateni.
Tiražan kao "50 nijanse sive"
Varoufakis, naime, vraća u život Karla Marxa i piše kako nam je kapitalizam "dao moć da zamislimo budućnost bez siromaštva, u kojoj naši životi neće biti na milosti i nemilosti neprijateljske prirode. U isto vrijeme, baš kao što je priroda proizvela Mozarta i AIDS služeći se istim mehanizmima, i kapital je proizveo katastrofalne sile svojom tendencijom uvođenja nesloge, nejednakosti, rata širokih razmjera, uništenja okoliša, pa tako i financijskog rasula. Istim zamahom stvorio je – bez reda i razloga – bogatstva i krizu, razvoj i nestašicu, napredak i nerazvijenost." Piše to Varoufakis u uvodu svojoj knjizi "Globalni Minotaur", koja ovih dana izlazi u Zagrebu u izdanju Profila. Francuski ekonomist Thomas Piketty u svom "Kapitalu 21. stoljeća" donosi podatke koji pokazuju razmjere sve veće nejednakosti u svijetu i predlaže uglavnom samo veće poreze bogatima, ali i to u nekoj budućnosti, jer sad kapital bježi u zemlje s manjim porezima.
Dok Piketty tako zapravo i ne udara na sam temelj kapitalističkih odnosa, Varoufakis pita: "Može li itko pobiti jednostavnu tvrdnju da kapitalizam ima čudnu sposobnost da sam sebi podmeće nogu? Pa podsjeća i da američki New Deal zapravo nije uspio izvući zemlju iz krize, SAD je upao u novu krizu 1938. godine i tek je 2. svjetski rat, kad je država nemilice trošila, završio priču o velikom padu koji je počeo još 1929. "Rat je SAD-u donio vojnu i ekonomsku moć bez presedana. Ali je istodobno stalno podsjećao na nemoć SAD-a da nadvlada posljedice 1929. dok japanska mornarica nije poslala svoje bombe i torpeda na Pearl Harbor", piše Varoufakis. Grčki ministar financija, umjesto da pregovara, kolegama drži predavanja, izvijestili su ovih dana novinari iz Bruxellesa. Međutim, možda bi bilo dobro čuti ministrova predavanja jer stvari nisu tako jednostavne kako ih ponekad prikazuje njemački visokotiražni tisak – da grčki cvrčci odnose ono što njemački mravi zarade. To pokazuju i podaci koje je objavio britanski Guardian ovih dana, prema kojima lavovski dio novih kredita koje dobiva Grčka odnose banke, pa europski mravi zapravo nadoknađuju loš plasman europskih bankara. Varoufakis u jednom od predavanja s početka lipnja kazao kako su poslije uvođenja eura mravi svuda vrijedno radili, jednako u Njemačkoj kao i u Grčkoj. "Mravima nigdje nije bilo lako sastaviti kraj s krajem. Ni njemačkim ni grčkim mravima.
Neodgovorni su i vjerovnici
S druge strane, njemački i grčki cvrčci organizirali su sebi veliku zabavu za koju je plaćao financijski sektor. Kad je počela kriza, mravi sa sjevera i osobito oni s juga pozvani su da financijskim injekcijama izbave cvrčke u obje zemlje. Mravi su tu operaciju skupo platili. Osobito mravi u Grčkoj, ostajali su bez radnih mjesta, kuća i mirovina, a njemački mravi osjećali su se prevarenima slušajući o milijardama koje odlaze u Grčku dok njihov standard stagnira unatoč produktivnom radu. Kad je riječ o grčkim cvrčcima, mnogi su nastradali, ali oni najveći i najdeblji nisu se morali brinuti: nezarađeni novac odvukli su u Ženevu, London i Frankfurt i smijali se cijelim putem do banke", rekao je Varoufakis. Ključ grčke krize vidi u manama monetarne unije. Grčka je, naime, i prije imala trgovinski deficit s Njemačkom, a neravnoteža se izravnavala deviznim tečajem. Prije uvođenja eura, novac koji su njemačke kompanije zarađivale u Grčkoj i ostalim zemljama gomilao se u frankfurtskim bankama. Priljev je povećavao ponudu novca i snižavao kamatnu stopu. Kad je uveden euro, bankari su procijenili da rizika više nema pa su plasirali novac tamo gdje su kamate bile više nego na sjeveru, u Grčku, Irsku, Španjolsku.
-Val zajmova iz Frankfurta, Nizozemske i Pariza preplavio je Atenu, Dublin i Madrid, banke nisu morale strahovati od devalvacije drahme ili lire jer svi su prešli na zajedničku valutu, a mamila ih je fantazija o besplatnom riziku, fantazija rođena na Wall Streetu, gdje je proces financijalizacije i počeo- rekao je Varoufakis, a u knjizi "Globalni Minotaur" objasnio je korijene krize koja je krenula s Wall Streeta 2008., zatresla svijet i do danas zapravo nije riješena. Pikettyjeva knjiga ide kao Agatha Christie ili bezbrojne nijanse sive, a i Varoufakis će očito biti tražen pa se čini da je došlo vrijeme kad mnogi misle da nam valja proučavati ekonomske zakone kako se ekonomija ne bi bavila nama, što sad čini u Grčkoj, a bogme i u Hrvatskoj. Djela grčkog ministra financija obiluju mnogim poznatim likovima, nije tu samo mitski Minotaur nego i zmajevi, zombi-banke, Faust, Matrix i Terminator, a materija koju ekonomisti inače odijevaju u nerazumljive rečenice bliska je i čitateljima bez ekonomskog predznanja.
