Dući Kurobasi cijeli dan su na mobitel stizale čestitke i poruke zahvale. Jedan od organizatora prve koride u Dalmatinskoj zagori nije krio zadovoljstvo.
– Prošlo je kako smo i očekivali – kao pravi dernek. Samo pozitivni komentari. Kažu da nitko nikad nije ovako nešto priredio u Zagori. Bikova je bilo 28, a posjetitelje je nemoguće izbrojiti. Najvažnije je da je bilo dovoljno hrane i hladnog pića. Nitko nije ostao gladan. Ispeklo se 170 janjaca i 513 kilograma ćevapa... – kaže nam Dućo, koji je na šampionskoj koridi imao i svoja dva predstavnika, Kukana i Bjelana. Oba su pobijedila.
Pravilnik iz 1994.
– Svaki od 28 bikova imao je samo po jednu borbu, da se ne umore. Korida se sastoji u tome da se malo pohvataju rogovima, pa koji je jači ostaje, a koji je slabiji, bježi. Nema tu ozljeda. Imali smo 14 pobjednika. Nema četvrtfinala, polufinala i finala. Ponosan sam na svoje bikove, temeljito smo se pripremili za koridu. Kako? Pa, šetnjom... Znali smo proći i po 12 kilometara na dan. Šetnja u prirodi i u društvu – smije se taksist Dućo.
Kako mu je, pitamo, došla ideja o koridi?
– Odlazimo na svaku koridu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, to nam je hobi. Kako smo svi mi vlasnici bikovi ujedno i prijatelji, zajedno pijemo i jedemo, odlazimo jedni drugima. Nagovorili su nas da i mi napravimo koridu. Mislim da smo uspjeli. Napravili smo nešto što se nikad nije vidjelo u Dalmatinskoj zagori – ističe Kurobasa. U organizaciji su i bili Andrija Ljubić, Josip Biletić i Ivica Baran. Posebna poslastica bila je, ističe, borba najatraktivnijih bikova na Balkanu – Kobre u vlasništvu braće Tubić i bika Zrće kojeg je u Radošić doveo Julijan Jukić Bršnarević. U borbi najavljenoj kao borba “visokog rizika” Kobra je bio jači. Ne zovu ga bez veze strahom i trepetom Balkana. Zanimljive borbe vodile su se i između Gringa i Zlatonje, Šarca i Svilajca, Ronalda i Bakija, Kukana i Krilana... Program je vodio novopečeni političar performer Enio Meštrović Ričard.
– Iduće godine slijedi nova fešta, druga korida druge nedjelje u srpnju – kaže Kurobasa. Radošić je već poznat po svojoj Bikijadi u ograđenoj areni u stoljetnoj šumi hrasta medunca. Pravilnik o tom natjecanju usvojen je 1994. godine s ciljem, kako kažu u selu, zaštite tih plemenitih životinja kojima je usađen nagon za dokazivanjem u vidu borbe. Onuda tih dana prođe više od 10.000 posjetitelja iz Hrvatske i inozemstva. U tom kraju stočarstvo je bilo važan izvor prihoda lokalnog stanovništva. U selu Škopljanci uređen je čak i Muzej za bika. Bikijade i koride redovito izazivaju bijes udruga za zaštitu životinja, a na prigovore da se životinje zlostavljaju, vlasnici samo odmahuju rukom i kažu da oni najbolje znaju što treba njihovim životinjama.
Bikovi u koridi, na utrkama
– Ovo je naša tradicija – kažu. U Hrvatskoj se borbe održavaju u desetak sela, uglavnom u Dalmaciji. Popularne su i u susjednoj BiH, gdje je prije nekoliko dana teško ozlijeđen 31-godišnjak kojeg je po povratku s koride u Posušju ozlijedio njegov bik. Koride se vežu najčešće za Španjolsku, no održavaju se i u Portugalu i nekim južnoameričkim državama. Španjolski parlament donio je zakon kojim se od 2012. zabranjuje održavanje borba bikova. Poznata je i utrka s bikovima, španjolski običaj. Pravila su jednostavna – masa ljudi trči pred bikovima i kravama gradskim ulicama, pazeći da ih oni ne nabodu. Ona najpoznatija, u Pamploni, koja se organizira na blagdan sv. Fermina, i o kojoj je pisao i Ernest Hemingway, drugu godinu zaredom otkazana je zbog pandemije koronavirusa.
– Javno zdravlje je prioritet – rekao je gradonačelnik Enrique Maya.
Za razliku od spanjolske koride tu nema mrtvih bikova..tu se bikovi pola sata njuskaju kruze i sveukupno borba traje par minuta koja je vise guranje..kao kod japanaca sumo borbe..bik koji osjeti da je ovaj drugi jaci jednostavno pobjegne i borba zavrsena