Zoran Milanović novi je, peti predsjednik Hrvatske. Hrvatska je izabrala promjene poklonivši kandidatu ljevice znatnu prednost u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović. U samo nekoliko tjedana kampanje bivši se premijer uspio nametnuti kao novo političko lice i pobijediti ne samo sad već bivšu predsjednicu nego i moćnu stranačku mašineriju HDZ-a.
Peta promjena na Pantovčaku nova je dionica u demokratskom razvoju Hrvatske. Društvo opterećeno ostavštinom bivšeg sustava i Domovinskog rata grčevito se bori za prelazak iz postkomunističke paradigme u onu modernu, demokratsku. Velik broj kandidata u prvom krugu, protestni glasovi i populizam sastavni su dio toga preoblikovanja. Bitno je naglasiti da se u konačnici znatan broj tih glasača priklonio jednom od nositelja mainstream politike i tako ponovno ostavio nedorečenom priču o trećem putu u Hrvatskoj. Barem za sada. Nova dionica na tom putu bit će Škorin pokušaj okupljanja desnice, što će istodobno biti novi, zahtjevan ispit za hrvatsku tranziciju.
I ovaj izborni ciklus otvorio je ideološke podjele – na sreću, ovaj put minimalno na prijeporima iz Drugoga svjetskog rata – koje su bile krajnje oružje za mobilizaciju vlastitih birača. Za odmak od te paradigme očito će nam trebati još tri-četiri izborna ciklusa.
Zoran Milanović od sinoć je predsjednik svih građana. Ma koliko to zvučalo kao istrošena fraza, logičan je i jedini okvir koji nam nudi demokracija. Sinoćnji govori novog predsjednika i njegove prethodnice daju nam za pravo vjerovati kako se hrvatsko društvo, unatoč svojim prirodnim razlikama (kada su one unutar demokratski prihvatljivih vrijednosti), razvija u politički odgovornu zajednicu koja uvažava razlike i spremna je na suradnju oko strateških nacionalnih ciljeva. I Milanović i Grabar-Kitarović u svojim završnim govorima pokazali su se državnicima uvažavajući jedno drugo te svoje i suparnikove glasače.
Sada su na redu Zoran Milanović i Andrej Plenković. Ulazimo u vrijeme intenzivne i zahtjevne kohabitacije. Predsjedanje Europskom unijom, kriza na relaciji SAD – Iran, Brexit samo su dio vanjskopolitičkih izazova u kojima premijer i predsjednik moraju pokazati političku i ljudsku zrelost. Ubrzo nakon toga čeka ih još jedan ispit – istek mandata šefu SOA-e, agencije koja se potpuno nezasluženo našla u središtu ove kampanje.
Ovi će izbori utjecati i na odnose unutar dviju najjačih političkih stranaka. Davor Bernardić može odahnuti, na Pantovčaku je njegov kandidat koji je, u slučaju neuspjeha, vrlo lako mogao biti njegov protukandidat za čelno mjesto SDP-a. Andrej Plenković, pak, već se u izbornoj noći suočio s otvorenim kandidaturama svojih oponenata u stranci. Iako je ovaj gubitak izbora ponajprije poraz Kolinde Grabar-Kitarović, on je i poruka Plenkoviću da postoji znatan broj HDZ-ovih glasača koji nisu zadovoljni politikom stranke. U prvom krugu svoj su glas dali Škori, u drugom su svoje nezadovoljstvo iskazali zaokružujući nepostojeći broj 3. Intenzitet previranja u HDZ-u imat će reperkusija i na saborsku većinu, ali i na sve veći pritisak ohrabrene oporbe, koja će tražiti izbore. Politička mudrost o kojoj smo govorili na početku ipak nam daje vjerovati da će Plenković i njegova Vlada dobiti mir do kraja predsjedanja Vijećem EU. Potom počinje nemilosrdna politička bitka.
Dragan Bagić i Božo Skoko: Dobar dio Milanovićevih glasača o njemu je prije tri-četiri godine govorio sve najgore
Sljedeći potez bi morao biti rušenje Banditića zbog higijene društva...deratizacje