U Varoufakisovoj knjizi otkrit ćete tako tko je to svjetsko čudovište, globalni Minotaur. Za razliku od krimića, ovdje je odmah jasno da su to Sjedinjene Države. SAD kao globalno svjetsko čudovište gutalo je godinama svjetske viškove robe i kapitala, apetitom stvorenim dvostrukim deficitom, trgovinskim i proračunskim deficitom, oslanjajući se na "stalni priljev danka s periferije u globalno središte". Poticane američkim dvostrukim deficitom, vodeće svjetske ekonomije koje su bile u suficitu (kao Njemačka, Japan, a poslije i Kina) naveliko su proizvodile ono što su Amerikanci nemilice trošili, piše Varoufakis. O tome govore i drugi ekonomisti upozoravajući na velike viškove robe koji nastaju u Njemačkoj i koji moraju negdje naći kupce, u Grčkoj ili možda i u Hrvatskoj. Ako u tim zemljama kupovna moć i nije velika, tu su banke da uhvate kupce u zlatne kaveze kredita koji se nude na sve strane, a kad malo popusti jagma za kreditima, ponudi se nešto kao švicarski franak, čaroban jeftini kredit. Ako su u takvim slučajevima dužnici neodgovorni, neodgovorni su i vjerovnici, ističe.
-Kad je bankar siguran da će država pohitati spasiti ga, nema nikakvog razloga da se plaši, da ograničava zajmove koje daje uz naknadu. Dok države bankarima nameću pravila kako bi ograničile njihovu težnju da u dobrim vremenima daju zajmove koji vode u krah, bankari nalaze načine da ta pravila preusmjere, i to suprotno od općeg društvenog interesa. I, kako bankari imaju veću ekonomsku moć nad političkim čelnicima državnih institucija nego što imaju obični građani, stavovi bankara imaju težnju nadvladati- objasnio je Varoufakis u svojoj knjižici koja je upravo izašla u Beogradu "Ovaj svijet može biti bolji" s podnaslovom "Moji razgovori s kćeri o ekonomiji", koja o ekonomiji govori na još jednostavniji način od "Globalnog Minotaura".
Minotaur je prema mitu neobuzdani polučovjek-polubik koga su zato držali u labirintu, a hranili dankom koji su Atenjani plaćali Kreti: svake godine sedam djevojaka i sedam mladića. Minotaur, naravno, nije pozitivan lik, ali u svjetskoj ekonomiji odluka SAD-a da će povećavati deficit, umjesto da ga smanjuje, održavala je stabilnost svjetske ekonomije. "Krah iz 2008. dogodio se kad je globalni Minotaur teško ranjen. Dok je vladao svijetom, šake su mu bile nesmiljene, vladavina bešćutna. Ipak, dok je bio dobra zdravlja, održavao je svjetsku ekonomiju u stanju ravnotežne neravnoteže, pružao je određenu stabilnost. Kad je nastupilo ono neizbježno, kad je pao u komu 2008., svijet je upao u dugu krizu. Dok ne nađemo način da živimo bez te zvijeri, krajnja neizvjesnost, produljena stagnacija i povratak velike nesigurnosti bit će naša svakodnevica." Varoufakis nudi još nekoliko subverzivnih tvrdnji. Primjerice, piše, dobit u tržišnim društvima proizvodi se kolektivno, a naknadno je prisvajaju oni koji imaju veću društvenu moć, uz aktivnu pomoć države. Zaista, teško je prihvatiti da većina vjeruje da sami privatni poduzetnici proizvode dobit jer nje nema ni bez radnika ni bez mnogih drugih u višeslojnom modernom društvu, pa slabije ulaganje u znanost, koja je po uvjerenju mnogih Hrvata ona koja samo troši novac, može imati neugodne posljedice, da država nije u stanju, primjerice, povući novac iz zahtjevnih europskih fondova, kako su to ovih dana upozorili znanstvenici. Dakle, tvrdi grčki profesor ekonomije, država ne dijeli dobit poduzetnika u korist najslabijih, u što smo uvjereni, nego samo raspoređuje ono što su svi zajedno zaradili.
