Otkad su proglašeni rezultati predsjedničkih izbora, Milanović nije krio da ne podnosi Kolindu Grabar-Kitarović. Zna se da nije plakao ni što je Josipović izgubio, što će reći da mu nisu dragi ni bivši predsjednik ni nova predsjednica. U svojoj samoživosti on zacijelo misli da predsjednik države kraj njega nije ni potreban. Ne jednom je pokazao da mu zapravo nije potreban nitko tko nije hrana za njegov ego.
Zašto ga, što pokazuju i ankete, ljudi ne vole? Ne samo zato što kao predsjednik Vlade nema nikakve rezultate nego zato što vide da ni on ne voli njih. Evo samo dva od desetaka, stotina primjera. Ako mu, na primjer, u Saboru neki zastupnik postavlja neugodno pitanje, a umjesto da mu odgovara, on ga vrijeđa, kako može zadobiti simpatije građana kad bi mu i oni htjeli postaviti još neugodnija pitanja? Ako ga neki profesor uhvati u neznanju, a on ga, umjesto da neznanje prizna i da se ispriča, vrijeđa rugajući mu se kao “povjesničaru iz Špičkovine”, kako ga ljudi mogu voljeti kad je golema većina njih iz Špičkovine, to jest običan svijet radi kojega bi premijer i trebao postojati. Ali on očito ne postoji radi njih nego radi sebe, te rasistički ponižavajući “povjesničara iz Špičkovine” ponižava sve njih. I takav je upravo ovih dana doživio još jedan težak poraz, da ne kažem da je osramoćen. Najgore je što je taj poraz doživio ne odazvavši se na poziv osobe, predsjednice države, koja pridobiva simpatije ljudi ponašanjem posve suprotnim Milanovićevu. Ona je od njega obrazovanija, pametnija, zna više jezika, on nema ni grama njezine reputacije u svijetu, a ipak je obična, pučka, narodna, predsjednica iz Špičkovine.
Došli su na Pantovčak manje-više svi predsjednici parlamentarnih stranaka koje je pozvala na razgovor o stanju u zemlji, pa i oni čiji su svjetonazori u većoj opreci s njezinim nego Milanovićevi – Vesna Pusić, Damir Kajin, Milorad Pupovac, Nikola Vuljanić, Nedžad Hodžić i drugi. Ima li išta logičnije nego da na početku mandata predsjednica države pozove na razgovor predsjednike parlamentarnih stranaka kako bi o bitnim temama u državi ona čula njihova mišljenja a oni njezino? I njihova je i njezina obveza prema biračima da o tim mišljenjima znaju što više kako bi donosili što bolje odluke o kojima ovisi sudbina zemlje. Jesmo različiti, ali interes nam je isti – bio je to jedan od najvažnijih naglasaka sudionika razgovora na Pantovčaku u izjavama za medije. A svi odreda su rekli kako su razgovorima iznimno zadovoljni i ocijenili ih korisnim.
Bili na vlasti ili u oporbi, oni su obnašatelji vlasti u Hrvatskoj, i to najviše, saborske, “iznad koje je samo Bog”, a u 93. članku Ustava piše: “Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.” Dakle, nije ih predsjednica države na razgovor pozvala iz paradnih razloga ili da istakne i nametne svoj državnički autoritet, nego baš po slovu Ustava. I po slovu Ustava i po svojoj mnogo puta u predizbornoj kampanji isticanoj težnji za novim zajedništvom kojim bi se nadvladale duboke i teške podjele u društvu. O tim podjelama imam “izdvojeno” mišljenje, ima ih u svim pa i mnogo razvijenijim demokratskim društvima, ali predsjednica će puno učiniti ako pokraj, ili iznad tih podjela, i kad se one ne mogu ni ublažiti ni ukloniti, interes države promovira kao zajedništvo i lijevih, i desnih, i srednjih.
Baš je u tome Milanović izostankom s Pantovčaka doživio najteži poraz. Dakle, nije ga bilo na razgovorima u kojima je prvi put poslije rata i Tuđmana netko uspio ujediniti Hrvatsku na zajedničkom državnom interesu koji se pokazao jačim od razlika među onima koji ga trebaju ostvarivati. Bi li došao da je siguran u još jedan mandat? Vjerojatno bi. Ali to bi tada bio netko drugi, netko tko državu i njezine interese ne podređuje sebi, a ne Zoran Milanović koji zna da on i SDP ionako uskoro odlaze. Zaključno rečeno – na Pantovčak nije otišao jer bi se osjećao poniženim da se uzvisio iznad svojih slabosti.
>>Koliko građani vole predsjednicu i što misle o prijevremenim izborima
>>Kolinda Grabar-Kitarović i Vesna Pusić: Zaustaviti ekstremnu političku polarizaciju u zemlji
Milanović nije prihvatio činjenicu da je SDP izgubio predsjedničku kampanju, zna da i on odlazi uskoro. Nadam se što prije.