Izložba Non-Aligned Modernity najveća je sveobuhvatna izložba isključivo umjetnosti Istočne Europe koja uzima za temu najradikalniju, kritički orijentiranu, umjetnost Istočne Europe i pokazuje istočnu Europu kao kompleksan prostor umjetničkih praksi koje su se autonomno razvijale iza “željezne zavjese” stvarajući različitu, alternativnu i angažiranu umjetnost.
Temelji ove umjetnosti nalaze se u prvim avangardama i na njima je građen cjelokupan sustav umjetničke produkcije u idućim generacijama. Ta linija umjetničkog stvaranja – „druga linija“, kako je naziva teoretičar Ješa Denegri, djelovala je kao krilo otpora mainstreamu, stoji u uvodu kataloga velike izložbe “Nesvrstani modernitet”, nedavno otvorene u FM centru u Milanu.
“Izložba se temelji na radovima iz koncepcijski najpotpunije i najrelevantnije privatne kolekcije istočnoeuropskih umjetničkih praksi – Kolekcije Marinko Sudac, stvorene prema strategiji različitoj od klasičnog pojma kolekcioniranja “, nastavlja se dalje o događaju koji će Zapadu sasvim sigurno promijeniti dosadašnja shvaćanja o umjetničkim težnjama iza “željezne zavjese” otkrivajući cijeli niz procesa kojima su se nadarene generacije umjetnika odupirale totalitarizmu.
– Više od šest mjeseci 50-ero je ljudi radilo na projektu kojim je umjetnost Istočne Europe najdublje organizirano prodrla u ovako opsežno predstavljanju na “zapadni teritorij”. Predstavili smo 120 umjetnika od kojih su neke znali prilično dobro, ali bilo je među njima i mnogo onih koji su i četvrt stoljeća nakon pada totalitarizma umjetničkom svijetu predstavljali pravo otkriće.
Zbog toga je i oduševljenje publike bilo nemoguće skriti, kao i odjeke u stručnoj i široj javnosti – kaže Marinko Sudac. Dodaje da su postav izložbe radila tri kustosa: Marco Scotini, Andris Brinkmanis i Lorenzo Paini.
Na konferenciji za novinare uoči otvorenja izložbe bilo je čak 46 novinara, a objavljeno je više od stotinu informacija o događaju u medijima diljem svijeta. Kroz više od 700 radova, fotodokumentacije i arhivskog materijala u medijima slika, crteža, kolaža, fotografija, fotograma, filmova, zvučnih zapisa, radova na papiru, koncepata, manifesta, projekata, skulptura, objekata, instalacija i ambijenata.
– Sve to rezultiralo je brojnim kontaktima i mogućnostima preseljenja ovog postava. Uostalom, izložba je tako i koncipirana jer smo predvidjeli da će vrijednost djela privući pozornost ljudi iz struke. Dobro, reći ću i to da konkretni kontakti već postoje, ali dopustit ćete da, sve dok novi aranžmani ne budu sigurni, nova odredišta “Nesvrstanog moderniteta” još uvijek ostanu malom tajnom – najavljuje Sudac.
“Izložba Non-Aligned Modernity putem raznovrsnih medija postavljenih na izložbi prikazuje kritičku umjetnost koja je nekim svojim elementima i pojavama prednjačila umjetnosti Zapada. Izložba je najkohezivniji skup informacija o umjetničkoj sceni Istočne Europe, koncepcijski posložena tako da prikazuje slijed umjetničkih praksi stvorenih na nasljeđima prve avangarde i oblikovane sistemom u kojem su nastajale”, navodi se u katalogu.
Otpor radikalnog umjetničkog krila u zemljama Istočne Europe – Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj, kao i posebno pozicioniranoj Jugoslaviji, i danas je potpuno transparentan u radovima, ideji i “umreženosti” samih umjetnika. Sudac će zbog svega toga, uz nesumnjivu umjetničku vrijednost, posebno naglasiti civilizacijsku i političku dimenziju i utjecaj koji je ovaj pokret imao.
– Zadivljujuće je na koji su način uspjeli djelovati, stvarajući pred nosom svemoćnih tajnih službi, vlastite umjetničke “tajne službe” koje su na kraju pobijedile totalitarizam i srušile “željeznu zavjesu”. Unatoč svim preprekama, snažno su utjecali jedni na druge, poznavali su radove svojih kolega u drugim zemljama i usvajali su njihove dosege kao zajedničke standarde – kaže Sudac.
“Grupe i pojedinci stvarali su pod manifestima – grupa EXAT 51 prva je grupa koja je djelovala pod manifestom nakon Drugog svjetskog rata, grupe Gorgona sa svojim anti-manifestom, manifesta međunarodne mreže kontakata NET ili pojedinaca poput Stana Filka, Alexa Mlynarčika i Zite Kostrove, Dimitrija Bašičevića Mangelosa ili Vladimíra Boudníka. Njihova kritika bila je duhovita i inteligentna”, stoji u katalogu.
Izložba se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Generalnog konzulata RH u Milanu i TZ-a u Milanu. Inače, Kolekcija “Marinko Sudac” predstavlja najopsežniji i najpotpuniji pregled umjetnosti regije koja, počevši od 1909. g., pokazuje kontinuitet od prvih avangardi, preko neoavangardnih tendencija i radikalne umjetnosti 1960-ih i, do pada Berlinskog zida 1989.
Do sada je realizirala više od 80 projekata s velikim muzejskim centrima poput Tate Modern u Londonu, Muzej Ludwig u Budimpešti, Haus der Kunst u Münchenu, ZKM Karlsruhe, Deutsches Filmmuseum Frankfurt, Muzej moderne umjetnosti u Varšavi, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb... Marinko Sudac je i autor uspješnog projekta „Umjetnik na odmoru“.
>> Velika izložba zbirke Davora Vugrinca u Narodnoj galeriji