Varoufakis je prvo izdanje "Globalnog Minotaura" objavio 2011. godine kad je Grčka tek bila u drugoj godini navodnog izvlačenja iz krize. "Tek kasnije sam postao svjestan ironije što koristim grčku metaforu, onu o minojskom Minotauru da obrazložim međunarodnu katastrofu čija će najveća žrtva biti upravo sama Grčka", napisao je u uvodu drugom izdanju, za koje je priredio i novo poglavlje. Što sad očekuje Varoufakis od najjačih europskih zemalja, u prvom redu Njemačke? Podsjeća na promjenu poslijeratne politike prema Njemačkoj, o kojoj su odlučile Sjedinjene Države. Dok je prva odluka Saveznika bila da se Njemačka pretvori u poljoprivrednu zemlju pa su se iz okupirane zemlje odvlačile tvornice u Francusku, primjerice, a pogoni zatvarani, u Washingtonu je donesena odluka da se Njemačka rehabilitira. "Bez takve promjene stava ne bilo moguće mirno i demokratsko ujedinjenje Europe. Bilo je potrebno da netko odbaci moralističke prigovore i bez predrasuda pogleda zemlju okovanu spletom okolnosti koje bi i u budućnosti nastavile reproducirati sukobe i fragmentaciju širom kontinenta. Amerika, koja je iz rata izašla kao jedina zemlja sposobna da ponudi pomoć drugima, učinila je upravo to", istakao je svom govoru Varoufakis. Zaista, mora li Grčka pasti na koljena i gladovati usred bogate Europe kako bi se istjerala do kraja politika u kojoj bankari nikad ne odgovaraju za svoje odluke i plasmane? Jer, čak i kad otpišu dugove, kao što su to djelomično učinili u slučaju Grčke, bilo bi dobro znati koliko su prije toga zaradili na visokim kamatama u južnim zemljama.
Kad se govori o grčkim dugovima, zaboravlja se početak priče, kad je "Grčkoj uskraćena pomoć i kad je morala posuđivati uz lihvarske kamate te je sve dublje zapadala u insolventnost nastojeći pregrmjeti oluju", podsjeća grčki ministar financija. U knjizi ima još zanimljivih podsjećanja. Primjerice, kako je Ronald Reagan ulaskom u Bijelu kuću 1981. obećao maknuti vladu s puta Amerikancima, pustiti im da zadrže svoj dobitak i dopustiti da žive kako žele. Međutim, dogodila se kombinacija velebnog povećanja vojnih troškova, koji su znatno nadmašili sitne uštede na socijalnim davanjima, i znatnog smanjenja poreza imućnima, pa se dogodila najveća eksplozija vladina deficita pod vladom koja je najžešće govorila protiv vladine rastrošnosti. Varoufakis podsjeća i da su 1997. godine Nobelovu nagradu za ekonomiju dobili Robert Merton i Myron Scholes za razvoj pionirske formule "za vrednovanje dioničkih opcija". Odbor za nagradu bučno je najavio kako je njihova metodologija otvorila put ekonomskim procjenama u mnogim područjima. Generirala je i nove tipove financijskih instrumenata i omogućila efikasnije upravljanje rizicima u društvu, hvalio je Nobelov odbor nagrađene. Međutim, već za nekoliko mjeseci ta je hvaljena formula prouzročila spektakularni višebilijunski slom, propast najvećeg hedge fonda LTCM-a, u koji su Nobelom ovjenčani ekonomisti uložili sav svoj prestiž i jamčevinu poreznih obveznika punih povjerenja", objašnjava Varoufakis.
Rješenje valutna unija
Bio je to samo probni test za ono što se dogodilo 2008, a razlog je jednostavan: golema ulaganja zasnivala su se na neprovjerivoj pretpostavci da netko može procijeniti vjerojatnost događaja za koje njegov model pretpostavlja ne samo da su nesigurni nego da su i nepodložni teorijskom objašnjenju. Svi znaju danas što je CD, ali što je CDO? To je bio novi financijski instrument – "kolateralizirana dužnička obveza" – koji je potaknuo brz rast i prikazao pretjerane investicije sigurnijima nego što su ikada bile. Sve do havarije koja je bila neizbježna, piše grčki ministar, objašnjavajući kako je jedan takav CDO sadržavao miks dijelova različitih zajmova, s različitim kamatnim stopama i različitim rizikom neispunjavanja obveze plaćanja. Pretpostavljalo se da vjerojatnost nenaplativosti jedne sastavnice CDO-a nije povezana s vjerojatnošću neispunjavanja drugih dijelova CDO-a, da ne treba uzeti u obzir mogućnost krize u kojoj Bob izgubi kuću iz istih razloga zbog kojih Jane izgubi posao. Upravo ono što se dogodilo.
Kriza je dovela i do tzv. bankruptokracije. Što je to? Sustav u kojem banke koje su zapravo propale i dalje diktiraju vladama. Koja su rješenja? Varoufakis navodi više mogućnosti, jedna od njih je stvaranje međunarodne valutne unije, a druga suradnja između Brazila, Kine, Argentine, Indije, Turske i pojedinih afričkih zemalja kako bi se stvorio novi mehanizam recikliranja viškova. "Činjenica da bi oni gurnuli naše zapadne bankruptokracije na rub, dodatno je zadovoljstvo", zaključuje Varoufakis.
>>'Ne igraj se Tsiprasu, drahma bi ubila Grke'
>>Razlog za ostanak u eurozoni? 'Uništili smo strojeve, ne možemo tiskati drahmu'
Komunizam je šarena laža.